Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4922/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. B. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. I. S., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB: … i 2. tuženika J. P. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti i brisanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4922/2017-2 od 12. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6359/16-45 od 6. srpnja 2017. u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Sporazuma br. 222/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja sklopljenog dana 3. svibnja 2006. godine između 1-tuženika H. p. b. d.d. i II-tuženika J. P. kao protivnika osiguranja i to:

- odredba članka 2.3, koja glasi: „Strane u Sporazumu suglasno utvrđuju da je protivnik osiguranja vlasnik 0.0678/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, k.o. G. Z., zkul. 23656, kčbr. 2365/1 - zgrada br. 52 i 10 u Z., tlocrtne površine 3056 čm i trg, površine 861,1 hvati, 3097 m2, povezano s vlasništvom „shoping centar - lokal“ na etaži „M“, u planu označeno oznakom „327“, bojano crveno, korisne površine zatvorenog prostora K p= 19,50 čm, upisano u poduložak 323, kao 323 ETAŽA.“,

- odredba članka 3.2 koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma dopušta da se na Banku kao predlagatelja osiguranja radi naplate novčane tražbine Banke iz Ugovora opisane u članku 1 ovog Sporazuma prenese vlasništvo na nekretnini iz članak 2 stavka 3 ovog Sporazuma.“ i to u odnosu na 1/2 dijela predmetne nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 4.2. koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma dopušta da

Banka kao predlagatelj osiguranja neposredno na temelju ovog Sporazuma, a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja Protivnika osiguranja upisom u zemljišne knjige prenese na sebe pravo vlasništva nekretnine iz članka 2 stavak 3 ovog Sporazuma, uz zabilježbu da je upis izvršen radi osiguranja plaćanja novčane tražbine Banke opisane u članku 1 Sporazuma i uz zabilježbu zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine bez prethodne suglasnosti Banke.“ i to u odnosu na 1/2 dijela predmetne nekretnine te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.3. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine banke, a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju ovog Sporazuma provede ovrha prodajom nekretnina iz članka 2. ovog Sporazuma.“, i to u dijelu kojim II- tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu

Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.5 koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se neposredno na temelju ovog Sporazuma, a za slučaj ovrhe radi prodaje nekretnina iz ovog Sporazuma provede ovrha radi ispražnjenja nekretnina i predaje istih u posjed Banci, slobodnih od osoba i stvari.“, i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke. Pod stavkom II. izreke utvrđene su ništetne odredbe Sporazuma br. 290/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja sklopljen dana 12. srpnja 2006. godine sklopljenog između 1.tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao banke i 3.tuženika Jadrana Popovića kao protivnika osiguranja, i to

- odredba članka 3.3 koja glasi: „Protivnik osiguranja je suglasan da sukladno članku 274.d Ovršnog zakona, preneseno vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovoga Sporazuma radi osiguranja tražbine Banke temeljem Sporazuma iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma, ujedno posluži i kao osiguranje novčane tražbine Banke iz Ugovora navedenog u članku 1 ovog Sporazuma.“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 4.2 koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma izričito i

neopozivo dopušta da Banka kao predlagatelj osiguranja neposredno na temelju ovog Sporazuma, a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja Protivnika osiguranja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu ishodi zabilježbu da je vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma preneseno i radi osiguranja plaćanja novčane tražbine Banke opisane u članku I. Sporazuma, kao i zabilježbu zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine bez prethodne suglasnosti Banke.“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.3. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine Banke, a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju ovog Sporazuma provede i ovrha prodajom nekretnina iz članka 2. ovog Sporazuma.“, i to u dijelu kojim 3.-tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.5 koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristanu da se neposredno na temelju ovog Sporazuma, a za slučaj ovrhe radi prodaje nekretnina iz ovog Sporazuma provede ovrha radi ispražnjenja nekretnina i predaje istih u posjed Banci, slobodnih od osoba i stvari.“, i to u dijelu kojim 3- tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke. Pod stavkom III. izreke utvrđene su ništetne odredbe Sporazuma br. 292/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja sklopljenog dana 12. srpnja 2006. godine između 1.tuženika H. p. b. d.d. kao banke i 2. tuženika J. P. kao protivnika osiguranja, i to

- odredba članka 3.3. koja glasi: „Protivnik osiguranja je suglasan da sukladno članku 274.d Ovršnog zakona, preneseno vlasništvo na nekretnina iz članka 2 stavka 3 ovoga Sporazuma radi osiguranja tražbine Banke temeljem Sporazuma iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma, ujedno posluži i kao osiguranje novčane tražbine Banke iz Ugovora navedenog u članku I ovog Sporazuma.“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma, te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 4.2 koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma izričito i

neopozivo dopušta da Banka kao predlagatelj osiguranja neposredno na temelju ovog Sporazuma, a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja Protivnika osiguranja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu ishodi zabilježbu da je vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma preneseno i radi osiguranja plaćanja novčane tražbine Banke opisane u članku 1. Sporazuma, kao i zabilježbu zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine bez prethodne suglasnosti Banke.“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.3. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine Banke, a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju ovog Sporazuma provede i ovrha prodajom nekretnina iz članka 2. ovog Sporazuma.“, i to u dijelu kojim II-tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.5. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se neposredno na temelju ovog Sporazuma, a za slučaj ovrhe radi prodaje nekretnina iz ovog Sporazuma provede ovrha radi ispražnjenja nekretnina i predaje istih u posjed Banci, slobodnih od osoba i stvari.“, i to u dijelu kojim II- tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje da su ništetne odredbe Sporazuma br. 290/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja sklopljen dana 12.07.2006. godine sklopljenog između I-tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB: … kao banke i III-tuženika J. P. iz Z., OIB: … protivnika osiguranja, i to

- odredba članka 3.3 koja glasi: „Protivnik osiguranja je suglasan da sukladno članku 274.d Ovršnog zakona, preneseno vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovoga Sporazuma radi osiguranja tražbine Banke temeljem Sporazuma iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma, ujedno posluži i kao osiguranje novčane tražbine Banke iz Ugovora navedenog u članku 1 ovog Sporazuma“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 4.2 koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma izričito i

- neopozivo dopušta da Banka kao predlagatelj osiguranja neposredno na temelju ovog Sporazuma, a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja Protivnika osiguranja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu ishodi zabilježbu da je vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma preneseno i radi osiguranja plaćanja novčane tražbine Banke opisane u članku I. Sporazuma, kao i zabilježbu zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine bez prethodne suglasnosti Banke“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.3. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine Banke, a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju ovog Sporazuma provede i ovrha prodajom nekretnina iz članka 2. ovog Sporazuma“, i to u dijelu kojim 3.-tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu

Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

III. Utvrđuje da su ništetne odredbe Sporazuma br. 292/06 o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja sklopljenog dana 12.07.2006. godine između I-tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB: … kao banke i II-tuženika J. P. iz Z., V. OIB: …, kao protivnika osiguranja, i to

- odredba članka 4.2 koja glasi: „Protivnik osiguranja potpisom ovog Sporazuma izričito i

- neopozivo dopušta da Banka kao predlagatelj osiguranja neposredno na temelju ovog Sporazuma, a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja Protivnika osiguranja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu ishodi zabilježbu da je vlasništvo na nekretnini iz članka 2 stavka 3 ovog Sporazuma preneseno i radi osiguranja plaćanja novčane tražbine Banke opisane u članku 1. Sporazuma, kao i zabilježbu zabrane daljnjeg opterećenja predmetne nekretnine bez prethodne suglasnosti Banke“ i to u odnosu na 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

- odredba članka 10.3. koja glasi: „Komitent i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine Banke, a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju ovog Sporazuma provede i ovrha prodajom nekretnina iz članka 2. ovog Sporazuma“, i to u dijelu kojim II-tuženik, kao protivnik osiguranja, pristaje da se radi naplate dospjelosti tražbine banke neposredno na temelju predmetnog Sporazuma provede ovrha prodajom 1/2 dijela nekretnine iz članka 2. stavak 3. predmetnog Sporazuma te u tom dijelu

Sporazum ne proizvodi pravne učinke,

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba 1. tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev. Odbijen je zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju.

4. U odgovoru na reviziju 1. tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

7.2. Revident navodi da sud nije prihvatio dokazni prijedlog saslušanja djelatnika 1. tuženika čime osporava ovlaštenje suda da odluči o dokazima koje će izvesti, a koje ovlaštenje sud crpi iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP prema kojoj sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti pojedinih odredbi sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja sklopljenih između 1. i 2. tuženika, a kojima da je 2. tuženik raspolagao u korist 1. tuženika suvlasničkim dijelom nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice temeljem bračne stečevine.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su se tužiteljica i 2. tuženik oženili 1997., da su predmetni stan kupili 10. kolovoza 1999. za vrijeme trajanja braka i to od prihoda ostvarenih radom jednog i drugog te od imovine koju je tužiteljica naslijedila od oca,

- da tužiteljica nije bila upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi već je kao vlasnik bio upisan njezin suprug, ovdje tužitelj,

- da je 1. tuženik, banka, kao treća osoba, bila savjesna stranka u postupku, bila je sudionik pravnog posla u dobroj vjeri,

- da tužiteljici nije bilo poznato suprugovo raspolaganje predmetnom nekretninom.

10. Prvostupanjski sud je uz utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika i da su isti suvlasnici u ½ dijela nekretnine, da je 2. tuženik u trenutku raspolaganja bio nesavjestan jer nije 1. tuženika obavijestio o postojanju prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini s osnova bračne stečevine dok je 1. tuženik bio savjestan jer je postupao s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga te da tužiteljica, kao suvlasnica predmetne nekretnine nije bila upoznata i suglasna s raspolaganjem svog tadašnjeg supruga, ovdje 2. tuženika slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05; dalje: ZOO) da su ništetne odredbe predmetnog pravnog posla koji su zaključili 1. i 2. tuženik u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Ocijenio je da u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), a polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige sukladno čl. 122. i 124. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09., dalje: ZV) ocijenio da prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige čak i u situaciji kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

12. Revidentica osporava primjenu materijalnog prava jer da sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ispitivali savjesnost odnosno nesavjesnost 1. tuženika kao stjecatelja založnog prava na predmetnoj nekretnini. Revidentica se poziva na shvaćanje ovog suda da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, a time i za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, odlučno utvrditi savjesnost ili nesavjesnost (dobru vjeru) svih sudionika predmetnog pravnog posla (Rev-1987/2014 od 11. listopada 2017., Revt-42/2013 od 13. ožujka 2013.).

12.2. Naime u reviziji se polazi od pretpostavke da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji nisu ispitivali savjesnost odnosno nesavjesnost treće osobe, stjecatelja založnog prava na predmetnoj nekretnini.

13. Međutim ovakvi su navodi revidentice neosnovani jer su nižestupanjski sudovi, iako su drugačije odlučili o tužbenom zahtjevu, jedinstveni u zaključku da je 1. tuženik bio savjestan stjecatelj. Osim toga ovakvi navodi revidentice kao i navodi da se možda može i smatrati da je 1. tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ali ne i da je bio savjestan i pošten jer da je isti imao razloga posumnjati da se izvanknjižno stanje razlikuje od stanja upisanog u zemljišnoj knjizi, su navodi koji preispituju činjenična utvrđenja koja ovaj sud nije ovlašten ispitivati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

14. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. (objavljena u "Narodnim novinama", br. 77/11), na koju se u ovom sporu pravilno pozvao drugostupanjski sud, uz ostalo, izražava se slijedeće pravno shvaćanje:

"U vezi s navedenim, Ustavni sud napominje da je tužiteljica imala mogućnost zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.). Međutim, tužiteljica nije poduzela nijednu od navedenih radnji, već je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela podnijela tek tri (3) godine nakon donošenja rješenja o ovrsi, a njezin suprug, drugotuženik u tom parničnom postupku, priznao je tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige.

U vezi s navedenim, Ustavni sud nadalje primjećuje da je u konkretnom slučaju, prilikom brisanja društvenog vlasništva na zemljištu, bila riječ o uspostavi načela pravnog jedinstva nekretnine iz članka 367. u vezi s člankom 366. ZV-a, na koju uspostavu se ne odnosi načelo (odgode) povjerenja u zemljišne knjige (točka 3. ovog obrazloženja).

Osim toga, u času kad bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga.

Ustavni sud ovom odlukom djelomično odstupa od svog dosadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. i U- III-821/2007 od 18. lipnja 2008. - vidi točke 6. i 7. obrazloženja ove odluke).

Sukladno utvrđenjima u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa."

15. Znači Ustavni sud je izrazio shvaćanje da je za ocjenu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka - postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe kao i da se treba uzeti u obzir i ponašanje i savjesnost bračnog druga koji nije bio sudionik konkretnog pravnog posla.

16. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je 1. tuženik, bio savjestan stjecatelj založnog prava na spornoj nekretnini kojom je raspolagao 2. tuženik, suprug tužiteljice i jedini zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine na kojoj je upisana hipoteka u korist 1. tuženika te je cijenjena i činjenica da je tužiteljica propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretnini (i to još od 1999. kada je izvanknjižno stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine).

17. Budući da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja bračnom stečevinom u odnosu na treće osobe odlučno postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe (u ovom slučaju stjecatelja založnog prava na nekretnini), a za koju osobu, 2. tuženika, je u ovom sporu utvrđeno da je savjestan te je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stekao založno pravo predmetne nekretnine kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava tužiteljice, koja u tom trenutku nisu bila upisana, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava i odbio tužbeni zahtjev.

18. Osim toga neodlučno je i ako tužiteljici doista nisu bila poznata raspolaganja njezinog supruga jer je ista propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na predmetnoj nekretnini i to ne samo od trenutka kada je 2. tuženik opteretio nekretninu hipotekom, nego još od kada je izvanknjižno, na osnovi čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 - dalje: ObZ) stekla izvanknjižno pravo suvlasništva predmetne nekretnine (1999.).

19. U situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri (Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013.).

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte