Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-3/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja S. M. iz B., OIB: ….zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Klinička bolnica M., Z., OIB:…., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-275/2020-19 od 10. studenoga 2021., 9. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-275/2020-19 od 10. studenoga 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.055,19 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u

. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju dosuđenom bruto iznosu

troškove parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 4.062,50 kuna. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući dosuđujući dio presude iz točke I. izreke i odluku o troškovima postupka iz točke II. i IV. izreke, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. u vezi s čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje rujna 2019. do svibnja 2020. u iznosu od ukupno 4.055,19 kuna bruto, s pripadajućim zateznim kamatama, i to na ime dodatka za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana, dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada te posljedično tome na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

6. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika i da je radio prekovremeno te da ostvaruje pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koje mu je tuženik obračunao i isplatio samo za redovan rad. Sporno je da li tužitelju pripadaju sporni dodaci i za sate prekovremenog rada, te da li mu pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana te posljedično tome da li mu pripada veća naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

7. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužitelj radio u otežanim uvjetima i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u prekovremenom radu, pozivom na čl. 47., 51.,52., 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13) odnosno čl. 45., 49., 50. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, 16/19,35/19,78/19,92/19 i 56/20, dalje: KU/18) te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., 141/12., 150/13., 153/13., dalje: TKU/12), kao i čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. - službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: ZBSNDRH) zauzima stav da tužitelju pripada pravo na sporne dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu i to kumulativno zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Također, pozivom na čl. 36. st. 2. KU/13 zauzima stav da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, dakle prosječne mjesečne plaće u kojoj su obračunati i sporni dodaci za sate ostvarene u prekovremenom rad.

8. Stoga, prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan i objektivan, a kojim je redovni mjesečni fond radnih sati utvrđen kao umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam radnih sati dnevno te je utvrđeno da razlika plaće i naknade plaće tužitelja u utuženom razdoblju iznosi ukupno 4.055,19 kuna, obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate pozivom na čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.,98/19., dalje: ZR) i čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, u kojem dijelu tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

10. Osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda ne sadrži potpune razloge u odnosu na izračun mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i obračuna prekovremenih sati, zbog čega presudu nije moguće ispitati.

11. Naime, u žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata odnosno način obračuna tih dodataka, zatim naknade plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

12. Prije svega, valja reći da suprotno žalbenim navodima, tužitelju na temelju čl. 49., 55., 57. i 58. KU/18 koji je bio na snazi u utuženom razdoblju pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta.

12.1. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

13. Međutim, sporno je tumačenje odredbe čl. 49. st.10. KU/18, budući da je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu od ponedjeljka do petka.

14. Odredbom čl.49. st.10. KU/18, a koja je istovjetna odredbi čl. 51. st. 10. KU/13, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

15. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

15.1. Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

15.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

15.4. Pored toga, u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo je da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dakle istovjetno prethodnom Zaključku broj 153..

15.5. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

15.6. Stoga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu Zaključkom broj 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 dana 1. prosinca 2013., a budući da je to tumačenje izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem donesenim Zaključkom broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev- 872/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Rev-791/2021-2 od 18. listopada 2022).

16. Pri tome, valja napomenuti da u skladu sa odredbom čl.16. st. 6. KU/18, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, pri čemu nije isključena mogućnost da prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl., za što međutim s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nema potrebe.

17. U konkretnom slučaju utuženo razdoblje je od rujna 2019. do svibnja 2020., slijedom čega se sukladno prethodno navedenom mjesečni fond radnih sati utvrđuje prema Zaključku broj 17. od 21. studenog 2018., a koji istovjetno propisuje način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i raniji Zaključak broj 153. (bez subota i nedjelja), dakle na način da se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u mjesečni fond radnih sati. Kako je prvostupanjski sud mjesečni fond radnih sati utvrdio prema Zaključku broj 148 (bez blagdana, subota i nedjelja) na temelju kojeg je provedeno i knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja visine utužene tražbine, pri čemu nije iznio razloge zbog čega otklanja primjenu tumačenja iz Zaključka broj 17. koji je istovjetan Zaključku broj 153., to presudu nije moguće ispitati u odnosu na tvrdnju tuženika o pogrešno obračunatom mjesečnom fondu radnih sati i posljedično tome pogrešno utvrđenoj razlici plaće i naknadi plaće.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te postupiti sukladno prethodno iznesenom stavu ovog suda te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

20. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. svibnja 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.