REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3438/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz R., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženice M. G. iz R., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., radi prestanka uznemiravanja i o protutužbenom zahtjevu radi utvrđenja prava služnosti kolnog puta protiv tuženika 1. A. Š. iz R., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., 2. M. J. iz Z., ..., OIB ..., 3. B. J. iz Z., ..., OIB ..., 4. D. P. iz S., ..., OIB ..., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-3004/2016-2 od 1. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu broj P-4362/15 od 28. lipnja 2016. u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"1. Nalaže se tuženici-protutužiteljici M. G. da prestane sa uznemiravanjem tužiteljice-protutuženice A. Š. u pravu vlasništva nekretnine oznake kč.br. ... kuća i dvorište od 590m2, upisane u zk.ul. ... k.o. R.-M. na način da tuženica-protutužiteljica prestane provoziti-izvršavati posjed služnosti prava kolnika do kč.br. ... oranica od 330m2, upisana u zk.ul. ... k.o. R.-M. i to preko dijela nekretnine kč.br. ... k.o. R.-M. označeno u skici lica mjesta i mjerenja koja je dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke R. S. ing.geod. od 26.07.2013.g. u površini od 96m2 označenoj slovima A-B-M-L-K-J-E-F-G-A, obojano plavom ili da daje upute za provoz preko tog dijela nekretnine svojim gostima te se zabranjuje tuženici-protutužiteljici svako buduće ovakvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice-protutuženice.

2. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da protutužiteljici pripada pravo stvarne služnosti pješačkog i kolskog prolaženja istočnom stranom čestice protutužene i tuženika od 2-5, oznake kao kč.br. ... dvorište sa ..., kuća br. ... sa 152m2 iz zk.ul. ... k.o. R.-M., kao poslužnog dobra, u površini od 96m2 označenog u skici lica mjesta mjer.vještaka R. S. od 18,.lipnja 2013.g. plavom bojom, omeđenom točkama A-B-M-L-K-J-E-F-G-A, kao poslužnog dobra, u korist njene kč.br. ... oranice sa 330m2 iz zk.ul.br. ... k.o. R.- M., pa su isti dužni trpjeti ovu služnost i dozvoliti joj da se ista upiše u teretovnicu zk.ul.br. ... k.o. R.-M.

3. Nalaže se tuženici-protutužiteljici M. G. iz R., ..., OIB: ... naknaditi trošak ovog postupka tužiteljici-protutuženici A. Š. iz R., ..., OIB: ... u iznosu od 15.720,43 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28.6.2016.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Revidentica navodi da drugostupanjski sud nije imao ovlaštenje ocjenjivati dokaze jer da je time prekršeno načelo neposrednosti, ističe i da je drugostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 373.a. ZPP čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 373.a ZPP.

7.3. Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izveden dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz st. 1. drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2.).

7.4. Znači odredba čl. 373.a ZPP daje drugostupanjskom sudu, iako nije sud pred kojim se neposredno izvode dokazi, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava. Međutim drugostupanjski sud mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati dokaze na način propisan odredbom čl. 8. ZPP te obrazložiti razloge zbog kojih ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu pred prvostupanjskim sudom, kao sudom koji je neposredno zapažao procesni materijal (Revr-1560/2014 od 15. ožujka 2016.).

7.5. Drugostupanjski je sud crpeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ocijenio dokaze koji su izvedeni pred prvostupanjskim sudom i za koje je prvostupanjski sud ocijenio da ne dokazuju tvrdnje tuženice. Naime drugostupanjski je sud primijenio odredbu čl. 8. ZPP i jasno obrazložio da iz fotografije koja prileži spisu, a snimljena je 1986. vidljivo da sporni put nije močvarno područje i da se tim putem moglo prolaziti vozilom i prije 2005. kada je put betoniran (nesporno je da je put betoniran 2005.). Zatim je drugostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka koji su iskazivati upravo ono što proizlazi iz fotografije odnosno da se prednik tuženice vozio predmetnim putem još od osamdesetih godina prošlog stoljeća te da je služnost provoza spornim putem izvršavana 20 godina. Stoga neosnovano revidentica upire da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a i čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev radi prestanka uznemiravanja pobliže naznačen u izreci prvostupanjske presude.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je pravni prednik tuženice A. M. bio vlasnik predmetnih nekretnina (i poslužne i povlasne nekretnine), da je 1980. nekretninu k.č. ... k.o. R. (ovdje poslužna nekretnina) darovao svojoj sestri A. Š., ovdje tužiteljici, radi izgradnje obiteljske kuće te da se koristio pravom prolaza poslužnom nekretninom kako bi došao do svoje nekretnine (ovdje povlasne nekretnine) te da je tuženica, čiji je A. M. pravni prednik, na isti način kao i A. M. koristila pravo prolaza i provoza preko poslužne nekretnine. Utvrđeno je da su posjednici povlasne nekretnine bili pošteni te da se tužiteljica nije protivila prolasku preko svoje, odnosno poslužne nekretnine sve do podnošenja tužbe (9. svibnja 2012.).

10. Prvostupanjski je sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP da tuženica nije dokazala da je pravo stvarne služnosti izvršavala osobno i putem pravnog prednika (A. M.) najmanje 20 godina odnosno da se spornim putem provozilo vozilima prije 16. srpnja 1991. (tužba je podnesena 9. svibnja 2012.) stoga je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženici da prestane s uznemiravanjem, a odbio protutužbeni zahtjev da se utvrdi da tuženici pripada pravo stvarne služnosti pješačkog i kolnog prolaženja na predmetnoj nekretnini.

11. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP preinačio pobijanu presudu, odbio tužbeni zahtjev i prihvatio protutužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je crpeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP i zaključio da je tuženica dokazala da se njezin pravni prednik pokojni A. M. provozio spornim putem od 1980., da je tužiteljica taj provoz nastavila od 1990. pa nadalje, da su bili pošteni posjednici i da se tužiteljica nije protivila prolasku (do podnošenja tužbe). Stoga je drugostupanjski sud zaključio da su se ispunili uvjeti iz čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV) koji propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

12. Budući da revidentica određeno ne obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a prema odredbi čl. 386. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir, ovaj sud navedeni revizijski razlog nije uzeo u obzir.

13. Ostalim revizijskim navodima revidentica preispituju činjenična utvrđenja koja ovaj sud nije ovlašten ispitivati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.