REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1818/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G., OIB ..., iz T., zastupane po punomoćniku L. Z., odvjetniku u S., protiv tuženika H. a. d.o.o., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3019/2022-2 od 3. siječnja 2023., kojima je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 7112/2021 od 1. rujna 2022., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem I, II, III, IV, V i VI, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 309/2022-2 od 3. siječnja 2023., kojima je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7112/2021 od 1. rujna 2022. tužiteljica je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Jesu li Ugovor o radu i I Dodatak ugovora o radu jedna pravna cjelina?,
2. Jesu li Ugovor o radu i I Dodatak ugovora o radu jedna pravna cjelina u smislu primjene propisa odnosno zakona o radu tj. primjenjuje li se na prestanak i dodatka ugovora o radu, zakona o radu ili zakona o obveznim odnosima?,
3. Je li stranka u postupku dužna dokazivati da ugovor o radu i dodatak ugovora o radu ne predstavljaju jednu pravnu cjelinu odnosno da dodatak ugovora o radu predstavlja samostalan pravni posao u smislu primjene zakona o obveznim odnosima?,
4. Je li ugovor o radu sklopljen „do opoziva“ protivan odredbi čl. 12. Zakona o radu?,
5. Predstavlja li opoziv objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o radu?,
6. Je li smanjenje plaće po jednostranoj odluci poslodavca zadiranje u radno- pravni status radnika?.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost pred Zakonom, pravo na pošteno suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1., 2. i 3. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pitanja nije moguće dati i jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, a s obzirom da odgovori na ta pravna pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
2.2. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije pod rednim brojem 4. i rednim brojem 5. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti tih pravnih pitanja tužiteljica se poziva na pravna shvaćanja ovog revizijskog suda izraženog u presudi broj Revr 5130/2019 od 15. veljače 2022. i u rješenju broj Revr 187/2023-2 od 13. prosinca 2023. No, navedene odluke ovog revizijskog suda donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom predmetnom slučaju.
2.3. Niti pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije pod rednim brojem 6. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se u odnosu na to pitanje tužiteljica kao na razlog važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu poziva tek na okolnost da o tom pitanju ne postoji praksa suda, za ukazati je na slijedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa suda, sama po sebi to pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. K tome, a obzirom da se u odnosu na to pitanje tužiteljica poziva i na presudu ovog revizijskog suda broj Revr 1415/2016-2 od 11. travnja 2018. za ukazati je da je i ta odluka ovog revizijskog suda donesena u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom predmetnom slučaju.
2.4. Konačno, ocijenjeno je da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pošteno suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. ovog rješenja.
Zagreb, 9. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
