REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 406/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo financija, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-78/2021-2 od 10. lipnja 2021., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-692/18 od 27. studenoga 2020., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž R-78/2021-2 od 10. lipnja 2021. te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u prvostupanjskoj presudi određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje o troškovima postupka i tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 13.750,00 kn od čega na ime troškova prvostupanjskog postupka iznos od 12.812,50 kn, a na ime troškova drugostupanjskog postupka iznos od 937,50 kn.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4435/2021-2 od 1. prosinca 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije jer pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-8) koje shvaćanje glasi:

"Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.",

zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Pripada li tuženiku u odnosu na dio za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“

4. Postupajući po predmetnom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje, a podredno da ukine oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je smatrao kako za smanjenje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženice dok je o troškovima postupka odlučio na način da svaka strana snosi svoje troškove postupka pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP navodeći da je tužitelj nepotrebno prouzročio parnične troškove ali i da tuženica u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora nije precizirala koliko iznosi potraživanje tužitelja ni u kom roku će biti plaćeno.

9. Drugostupanjski sud je preinačio tu odluku navodeći da je tuženica trebala na temelju podataka o ostvarenom prekovremenom radu tužitelja, kojima raspolaže upravo tuženica, ponuditi zaključenje nagodbe te isplatiti nesporni dio pa da se ne može smatrati da je tužitelj neosnovano podnio tužbu. Smatra da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, te je tužitelju dosudio sve troškove prema priloženom troškovniku (koji sadrži popis troškova prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva).

10. Tuženica se kao razlog važnosti pozivala na odluke ovog suda broj Revr 1426/10-2 od 2. veljače 2011., Rev-x 940/11-4 od 7. prosinca 2011., Rev-x 949/13-2 od 21. siječnja 2014., Rev 573/10 od 3. studenog 2010. i Rev-x 108/10 od 10. ožujka 2010. u kojima su izražena shvaćanja:

- da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj samo djelomičnog povlačenja tužbe pa se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, slijedom čega o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom zahtjevu, pri čemu visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva,

- da je o tom dijelu troškova potrebno odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

11. Nakon novele Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), a koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku, u čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Jedina iznimka je, u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, određivanje naknade troškova za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku (čl. 158. st. 1. ZPP), odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP).

12. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Isto shvaćanje izrazio je drugostupanjski sud. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (u tom smislu i Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

13. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

14. U konkretnom slučaju tužitelj (kao djelatnik tuženice) je podnio stupnjevitu tužbu (temeljem odredbe čl. 186.b ZPP) dopuštenost koje se zasniva na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza, navodeći da tužitelj ne raspolaže evidencijom radnog vremena (konkretno, o ostvarenim satima prekovremenog rada).

15. Pritom nije odredio vrijednost predmeta spora a što je, prema odredbi čl. 186.b st. 5. ZPP, već u tužbi bio dužan označiti, a iznova prigodom postavljanja uređenog tužbenog zahtjeva. Tuženica nije prigovorila da tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, a ni sud prvog stupnja nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. i 5. ZPP koja određuje da će sud brzo i na prikladan način, nakon što omogući strankama da se izjasne o tome, odrediti vrijednost predmeta spora i to do zaključenja glavne rasprave, a ako tako ne postupi ista iznosi 50.000,00 kn.

16. Slijedom navedenog, do uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10. rujna 2019. vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn, nakon toga ista iznosi 20.456,44 kn (koji zahtjev je uređen sukladno rezultatima financijskog vještačenja), nakon dopunskog vještačenja i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10. studenog 2020. ista iznosi 8.486,69 kn, a nakon ispravka dopune vještva i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 13. studenoga 2020. iznosi 7.309,53 kn.

17. Tužitelj je za sve radnje u postupku zatražio parnični trošak imajući u vidu konačnu vrijednost predmeta spora, a tuženica je imala u vidu promjenu vrijednosti predmeta spora uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva (pri čemu se misli na smanjenje tužbenog zahtjeva na iznos od 7.309,53 kn u odnosu na iznos od 20.456,44 kn jer tuženica nije potraživala troškove zbog smanjenja tužbenog zahtjeva sa iznosa od 50.000,00 kn na iznos od 20.456,44 kn), nije se protivila djelomičnom povlačenju tužbe ali je zahtijevala naknadu troškova pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, koji zahtjev je predmet ovog revizijskog postupka.

18. Sudovi su dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja pri čemu se moraju imati u vidu sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.

19. Sve navedeno, kao ni to je li tužba djelomično povučena iz razloga navedenih u odredbi čl. 158. st. 1. ili st. 2. ZPP, drugostupanjski sud nije imao u vidu pa se zasada njegovo shvaćanje ne može prihvatiti pravilnim (u tom smislu Rev 899/2022- 2 od 6. rujna 2022. i Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022.).

20. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

21. U ponovljenom postupku, o uspjehu stranaka u parnici, odlučit će se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok će se u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva odlučiti prema odredbama ZPP o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

22. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.