REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4945/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. H. iz ..., OIB ..., zastupana po punomoćniku H. K., odvjetniku u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3462/2017-2 od 30. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1298/15-34 od 5. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3462/2017-2 od 30. travnja 2019. i sudi:
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1298/15-34 od 5. travnja 2017.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica Z. H. vlasnica nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. C. čk.br. ... oranica G. od 809 čhv što joj je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica na istoj upiše kao vlasnica nekretnina u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženica je dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove od 7.806,29 kn u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 4.250,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla dosjelošću vlasništvo nekretnine pobliže označene u izreci presude.
7. Tužiteljica je u reviziji naznačila sljedeće pitanje:
"Računa li se rok kod stjecanja vlasništva nekretnine koja je u formalnom vlasništvu Republike Hrvatske na način da ukoliko je posjednik nekretnine već s danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dakle 1. siječnja 1997. odnosno barem do ukidanja čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) stekao pravo vlasništva dosjelošću to pravo treba i priznati?"
8. Obrazlažući razloge važnosti revidentica se pozvala na odluku Europskog suda za ljudska prava broj 35628/04 Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. srpnja 2009.
9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9.2. Prvostupanjski je sud utvrdio da se tužiteljica putem svojih pravnih prednika nalazi u poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1969., da tužiteljici i njenim prednicima nitko nije osporavao posjed, niti je treća osoba na toj nekretnini stekla kakvo stvarno pravo. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP) dosjelošću stekla vlasništvo sporne nekretnine jer je isteklo vrijeme dosjedanja od 20 godina za pošten posjed. Prvostupanjski se sud pozvao i na ukinutu odredbu čl. 388 st. 4 ZV, koja je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999., a prema kojoj se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja prije toga. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev.
9.3. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev. Zaključio je da je mjerodavna odredba čl. 159. st. 4 u vezi st. 3 ZV iz koje proizlazi da je za stjecanje dosjelošću nekretnine u vlasništvu tuženice potrebno protek vremena od 40 godina. S obzirom da se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92) vlasništvo na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći dosjelošću, tužiteljica nije bila u poštenom posjedu nekretnine preko 40 godina stoga nije dosjelošću stekla vlasništvo sporne nekretnine do stupanja na snagu ZV imajući u vidu da je tužba podnesena 15. srpnja 2015., dakle nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV. 10. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci.
10.2. Naime shvaćanje o pravnom pitanju može li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ovaj sud izrazio je u brojim odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev- 1480/16 od 5. studenoga 2019., Rev-2344/2018 od 17. studenog 2020. i drugim, a ono glasi:
"kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
11. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revidentica i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.
12. Stoga je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno pravnom shvaćanju ovoga kao i Europskog suda za ljudska prava.
13. S obzirom na utvrđenje da je tužiteljica u poštenom posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika već gotovo 50 godina odnosno od 1969. (zakonit, istinit i pošten posjed) ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica pravo vlasništva dosjelošću stekla prije pokretanja ovog parničnog postupka (2015.) jer se u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.
14. Slijedom iznesenog valjalo je prihvatiti reviziju sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 9. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
