Poslovni broj: Usž-1587/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Ureda za zastupanje, Službe za zastupanje u upravnim postupcima i upravnim sporovima, Z., protiv tuženika, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., radi ovrhe naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3075/2020-11 od 16. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3075/2020-11 od 16. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda je odbačena tužba tužitelja protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325-08/16-01/1470, URBROJ: 517-07-2-2-20-2 od 21. listopada 2020., kojim rješenjem je poništeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I_363-03/2014-15/2862, URBROJ:251-13-01/1-2014-1 od 15. prosinca 2014.. Ovim rješenjem je društvu M.-G. d.o.o. bilo naloženo platiti dugovanje po rješenjima Hrvatskih voda za naknadu za uređenje voda. Tužba je odbačena zbog pomanjkanja pravnog interesa za podnošenje tužbe.

2. Tužitelj osporava predmetno sudsko rješenje smatrajući ga nezakonitim, u bitnom stoga što je tužitelj jedinica lokalne samouprave, koja na osnovi članka 19. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/11, 56/13, dalje: ZFVG) ostvaruje naknadu u postotku naplaćene naknade za uređenje voda, koji iznos predstavlja prihod gradskog proračuna, slijedom čega smatra da ima pravni interes za podnošenje tužbe. U dokaz pravilnosti svojeg stava ukazuje na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3136/20, koja je postala pravomoćna. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti sudsko rješenje i rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu upire na odredbu članka 17. Zakona o upravnim sporovima, smatrajući da tužitelj nije ovlašten za pokretanje upravnog spora u ovoj pravnoj stvari jer nije osoba koja je, prema tom članku zakona, ovlaštena biti tužitelj. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi naknade za uređenje voda u ime i za račun Hrvatskih voda, donijelo nadležno tijelo tužitelja. Povodom žalbe trgovačkog društva koje je, nakon završenog stečajnog postupka, brisano iz sudskog registra, tuženik je pozivom na nastup relativne zastare prava na naplatu ove obveze, poništio to prvostupanjsko upravno rješenje, a tužitelj s osnova prava na naplatu postotka od naplaćene naknade, koji postotak je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, osporava rješenje tuženika.

6. Sporno u ovoj upravnoj stvari je pitanje aktivne legitimacije jedinice lokalne samouprave.

7. Odredbom članka 17. ZUS-a propisano je tko može biti tužitelj u upravnom sporu. Sukladno toj odredbi, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZUS-a, tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi. Prema odredbi članka 17. stavka 3. ZUS-a, tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora, a stavkom 4. članka 17. ZUS-a propisano je da tužitelj može biti i državno tijelo ovlašteno zakonom.

8. Odredbom članka 72. ZFVG-a propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, ovrha provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade. U postupcima ovrhe pravni položaj tijela koje provodi ovrhu i ovrhovoditelja ima jedinica lokalne samouprave ili pravna osoba kojoj je povjeren obračun komunalne naknade.

9. Tužitelj, po ocjeni ovog Suda, nije aktivno legitimiran u sporu radi provedbe naplate naknade za uređenje voda, iako, sukladno članku 17. ZFVG-a, u svoj proračun prihoduje postotak od naplaćene naknade, zato što je naknada za uređenje

.

voda izvorni prihod Hrvatskih voda, koje su jedine ovlaštene štititi vlastiti prihod. 10. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nema pravni interes za pokretanje spora.

11. Ovo rješenje je doneseno pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u vezi članka 67 stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS).

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.