Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

8. P: Povrv-322/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z., V. p. 1, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik iz O. društva Z. d.o.o. iz O., protiv tuženika M. P. iz O., K. T. 1b, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. ožujka 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika K. M. iz O., broj Ovrv-15526/2022, od 9. studenog 2022., a tužbeni zahtjev se odbija za iznos od 304,72 eur[1] /2.295,92 kn, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 33,05 eur/249,00 kn od 18. siječnja 2022.,

- na iznos od 33,05 eur/249,00 kn od 16. veljače 2022.,

- na iznos od 33,05 eur/249,00 kn od 16. ožujka 2022.,

- na iznos od 42,68 eur/321,57 kn od 16. travnja 2022.,

- na iznos od 11,02 eur/83,00 kn od 17. svibnja 2022.,

- na iznos od 151,88 eur/1.144,35 kn od 17. kolovoza 2022.,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i za iznos od 66,36

8. P: Povrv-322/2022-9

eur/500,00 kn, na ime troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom od 9. studenog 2022., pa do isplate, sve u roku 8 dana.

II. Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika K. M. iz O., broj Ovrv- 15526/2022 od 9. studenog 2022, naloženo je tuženiku – ovršeniku, isplatiti tužitelju – ovrhovoditelju iznos od 2.295,92 kn / 304,72 eur, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te je radi ostvarivanja navedenog potraživanja određena ovrha općenito na imovini ovršenika, a temeljem vjerodostojne isprave.

2. Povodom prigovora ovršenika, ovaj sud je rješenjem Povrv-322/2022-2 od 16. siječnja 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a stranke su upozorene u smislu čl. 461. a st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

3. U nastavku, sada parničnog postupka, s ovršnim prijedlogom postupljeno je kao s tužbom, a s prigovorom kao s odgovorom na tužbu, odnosno prigovorom protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je naveo da je potraživanje tužitelja utemeljeno na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 12. srpnja 2021., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, za pretplatnički broj 031/…. Tužitelj je istaknuo da je iz Zahtjeva vidljivo da je isti potpisao tuženik. Tuženik nije izvršavao svoje obveze te plaćao račune u razdoblju od prosinca 2021. do travnja 2022., pa ga je tužitelj 16. svibnja 2022. obavijestio o raskidu pretplatničkog odnosa i pozvao na plaćanje ovdje utuženih računa. Kako je došlo do raskida ugovora krivnjom pretplatnika, to je na temelju čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine‟ broj: 73/08, 72/17), tuženik je dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora, koja mu je zaračunata u računu za srpanj 2022. godine. Tužitelj nije sporio da je tuženik izvršio povrat opreme, no predmetno potraživanje ni ne odnosi se na trošak nevraćene opreme. Punomoćnik tužitelja se na ročištu 28. ožujka 2023. nije mogao očitovati na činjenicu da je iz e-mail-a tuženika, upućenoj Službi za korisnike tužitelja 9. srpnja 2021., razvidno da je priključak izvršen 7. srpnja 2021., dakle pet dana prije formalnog sklapanja ugovora 12. srpnja 2021., kako to tvrdi tužitelj, navodeći da taj podatak nema.

5. U prigovoru – odgovoru na tužbu, tuženik je naveo kako javni bilježnici ne mogu i ne smiju donositi rješenja o ovrsi, već je to isključiva nadležnost sudova. Osporio je osnovu i visinu potraživanja kao i trošak postupka. Tuženik je tvrdio da je

8. P: Povrv-322/2022-9

dogovor o priključku na A. mrežu postigao putem telefona, u razgovoru s agentom. Uz cijenu, dogovoren je i sportski paket kanala i optički priključak. Priključak je izvršen 7. srpnja 2021. debelim koaksijalnim kablovima i bez E. nogometne lige, iako mu je prilikom dogovora agent A. H. d.o.o. rekao da će paket imati na kanalu … . Odmah nakon priključenja izvijestio je tehničku službu tužitelja da ne pristaje na takvo rješenje i da traži drugo. Nakon negativnog odgovora tužitelja, odmah je izvijestio da će pronaći drugog operatera. Tužitelj ga je izvijestio o načinima raskida ugovora što je on i učinio, te je broj prenio na drugog operatera 13. listopada 2021., o tome obavijestio tužitelja, te istog dana tužitelju vratio opremu putem H. pošte. Za vrijeme korištenja usluge tužitelja uredno je podmirivao mjesečne račune, a za listopad 2021. je izjavio prigovor, jer je uslugu koristio samo 12 dana, pa mu je tužitelj pisanim putem umanjio račun za listopad na iznos od 124,81 kn, koji je on i platio 1. ožujka 2022. Tijekom postupka tuženik je sporio da je potpisao Zahtjev koji je tužitelj dostavio, jer je inzistirao da je ugovor sklopljen putem telefona, a uslugu je počeo koristiti pet dana ranije od dana kada je datiran Zahtjev za koji tužitelj tvrdi da ga je on potpisao. Ističe da je dogovorio priključak sa optičkim, a ne koaksijalnim kablom, te paket s P. E. nogometnom ligom na kanalu A. 7, a to je sve učinio telefonskim putem, s obveznim trajanjem od 24 mjeseca.

6. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (stranica 11 spisa); Ugovor br. 1-… (stranica 42-45 spisa); Opće uvjete tužitelja (stranica 46-70 spisa); utužene račune (stranica 71-76 spisa); Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (stranica 78 i 79 spisa); karticu kupca (stranica 77 spisa); obračun naknada (stranica 80 spisa); e-mail komunikaciju tuženika i Službe za korisnike tužitelja (stranica 85-91 spisa); potvrdu o primitku pošiljke (stranica 92 spisa) i fotografije (stranica 93-96 spisa).

7. U odnosu na prigovor tuženika da javni bilježnici nisu ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave valja reći da je isti neosnovan, budući da je čl. 278. Ovršnog zakona („Narodne novine‟ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) propisano da javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama ovog Zakona, a javni bilježnik provodi postupovne radnje u ovršnom postupku, u kojem slučaju on to radi kao povjerenik suda. Dakle, Zakonom je propisano ovlaštenje javnim bilježnicima da provode postupak kao povjerenici suda. No, rješenje o ovrsi je u cijelosti stavljeno izvan snage, pa u ovoj fazi postupka se ne raspravlja o rješenju o ovrsi, već o platnom nalogu kojim je naloženo tuženiku ispuniti tražbinu tužitelju.

8. Uvidom u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga utvrđeno je da tužitelj tereti tuženika za neplaćene račune s dospijećem od 17. siječnja 2022. do 16. kolovoza 2022., u ukupnom iznosu od 2.295,92 kn.

9. Uvidom u Ugovor 1-… utvrđeno je da su na istom navedeni osobni podaci tuženika, te da su ugovorene usluge S. I., O. S. T. paketa, te T. F. F. za pretplatnički broj 385…, te je navedena ukupna mjesečna naknada u iznosu od 279,00 kn. Na Ugovoru je naveden datum sklapanja 12. srpnja 2021., u Z., a na mjestu potpisa pretplatnika stoji potpis za koji tuženik nije osporio da je njegov. No, tuženik je tvrdio da konkretan

8. P: Povrv-322/2022-9

ugovor nije potpisao, već ga je sklopio telefonskim putem, pa je moguće da je potpis prenesen s nekog drugog dokumenta.

10. Uvidom u utužene račune utvrđeno je da se računi za prosinac 2021., te siječanj i veljaču 2022. odnose na plaćanje mjesečne naknade u mjesečnim iznosima od 249,00 kn, na ime naknada navedenih u Ugovoru od 12. srpnja 2021., račun za ožujak 2022., osim ugovorenih naknada, sadrži i naknadu za uključenje odlaznih poziva, te ukupan iznos računa iznosi 321,57 kn, dok se račun za travanj 2022. odnosi na mjesečne naknade iz Ugovora od 12. srpnja 2021., ali u ukupnom iznosu od 83,00 kn. Račun za srpanj 2022. odnosi se na naknade za prijevremeni raskid ugovora, ali i na naknadu za isključenje Internet usluge u iznosu od 200,00 kn + PDV, pa ukupan iznos računa za srpanj 2022. iznosi 1.144,35 kn.

11. Uvidom u Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa utvrđeno je da je ista izdana 16. svibnja 2022., te je zatraženo plaćanje računa s dospijećem od 17. siječnja 2022. do 15. travnja 2022., a tuženik je obaviješten da nije po opomeni podmirio otvoreni dug, te ga se zbog toga trajno isključuje i raskida pretplatnički odnos.

12. Uvidom u obračun naknada utvrđeno je da je kao datum raskida ugovorne obveze naveden 5. srpnja 2022., te su obračunate naknade za prijevremeni raskid ugovora, i to kao preostale mjesečne naknade i popust na proizvode i usluge, pa je utvrđena naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 894,35 kn.

13. Uvidom u e-mail komunikaciju utvrđeno je da je tuženik dana 9. srpnja 2021. izvijestio Službu za korisnike tužitelja da mu je priključak tužitelja izvršen 7. srpnja 2021. s debelim koaksijalnim kablom, te moli spajanje na mrežu kablom uz zajamčenu kvalitetu slike i brzinu Interneta. Nadalje, Služba za korisnike 29. srpnja 2021. izvješćuje tuženika da je provjerom s tehničarima utvrđeno kako je na instalaciji iskorišten standardni kabel koji imaju u ponudi za sve svoje korisnike. Nakon toga, 10. kolovoza 2021. tuženik je obavijestio Službu za korisnike tužitelja, da će zbog tehničkih karakteristika predebelog koaksijalnog kabla s kojim je nemoguće manipulirati, promijeniti operatera, nakon čega ga je 11. kolovoza 2021. Služba za korisnike tužitelja obavijestila da raskid ugovora može zatražiti samo vlasnik linije, te ga obavijestila o načinima raskida ugovora. Tuženik je 26. listopada 2021. izvijestio Službu za korisnike tužitelja da je 12. listopada 2021. promijenio operatera, te da je 13. listopada 2021. putem H. pošte poslao tužitelju kompletnu opremu. Tuženik je 26. studenog 2021. poslao tužitelju prigovor na račun za listopad 2021. u kojem je naveo da je usluge prestao koristiti 12. listopada 2021., te da je o tome u dva navrata izvijestio tužitelja, pa je zatražio da mu se račun za listopad 2021. umanji, te da plati samo 12 dana kada je koristio uslugu tužitelja.

14. Uvidom u potvrdu o primitku utvrđeno je da je tuženik tužitelju uputio pošiljku dana 13. listopada 2021., a tužitelj u ovom postupku nije sporio da mu je tada tuženik vratio opremu.

15. Među strankama je sporno je li Ugovor sklopljen potpisivanjem istog od strane tuženika 12. srpnja 2021., ili je sklopljen ranije telefonskim putem. Nadalje je sporno kada je Ugovor raskinut, te koje su usluge bile ugovorene, kao i činjenica je li Ugovor

8. P: Povrv-322/2022-9

raskinut od strane tužitelja ili tuženika, te u konačnici je li tuženik dužan podmiriti utužene račune.

16. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da na istom stoji potpis pretplatnika (stranica 45 spisa), za koji potpis tuženik nije sporio da je njegov, no tvrdio je da je prenesen s nekog drugog dokumenta, budući da je tuženik telefonskim putem s tužiteljem sklopio Ugovor s obveznim trajanjem od 24 mjeseca. Na Ugovoru je naveden datum sklapanja ugovora 12. srpnja 2021. u Zagrebu, no tuženik je doveo u sumnju potpis na Ugovoru činjenicom da je dostavio e-mail od 9. srpnja 2021. koji je uputio tužitelju i iz kojeg je jasno utvrđeno da je priključak tužitelja izvršen 7. srpnja 2021. Dakle, nije jasno kako je usluga tuženiku pružena pet dana prije nego što je potpisan Ugovor 12. srpnja 2021., a punomoćnik tužitelja se na ovu činjenicu nije mogao očitovati, jer nije imao saznanja. Nadalje, punomoćnik tužitelja povukao je dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, nakon što je tuženik učinio nespornim sklapanje ugovora telefonskim putem s obveznim trajanjem od 24 mjeseca. Dakle, nesporno je da je ugovor među strankama sklopljen, no nije moguće nedvojbeno utvrditi je li sklopljen u pisanom obliku, kako to tužitelj tvrdi, te jesu li ugovorene usluge sadržane u tom ugovoru, ili su pak telefonskim putem ugovorene i obveze tužitelja da tuženiku pruži uslugu putem optičkog kabla, te za sportski kanal A. 7, kako to tuženik tvrdi. Ova činjenica je bitna jer je način sklapanja ugovora telefonskim putem propisan Zakonom o zaštiti potrošača, ali i čl. 5. 1. 4. Općih uvjeta tužitelja, te propisuje obvezu tužitelja da korisniku dostavi pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru i na koju je korisnik dužan dati svoju suglasnost, no takva potvrda spisu ne prileži, iako iz e-mail komunikacije tužitelja i tuženika jasno slijedi da je usluga pružena pet dana prije navodnog potpisivanja ugovora. Nadalje, iz sadržaja e-mail komunikacije jasno je utvrđeno da je u e-mail-u od 11. kolovoza 2021. tužitelj obavijestio tuženika o načinima raskida ugovora (stranica 88 spisa), a tuženik je u svojim e-mail-ovima od 26. listopada 2021. i 26. studenog 2021. (stranica 89-90 spisa), obavijestio tužitelja da je promijenio operatera, da mu je vratio opremu, te da je prestao koristiti njegove usluge 12. listopada 2021. Da je tuženik prestao koristiti usluge tužitelja 12. listopada 2021., čemu se tužitelj nije protivio, jasno je i iz sadržaja kartice kupca (stranica 77 spisa), iz koje je razvidno da je tuženiku knjiženo odobrenje umanjenja računa s iznosa od 249,69 kn, na iznos od 124,80 kn 3. prosinca 2021., a taj iznos je tuženik platio 1. ožujka 2022. (stranica 92 spisa), što potvrđuje tvrdnje tuženika da mu je tužitelj na njegov prigovor umanjio račun za listopad, budući da je uslugu koristio samo 12 dana u tom mjesecu. Na ovaj način sud je utvrdio da je ugovor među strankama raskinut od strane tuženika kao korisnika 12. listopada 2021., kada je tužitelju vraćena oprema, a razlog raskida je bio taj što tuženik nije bio zadovoljan tehničkim karakteristikama kabla putem kojeg mu je pružana usluga, a o tome je više puta izvještavao tužitelja, i to prvi put 9. srpnja 2021., dakle dva dana nakon što je priključen na usluge tužitelja. Stoga nije jasno zašto je tužitelj nastavio tuženiku izdavati račune utužene u ovom postupku, i to mjesečno, kao da se usluga uredno pruža. Posebno nije jasno na što se odnosi naknada za uključenje odlaznih poziva za ožujak 2022., ako tuženik od listopada 2021. nema priključak tužitelja niti njegovu opremu, pa je logično da uslugu ne može koristiti, a nije jasno niti na što se odnosi posebno iskazana naknada za isključenje Internet usluge sadržana u računu za srpanj 2022. Potpuno je nejasno zašto je tužitelj u svibnju 2022. poslao obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa zbog neplaćenih računa, s obzirom na činjenicu da je tuženik dokazao da je 12. listopada 2021. pisanim putem, putem e-mail-a, raskinuo s tužiteljem ugovorni odnos te mu vratio opremu. Nadalje, sam tužitelj je u obavijesti od

8. P: Povrv-322/2022-9

16. svibnja 2022. (stranica 78 spisa) naveo da s tuženikom raskida ugovor zbog neplaćanja, a u obračunu naknada za prijevremeni raskid ugovora tužitelj je naveo da je ugovor raskinut 5. srpnja 2022. (stranica 80 spisa). Za istaknuti je da je tuženik ugovorni odnos raskinuo na način kako ga je, između ostalog, sam tužitelj uputio u svom e-mail-u od 11. kolovoza 2021. godine.

17. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku svaka stranka je dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a na temelju čl. 221.a istog Zakona, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja .

18. U konkretnom slučaju, dokazi tužitelja, i to od potpisa na ugovoru, pa do ispostavljenih računa, i tvrdnje tužitelja da je on s tuženikom raskinuo ugovor zbog neplaćanja, dovedeni su u sumnju dokazima tuženika. Ovo iz razloga što je tuženik dokazao da mu je usluga pružena pet dana prije navodnog potpisivanja ugovora, što upućuje na zaključak da je moguće da je ugovor sklopljen telefonskim putem, pa da ni sadržaj obveze tužitelja nije onaj koji je naveden u ugovoru, već moguće onaj koji tuženik navodi, a to je da mu usluga bude pružena putem optičkog kabla i da mu se omogući korištenje paketa sportskih kanala. O ovim činjenicama se punomoćnik tužitelja nije mogao izjasniti jer nije imao saznanja, a povukao je dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja kada je tuženik učinio nespornim da je ugovor sklopljen na 24 mjeseca, ali telefonskim putem. Nadalje, tuženik je dokazao da je on s tužiteljem raskinuo ugovor pisanim putem 12. listopada 2021., te da mu je iz tog razloga i račun za listopad 2021. umanjen, te je platio samo uslugu za 12 dana korištenja. Stoga nije jasno zašto je tužitelj tuženiku ispostavljao račune sve do travnja 2022., kao da je usluga redovno korištena, a i u računima su iskazane naknade za koje nije jasno na što se odnose, posebno obzirom na činjenicu da je ugovor bio raskinut i usluga nije bila korištena. Stoga sud smatra da iznosi iskazani u računima nisu vjerodostojni i dovedeni su u sumnju, kao i sadržaj računa za srpanj 2022. u kojem su zaračunate naknade za prijevremeni raskid ugovora i dodatna naknada za isključenje Internet usluge. Naime, ukoliko je ugovor raskinut od strane tuženika jer mu tužitelj nije mogao pružiti ugovorenu uslugu, ne postoji obveza tuženika platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora, a ukoliko je ugovor jednostrano raskinut od strane tuženika u listopadu 2021., eventualno ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora iz čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine‟ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) su tuženiku trebale biti naplaćivane i obračunate od dana raskida ugovora 12. listopada 2021., pa do isteka ugovora, i nisu mu mogli biti izdavani računi do travnja 2022., kao da je koristio usluge tužitelja.

19. Kako sud odlučne činjenice načina sklapanja ugovora i ugovorenih obveza stranaka nije mogao na nedvojben način utvrditi, a nedvojbeno je utvrdio da je ugovor raskinut u listopadu 2021., te nije mogao utvrditi zašto je tužitelj tuženiku i dalje ispostavljao račune, te ga tek nakon pet mjeseci obavijestio o raskidu ugovora (koji je tuženik raskinuo u listopadu 2021.), te kako eventualne naknade za prijevremeni raskid ugovora nisu pravilno obračunate, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, sud smatra da je ove činjenice bio dužan dokazati tužitelj, a kako to tužitelj nije učinio, čak i kada je tuženik

8. P: Povrv-322/2022-9

svojim dokazima doveo u sumnju navode i dokaze tužitelja, sud tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, te je isti odbio u cijelosti.

20. Kako je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan, te ga je sud odbio, to je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

21 Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa nema pravo na naknadu troška. Tuženik ima pravo na naknadu troška, no na temelju čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku, stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a tuženik je zatražio naknadu troška postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 eur, koja se odnosi na njegovo skupocjeno vrijeme, trošak kopiranja, dolaska na sud i pisanja odgovora, no nije imao dokaza o materijalnim troškovima, pa sud ovakav paušalni zahtjev smatra neosnovanim, te ga je odbio. 22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 9. svibnja 2023.

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl.106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku