REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-331/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESOT-INVEST d.o.o., Celje, Kersnikova ulica 21, Republika Slovenija, OIB 79338937828, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o., Varaždin, protiv tuženika ESOTEHNA d.o.o., Krapina, Bobovje 52B, OIB 12278952172, kojeg zastupa punomoćnik Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1691/2021 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1691/2021 od 2. prosinca 2021. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1691/2021 od 2. prosinca 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine poslovni broj Ovrv-31/21 od 30. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 78.619,18 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), a ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 96,00 eura sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2018. do isplate i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 93,75 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 18.000,00 kuna u roku osam dana (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući je u točkama I. i III. njene izreke. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude i ne sadrža razloge o odlučnim činjenicama, te u prilog tome tvrdi da u postupku nije utvrđeno da je tuženik priznao tužiteljevu tražbinu i da je zastupnik po zakonu tuženika potpisao izvode otvorenih stavaka. Tvrdi kako je predložio izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka da bi se utvrdilo tko je potpisao izvode i pod kojim uvjetima, a time bi se poštovalo načelo kontradiktornosti jer bi sud i punomoćnici stranaka mogli zastupnicima postavljati bitna pitanja radi utvrđivanja činjeničnog stanja. Smatra da je nastupila zastara tražbine na temelju odredbe članka 228. Zakona o obveznim odnosima i da nije došlo do prekida zastare priznanjem duga s obzirom na to da ono mora biti jasno, određeno i bezuvjetno, a da se tuženik ne sjeća da je potpisao i ovjerio pečatom izvode iz otvorenih stavaka, da nema datuma kada su izvodi potpisani, te da izvod od 31. prosinca 2017. nije potpisan i ovjeren od strane tužitelja, pa smatra da je nastupila zastara. Također tvrdi kako su izvodi otvorenih stavaka nerazumljivi i iz njih se ne može utvrditi na koju tražbinu se odnose, osim vještačenjem koje nije provedeno. Zaključno tvrdi da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da vrijednost isporučene robe odgovara tužbenom zahtjevu iako je tuženik osporio osnovanost i visinu tražbine koja je predmet tužbenog zahtjeva, ali i da su stranke bile u višegodišnjem dobrom poslovnom odnosu i često su vršile prijeboje međusobnih tražbina. Predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da je žalba u cijelosti neosnovana i usmjerena isključivo na odugovlačenje ovog postupka, da tuženik prvi put u žalbi tvrdi da izvode otvorenih stavaka nije potpisao zastupnik tuženika po zakonu, te da je ovjeravanje izvoda otvorenih stavaka jedan od uobičajenih način priznanja duga u trgovačkim odnosima što je u više navrata potvrdila i sudska praksa, dok za valjanost takvog priznanja uopće nije bitno je li izvod potpisan od strane tužitelja budući da je za priznanje duga dostatno dužnikovo jednostrano očitovanje volje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 78.715,18 eura na temelju računa koje je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da je platio tužitelju iznos od 96,00 eura na ime računa od 28. srpnja 2018., a da je za tražbinu po ostalim računima nastupila zastara.

7. Tužitelj je potvrdio navode tuženika o djelomičnom plaćanju, a u odnosu na prigovor zastare tvrdio je da je tuženik više puta priznao dug i time prekinuo zastarijevanje.

8. Na temelju činjeničnih navoda stranaka prvostupanjski sud je utvrdio kako nije prijeporno da su tužitelj, kao prodavatelj i tuženik, kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji, da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u računima i da je tuženik platio tužitelju iznos od 96,00 eura, a da je prijeporno samo pitanje je li tuženik priznao dug i slijedom toga je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

9. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je najprije iznio svoje stajalište o mjerodavnom pravu koje treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari povodom prigovora zastare u situaciji kada se radi o tražbini iz ugovora o međunarodnoj prodaji robe, a potom je primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) o zastari tražbina utvrdio da je tuženik u više navrata priznao dug i time prekinuo zastarijevanje. Stoga je ocijenio prigovor zastare neosnovanim i platni nalog održao na snazi glede glavnog duga u iznosu od 78.619,18 eura i pripadajućih zateznih kamata, a ukinuo u odnosu na glavni dug od 96,00 eura sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2018. do isplate.

10. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik navođenjem dijela sadržaja te zakonske odredbe. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije proturječna razlozima presude i presuda ima razloga o bitnim činjenicama. Uostalom, žalitelj nije naveo nikakve konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazila istinitost njegovih tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka. S druge strane, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP-a).

11. Iz ostalog sadržaja žalbe proizlazi kako tuženik zapravo smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je potpisivanjem i ovjeravanjem izvoda iz otvorenih stavaka tuženik priznao dug čime je u skladu s odredbom članka 240. ZOO-a prekinuta zastara. U prilog tome, prvi put u žalbi, suprotno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a, dovodi u sumnju činjenicu da je tuženikov zastupnik po zakonu potpisao izvode otvorenih stavaka. S obzirom da ta činjenica nije bila prijeporna među strankama tijekom prvostupanjskog postupka, nije bilo potrebno izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu u svojstvu stranaka. Žalitelj ovome dokazu pogrešno daje značaj ostvarenja načela kontradiktornosti iz članka 5. ZPP-a. Tuženik je i bez izvođenja dokaza saslušanjem stranaka imao mogućnost izjasniti se o vjerodostojnosti izvoda iz otvorenih stavaka koje je tužitelj priložio u prilog svojim tvrdnjama da je tuženik njihovim potpisivanjem priznao dug. Kako to nije učinio, prvostupanjski sud nije trebao izvoditi dokaze saslušanjem stranaka da bi utvrđivao činjenice koje uopće nisu bile prijeporne među strankama. Naime, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka samo tvrdio da izvodi iz otvorenih stavaka nisu dokaz o priznanju duga kojim se prekida zastara.

12. Sve prethodno navedeno odnosi se i na tvrdnje žalitelja da su izvodi iz otvorenih stavaka nerazumljivi (također prvi puta iznesene u žalbi), s tim da vještačenje nije predloženo radi razjašnjenja izvoda iz otvorenih stavaka, jer nijedna stranka nije tvrdila da su nerazumljivi.

13. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik priznao dug i prekinuo zastaru potpisivanjem i ovjeravanjem izvoda otvorenih stavka u kojima su računi čije je plaćanje predmet ovoga spora evidentirani kao neplaćeni (otvoreni). Za priznanje duga relevantna je izjava tuženika, pa pitanje je li i tužitelj potpisao izvod iz otvorenih stavaka od 31. prosinca 2017. ne utječe na valjanost priznanja. Uostalom, osim tog izvoda iz otvorenih stavaka tuženik je potpisao i ovjerio još tri izvoda od 27. rujna 2017., 31. srpnja 2018. i 31. prosinca 2019., pa sve kada se onaj od 31. prosinca 2017. ne bi uzeo u obzir, tuženik je svejedno priznao dug potpisivanjem i ovjeravanjem ostalih izvoda.

14. Točne su tvrdnje žalitelja da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da osporava osnovu i visinu tražbine, ali je na pripremnom ročištu održanom 25. listopada 2021. izjavio da mu je isporučena sva roba, a nije tvrdio da je cijena robe pogrešno obračunata. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije bila prijeporna visina ugovorene cijene kako je navedena u izvodu iz poslovnih knjiga i računima (točka 28. obrazloženja).

15. Prema tome na pravilno i potpuno utvrđene bitne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, (“Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori broj 10/84 i Narodne novine-Međunarodni ugovori broj 146/98) glede obveze tuženika da tužitelju plati cijenu za isporučenu robu i zatezne kamate od dospijeća do isplate, kao i odredbe članka 228. ZOO-a o zastarijevanju međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga i članka 240. ZOO-a o prekidu zastare. Pravilno je primijenjena i odredba članka 29. stavka 2. ZOO-a glede stope zatezne kamate.

16. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom na to da je ovaj postupak pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) u ovom žalbenom postupku odluka o troškovima postupka nije ispitivana po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Stoga je prvostupanjska presuda potvrđena i u tom dijelu.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tuženikovu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30858-90240

Kontrolni broj: 0cbec-99172-a6f38

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.