- 1 -              Revd-186/2024-2

Broj: Revd-186/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. L. iz P., OIB: … , koju zastupa punomoćnik R. M. - B., odvjetnik u P., protiv tuženika Opća bolnica P. – O. generale di P., P., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-59/2023-2 od 2. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj Pr-229/2020-23 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-59/2023-2 od 2. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-229/2020-23 od 21. listopada 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. S obzirom na razloge koji proizlaze iz pobijane presude, istom je odlučeno o zahtjevu tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 9. prosinca 2019., te pravnim shvaćanjem ovog suda iznijetim u odluci broj Rev-290/2021-2 od 1. lipnja 2021. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Prema pravnom shvaćanju iznijetom u odluci broj Rev-290/2021-2 od 1. lipnja 2021., obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU. Odredbu članka 51. stavka 10. KU Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Prema tumačenju od 1. srpnja 2015. (Zaključak broj 148), sukladno KU, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad (...). Prema tumačenju od 21. prosinca 2015. (Zaključak 153.), sukladno KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje će radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati (...). Navedenim se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU od dana stupanja na snagu KU, a izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. KU je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Kako je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. U skladu s prethodno navedenim pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (u tom smislu Revd-4331/2022-2 od 11. siječnja 2023, Revd-693/2023-2 od 28. veljače 2023. i dalje). Pritom treba reći da s obzirom na razloge pobijane odluke koji se odnose na primjenu Dodatka III KU, tuženik u prijedlogu, kao i prilozima koji su dostavljeni uz prijedlog, nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba članka 385.a stavka 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2024.

              Renata Šantek, v.r.