Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-4039/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja N. K., OIB: …, iz Z.1 , kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z. , protiv tuženika R. A. d.d. Z.2 , OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. G. i A. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i G. u Z.2 , radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Benkovcu, poslovni broj P-3136/2019-20 od 15. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Benkovcu, poslovni broj P-3136/2019-20 od 15. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I i VI izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3136/2019-20 od 15. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II, III, IV i V izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je Ugovor o kreditu, broj ugovora …, zaključen između tužitelja i tuženika dana 13. lipnja 2007. ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti–vratiti tužitelju iznos od 129.892,59 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačno navedeni iznos, počevši od dospijeća do isplate, po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 13. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Pod točkama II i III izreke presude su prihvaćeni podredni tužbeni zahtjevi, i to: 1. na utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj … te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF,

2. da je tuženik dužan isplatiti - vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 5.878,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 24.556,42 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

sve po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 1. prosinca 2006. pa do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Pod točkom IV izreke je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 82.563,30 kn.

U točki V izreke je odlučeno da je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 9.100,00 kn, a u roku od 15 dana.

Pod točkom VI izreke je odlučeno da se u preostalom dijelu za iznos od 27.306,25 kn zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

2. Protiv navedene presude pod točkama I i VI izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i prihvatiti osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška ili presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama II, III, IV i V izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Ni tužitelj niti tuženik nisu podnijeli odgovore na žalbe.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

U odnosu na žalbu tužitelja

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu broj …, sklopljenog između stranaka dana 13. lipnja 2007. te zahtjev za isplatom iznosa od 129.892,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate.

Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja je njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora o kreditu, i to ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po tim osnovama u ukupnom iznosu od 30.434,77 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve na ime stečenog bez osnove.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 13. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.700,46 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita,

- da je u čl. 2. predmetnog Ugovora ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,55 % godišnje,

- da je u čl. 4. i 7. Ugovora određeno da se kredit u iznosu od 18.700,46 CHF i kamata otplaćuju u 84 rate plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u visini od 5.878,35 kn - ako se redovna kamata obračunava prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 5,55%) i uz primjenu tečaja na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 19.lipnja 2007.iznosio je 1CHF=4,415 040 HRK- fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita, dok je s osnove promjene tečaja CHF tužitelj uplatio više 24.556,42 kn.

10. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavno je sljedeće:

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne,

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima,

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena kao neosnovana revizija 1.-8. tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, u skladu s odredbom čl. 502.c ZPP- a, zbog čega je i pravilan zaključak suda prvog stupnja da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne.

12. Ovdje valja dodati da je to iz razloga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

13. Žalitelj u bitnome navodi da ne bi smjelo biti sporno to da je Trgovački sud u Zagrebu u sporu pod poslovnim brojem P-1401/2012 po kolektivnoj tužbi potrošača, a što veže i prvostupanjski parnični sud, utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutna klauzula ništetne. U takvoj situaciji, prema mišljenju tužitelja, kada su ništetni predmet tj. valuta te djelomično cijena odnosno kamata, Ugovor o kreditu bez tih bitnih sastojaka ne može opstati pa je sud prvog stupnja trebao prihvatiti prvotni tužbeni zahtjev.

14. Opisani žalbeni navodi su neosnovani jer ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti u CHF ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, budući da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču stoga pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

15. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) je ugovor o kreditu definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. U postupku je utvrđeno da je pravni prednik tuženika prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice istoj sukladno njezinoj kreditnoj sposobnosti odobrio i isplatio namjenski kredit za kupnju vozila.

16. U konkretnom slučaju je svrha predmetnog ugovora o kreditu bila stjecanje novčanih sredstava za kupnju rabljenih automobila već registriranih u RH (čl. 6. Ugovora) te je u tijeku postupka utvrđeno da je tuženik dana 19. lipnja 2007. stavio na raspolaganje iznos od 18.700,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti (82.563,28 kn, prema nalazu i mišljenju vještaka, list 134 spisa), a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 5,55 % godišnje.

17. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavna je odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (9. studenoga 2006.) kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 324. st. 1. ZOO/05 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

18. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je Ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi (u tom je smislu tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa za određeno razdoblje). Identično pravno stajalište o održavanju na snazi ugovora o kreditu koji u sebi sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. koji je u odgovoru na pitanje "Kakvi su pravni učinci utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te s time u vezi može li, i u kojem sadržaju, ostati na snazi predmetni ugovor bez onih odredaba koje su utvrđene ništetnim" naglasio da se ništetne odredbe ugovora načelno imaju smatrati kao da nisu niti postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

19. Iz naprijed opisanih razloga su neosnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti prvobitni tužbeni zahtjev i utvrditi ništetnost cijelog Ugovora o kreditu te je u tom dijelu žalbu valjalo odbiti.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj ne ističe niti jedan konkretan žalbeni razlog.

21. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije propustio tužitelju priznati trošak niti jedne parnične radnje koji bi mu pravilnom primjenom materijalnog prava trebao biti priznat.

U odnosu na žalbu tuženika

22. Tuženik u svojim opširnim žalbenim navodima ističe brojne relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pozivajući se na odredbe čl. 186.b, čl. 190., 191., čl. 186. i 187. te čl. 338. st. 4. ZPP-a.

23. Tuženik se osnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su u pobijanom presudi izostali razlozi o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti te razlozi o dosuđenom početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, ali je tu povredu ovaj drugostupanjski sud odlučio otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

24. Okolnost što se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (čl. 186.b st. 2. ZPP-a), koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a), tako što je pored tzv. manifestacijskog zahtjeva, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 23. veljače 2021. (list 151–157 spisa), nakon što je proveden dokaz financijskim vještačenjem na temelju dokumentacije koju je vještaku dostavio tuženik (navedeno na str. 2 nalaza i mišljenja – prijepis knjigovodstvene kartice na dan 29. listopada 2020. i otplatni plan /list 128 spisa/), nisu povrijeđena pravila o sadržaju tužbe, kako to tvrdi tuženik, odnosno nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 186. i člankom 186. b ZPP-a na koju se tuženik poziva.

25. Neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 190. i čl. 191. ZPP-a jer je propustio odlučiti o preinaci tužbe.

25.1. Naime, iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije naznačio novčani iznos koji potražuje, već je određeni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog vještačenja, i to u podnesku od 23. veljače 2021. (list 151–157 spisa) u kojem prema glavnom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 129.892,59 kn, a eventualno kumuliranim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 5.878,35 kn na ime povrata nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sa zakonskim zateznim kamatama te isplatu iznosa od 24.556,42 kn s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF sa zakonskim zateznim kamatama.

25.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije povećao tužbeni zahtjev i time preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, pa prvostupanjski sud nije ni bio u obvezi odlučivati o dopuštenju preinake tužbe.

26. U odnosu na žalbene navode kako pod točkom II izreke nije precizno određeno koje odredbe i u kojem dijelu sud smatra ništetnim te se na može utvrditi koje odredbe ugovora ostaju valjane, valja reći da je pobijanom presudom utvrđena ništetnost čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, iz čega je vidljivo da su svi preostali dijelovi Ugovora o kreditu valjani pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

27. Neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 338. st. 4. ZPP-a koja propisuje što sve obrazloženje presude mora sadržavati.

27.1. Tako je sud prvog stupnja iznio navode tužitelja iz tužbe te navode tuženika iz odgovora na tužbu, kao i što je utvrdio sve ono što je napisano pod točkom 9. ovog obrazloženja, a nakon toga, pozivom na odredbu čl. 502.a st.1. i čl. 502.c ZPP-a te na utvrđenja iz kolektivnog spora povodom tužbe Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, među kojima je i tuženik, utvrdio ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te dosudio isplatu utuženih iznosa po tim osnovama.

28. Neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka 354. st. 2. t. 3. ZPP-a jer je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan u ovoj pravnoj stvari.

28.1. Iz podataka u spisu proizlazi da tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da se o spornoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u Z.2 pregovaralo, pri čemu se, prema ocjeni ovog suda, radi o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka imajući u vidu njome ugovorenu obvezu tužitelja kao potrošača da iz Z.1 putuje u Z.2 (više od 280 km) umjesto da svoja potrošačka prava ostvaruje u mjestu svog prebivališta (Z.1 ), pri čemu valja napomenuti da iako tužitelj ima punomoćnika, isti ima pravo sukladno čl. 89. st. 2. ZPP-a pristupiti na ročište i davati izjave pored svog punomoćnika, a slijedom čega ovaj sud zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi na kojoj se ne može zasnivati nadležnost suda.

28.2. Nadalje, iz Ugovora o kreditu je vidljivo da je sklopljen u podružnici tuženika u Zadru, dok je iz sudskog registra razvidno da tuženik ima sjedište u Z.2 , slijedom čega je prvostupanjski sud postupio u skladu s odredbom čl. 59 ZPP-a, a s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen u podružnici na području prvostupanjskog suda, te je tužitelju kao potrošaču pristup tom sudu povoljniji nego pristup sudu na području Grada Z.2 , kada je odlučio provesti postupak kao mjesno nadležan sud.

29. Tuženik je u žalbi istaknuo da pobijana presuda nema razloga o tome zašto su sporne odredbe utvrđene ništetnima, a s obzirom na to da prvostupanjski sud nije proveo test tzv. transparentnosti i poštenosti u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP/03).

30. Opisani žalbeni navodi su također neosnovani. Iz podataka u spisu je vidljivo da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP/03, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti; da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP-a sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen 13. lipnja 2007., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 2. Ugovora ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te da je u čl. 7. Ugovora ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Imajući u vidu opisano, prvostupanjski sud je temeljem čl. 502.c ZPP-a vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

31. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. ("Narodne novine", br. 41/14, 110/2015 i 14/2019) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

32. Odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) je također propisivala da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

33. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

34. Dakle, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a (tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

35. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je tijekom postupka tvrdio da se o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo te da je na iste okolnosti predložio dokaze, koje je sud zanemario.

36. Iz sadržaja odgovora na tužbu od 25. lipnja 2020. je vidljivo da je tuženik predložio saslušanje svjedoka prisjednika Lj. B. kod javnog bilježnika D. M. iz Z.1 i svjedoka R. S. na adresi tuženika te saslušanje tužitelja. Pod točkom 40. odgovora na tužbu je tuženik naveo da je tužitelju dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, a predmetni Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika.

37. Navedena tvrdnja o davanju svih informacija je potpuno općenita te tuženik nije konkretno naveo koje točno informacije i na koji način je eventualno dao tužitelju, a nije ni tvrdio niti dostavio dokaz da je predloženi svjedok R. S. sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu niti da bi on pregovarao o pojedinačnim odredbama Ugovora o kreditu.

38. U odnosu na predloženo saslušanje prisjednika Lj. B. kod javnog bilježnika D. M. iz Z.1 , treba reći da solemnizacija ugovora ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio način promjene kamatne stope. Naime, u situaciji u kojoj parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom, nedvojbeno je da ni javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom kojeg je solemnizirao (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

39. Jednako tako, solemnizacija nije dokaz da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. To iz razloga što u ugovorima koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule (str. 53. presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 15. lipnja 2018.) pa javni bilježnik nije mogao objasniti tužiteljici kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.

40. Nadalje, tuženik u žalbi opetovano ističe prigovor zastare.

40.1. Sud prvog stupnja se prilikom odlučivanja o tuženikovom prigovoru pozvao na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, kao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

40.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

42.3. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja postupio upravo u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem kada je pod točkom 14. obrazloženja naveo da je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 3. prosinca 2018., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, tuženikov prigovor zastare je odbijen.

42.4. Ovdje treba dodati da je prvostupanjski sud pravilno primijenio petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 ZOO/05.

43. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja naložio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, ali nije obrazložio zbog čega smatra tuženika nepoštenim stjecateljem, slijedom čega je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnoj činjenici. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je navedenu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

43.1. Odredbom čl. 1115. ZOO/05 je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

43.2. U ovom slučaju je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud (tako i u odlukama Revd-286/2021-2 od 19. listopada 2021. /točka 10.1. obrazloženja/ i Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. /točka 8.1. obrazloženja/).

44. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i visini (čl. 155. ZPP-a) parničnog troška prema vrijednosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (30.434,77 kn) jer je s tim zahtjevom tužitelj uspio u cijelosti pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a na koji sadržajno upire tuženik.

45. Slijedom svega navedenoga i temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

46. Budući da ni tužitelj niti tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihove zahtjeva za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II i III izreke presude).

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.