REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru 313000 Beli Manastir,Kralja Tomislava 53

43. P-386/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja A.K. iz B.M., OIB: ….zastupanog po punomoćniku M.K., odvjetnici iz O…., protiv tuženika R.A. d.d. Magazinska cesta 69, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva K. & P… d.o.o., sa sjedištem u Z…, po odvjetniku M. K., radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8.3.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 9.5.2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 3586350 od 25. 7. 2006. god. sklopljenog između tužitelja A.K. B.M., OIB: … i tužene R.A. D.D., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: …., a kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženoj R. A. D.D., Z., OIB:…., isplatiti tužitelju A.K. ,B.M. , OIB: ….. iznos od 2.096,18 eura / 15.793,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 40,73 eura/ 306,86 kn od 30.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 51,01 eura / 384,35 kn od 31.07.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 243,24 eura /1.832,66 kn od 31.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 181,12 eura/1.364,68 kn od 30.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 165,68 eura / 1.248,29 kn od 31.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 389,17 eura / 2.932,19 kn od 31.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 413,37 eura / 3.114,56 kn od 30.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,67 eura / 502,33 kn od 31.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,62 eura / 501,94 kn od 30.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,69 eura / 502,50 kn od 31.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,96 eura / 504,54 kn od 31.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 66,69 eura / 502,48 kn od 28.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 66,69 eura / 502,44 kn od 31.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 66,84 eura / 503,59 kn od 30.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 67,12 eura / 505,75 kn od 31.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 67,13 eura / 505,81 kn od 30.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 10,45 eura / 78,73 kn od 31.07.2013.g. pa do isplate sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženoj R.A. D.D., Z, OIB: …., isplatiti tužitelju A.K.. B.M. , OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.207,90 EUR / 16.635,42 kn. s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9.5.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tužitelju A.K. B.M., OIB: …, isplatiti tuženoj R. A. D.D., Z. , OIB: …. troškove parničnog postupka u iznosu od 497,72 EUR / 3.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9.5.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 25.7.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-3586350, kojim kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos od 19.718,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita. Istim ugovorom

određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je određena kao promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje. Tuženik je jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu, a osim redovite kamate rastao je i tečaj švicarskog franka pa je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z… broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine koja je potvrđena u točki I/ pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. i

presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj PŽ-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Nadalje, tužitelj se poziva na Odluku Vrhovnog suda RH, Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. godine, i na odredbe članka 241.,322.,323.,324. u svezi sa čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kao i na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnima dijelove odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava sve činjenice i navode na kojim tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev i ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako glede osnove, tako i glede visine tužbenog zahtjeva te predlaže sudu odbijanje istog, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u otplatni plan ( list 7-10 spisa), uvidom u ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 25.7.2006. ( list 11-15 spisa), uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice tužitelja kod RBA na dan 31.3.2020.( list 16-20 spisa), uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-386/20-9 od 17. rujna 2021. ( list 85- 88 spisa), uvidom u rješenje Županijskog suda u D… Gž-962/21-2 od 13.10.2021. ( list 139-142 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 2.2.2022. ( list 144-145 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV C.. d.o.o. iz O.. ( list 157-177 spisa) te uvidom u očitovanje na podnesak tuženika od strane DV C.. od 1. travnja 2022. ( list 190 spisa), kao i saslušanjem vještakinje D.V. na ročištu od 19.1.2023. ( list 200-201 spisa), te saslušanjem tužitelja na ročištu od 8.3.2023. ( list 203-204 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 25.7.2006. ( list 11-15 spisa), a ovjeren kod javnog bilježnika T.K. iz O.. 31. srpnja 2006., pod brojem OU- 774/06 sud je utvrdio da je odredbom čl. 1. istog Ugovora utvrđeno da je između stranaka ugovoreni iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 19.718,81 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Odredbom čl. 7. istog Ugovora utvrđeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

5. Rješenjem ovog suda posl.br. P-386/2020-9 od 17. rujna 2021. godine ( list 85-87 spisa), a koje rješenje je postalo pravomoćno 13. listopada 2021. godine ( list 139-142 spisa) odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. 6. Uvidom u otplatni plan ( list 7-10 spisa), uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice tužitelja kod RBA na dan 31.3.2020.( list 16-20 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV C… d.o.o. iz O… ( list 157-177 spisa) te uvidom u očitovanje na podnesak tuženika od strane DV C.. od 1. travnja 2022. ( list 190 spisa), kao i saslušanjem vještakinje D.V. na ročištu od 19.1.2023. ( list 200-201 spisa) sud je utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu sa početne koja je iznosila 5,20 % godišnje, naviše te je na taj način tužitelju naplatio ukupno više iznos od 6.227,36 kuna. Također, došlo je i do promjene tečaja u spornom razdoblju pa tečajna razlika iznosi 15.793,70 kuna te je ovo razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike. Na ročištu od 19.1.2023. vještakinja D.V. je prilikom svog saslušanja u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 3.3.2022., kao i kod očitovanja na podnesak tuženika od 1. travnja 2022.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.

8. Saslušanjem tužitelja A.K. na ročištu od 8.3.2023. ( list 203-204 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tijekom 2006. godine imao namjeru kupiti osobno vozilo te je otišao u Auto kuću L.. u O… gdje mu je ponuđen kredit od strane djelatnika u CHF valuti. Tužitelj je kupovao salonsko vozilo koje je bilo spremno za isporuku jer mu je hitno bio potreban osobni automobil. Bio je upozoren da je kamatna stopa promjenjiva. Tužitelj je upitao da li postoje i neke druge opcije i vrste kredita, ali ističe da je djelatnica Auto kuće forsirala kredit u CHF valuti i da se isti sklopi sa RBA bankom jer su oni s njima imali ugovorni odnos. Tužitelj kao laik nije u potpunosti shvatio niti mogao predvidjeti porast mjesečnih rata kredita, a niti značenje promjenjive kamatne stope. Sjeća se da mu je prva rata iznosila 1.290,00 kuna. U to vrijeme bio je zaposlen u E.. osiguranju u B.M. te je imao obitelj: suprugu i mlt. kćer. Nije bio vlasnik OPG-a, niti bilo kakve firme, a niti je bio član trgovačkog društva. Nije očekivao da će rasti rate kredita jer da je to znao, ne bi sklapao takav ugovor. Ugovor je sklopljen na sedam godina i koliko se sjeća rate kredita su mu počele rasti već krajem isteka prve godine otplate. Kredit je otplaćivao sedam godina i sjeća se da mu je zadnja rata bila 1.900,00 kuna. Smatra da kao potrošač nije bio u ravnopravnom položaju sa djelatnicom Auto kuće s obzirom da je ona bila upoznata sa svojim poslom koji je uključivao i sklapanje ugovora o kreditu dok je on kao laik samo prihvatio njezin savjet da je kredit u CHF valuti najpovoljniji kredit. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj uopće nije išao u poslovnicu RBA jer za tim nije bilo potrebe, ali je išao ovjeriti predmetni ugovor kod javnog bilježnika. Izjavljuje da se interesirao o kupovini automobila i u PSC Opel u O…., međutim,

tamo nije našao adekvatno vozilo pa nije niti bilo razgovora o uvjetima sklapanja ugovora o kreditu. U Auto kući L…. je bio zadovoljan sa ponuđenim uvjetima jer mu je osobni automobil hitno trebao te ga je on odmah i dobio. Ugovor o kreditu je pročitao do kraja, ali ga očito nije shvatio, a nitko mu ga nije niti objasnio od strane službenih osoba. Smatra da je djelatnica Auto kuće mogla imati saznanja i da je mogla predvidjeti financijske tokove, odnosno eventualni porast tečaja, ali mu o tome nije

ništa govorila. Iako nije shvatio odredbe ugovora, tužitelj je ugovor potpisao jer mu je bilo hitno potrebno vozilo. Kredit je isplaćen Auto kući i tužitelj nije koristio porezne olakšice.

9. Na ročištu od 19.1.2023. punomoćnik tuženika je odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka I.O., pa stoga sud nije provodio dokaz saslušanjem istog svjedoka. Osim toga, stav Europskog suda za ljudska prava jeste da prava banaka nisu povrijeđena zbog toga što se nisu saslušavali svjedoci, odnosno stranke te da osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz materijalne dokumentacije u spisu.

10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu i drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Također je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila te iz toga proizlazi da ta kupnja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu kao i vlastitim iskazom.

11. Podneskom od 9.1.2023. godine punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će tuženiku naložiti isplatu novčanog iznosa od 2.096,18 eura / 15.793,70 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

12. Pravomoćnom presudom T… suda u Z… broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007.

godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena

promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V… trgovačkog suda R.H. broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom V. trgovačkog suda R.H. broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

14. Vrhovni sud R.H. je po podnesenim revizijama na odluke V. trgovačkog suda R.H. donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje V. trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. sud R.H. na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela V. suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

16. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da

to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je

ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene

ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

17. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

18. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj

financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom

predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te odredbe o načinu otplate ( u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća) ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Inicijalna vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosila je 20.000,00 HRK, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva iznosi 15.793,70 HRK, koje smanjenje, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela V… suda broj Su-IV- 16/21-08 od 26. travnja 2021. predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje. Slijedom navedenog, imajući u vidu odredbe čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19. i 80/22 – dalje ZPP ) te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sud je punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 199,00 EUR, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 22.10.2020., 28.3.2022. i 9.1.2023. u pojedinačnom iznosu od 199,00 EUR, troškove zastupanja na ročištima od 2.2.2022., 19.1.2023. i 8.3.2023. u pojedinačnom iznosu od 199,00 EUR, ili ukupno 1.393,00 EUR + PDV od 25 % u iznosu od 348,25 EUR, kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 67,42 EUR i presudu u iznosu od 67,42 EUR, te troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, odnosno sveukupno 2.207,90 EUR / 16.635,42 kn.

Tuženiku su temeljem čl. 158. st. 1. i OT priznati troškovi postupka prema vrijednosti predmeta spora u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je smanjen, a koji iznosi 4.206,30 kn ( 20.000,00 kn – 15.793,70 kn ) i to na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 99,54 EUR + PDV od 25 % u iznosu od 24,89 EUR, troškovi sastava obrazloženih podnesaka od 16.11.2020. i 17.3.2022. u pojedinačnom iznosu od 99,54 EUR + PDV od 25 % u iznosu od 24,89 EUR, kao i trošak pristupa na ročište od 2.2.2022. godine u iznosu od 99,54 EUR + PDV od 25 % u iznosu od 24,89 EUR ili sveukupno 497,72 EUR.

Stoga je odlučeno kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 9.5.2023.

S u d a c :

Suzana

Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika