Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-311/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika: 1. S. Š. iz R., OIB: ..., 2. M. P. iz L., OIB: ..., kao nasljednika pok. B. D. iz I., V., OIB: ..., 3. V. M. iz R., OIB: ..., kao nasljednik iza pok. A. M. iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-316/12 od 23. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tužiteljice te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-316/12 od 23. svibnja 2013. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

"I- Proglašava se da nije dopuštena ovrha na 1/3 dijela nekretnine tuženika M. A. označene kao kč. 66/4 – kuća od 1360 m2 upisane u z.k.ul. 927 k.o. V., određena rješenjem Općinskog suda u Opatiji od 24. kolovoza 2010. godine posl.br. Ovr- 470/10.

II- Utvrđuje se da je tužiteljica A. S. iz O., temeljem dosjelosti, u odnosu na sve tužene, te na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 6. veljače 2001. godine s 3. tuženikom M. A., u odnosu na tuženu S. Š., stekla pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine kč. 66/4, upisane u z.k.ul. 927 k.o. V., slijedom čega će, po pravomoćnosti i ovršnosti ove presude, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Opatiji upisati pravo vlasništva tužiteljice u 1/3 dijela zemljišne knjige Općinskog suda u Opatiji i to na nekretnini kč. 66/4 upisane u z.k.ul. 927 k.o. V..

III- Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. U točki II izreke nalaže se tužiteljici da 1.tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.356,25 kn (710,90 eur[1] ).

3. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu stavka II koji je glasio:

"Utvrđuje se da je tužiteljica A. S. iz O., u odnosu na tužene B. D. i A. M., na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 6. veljače 2001. godine sa 3.- tuženikom M. A., stekla pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine kč. 66/4, upisane u z.k.ul. 927 k.o. V.."

4. Protiv presude i rješenja žalbu izjavljuje tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine, presuda i rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenja o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-470/10 od 24. kolovoza 2010. na 1/3 dijela nekretnine 66/4 k.o. V. u vlasništvu prednika 3.tuženika, te da se utvrdi da je na temelju ugovora o darovanju od 6. veljače 2001. sklopljenog s prednikom 3.tuženika i dosjelošću stekla pravo vlasništva 1/3 dijela nekretnine k.č.br. 66/4 k.o. V. (stan na 1. katu i garaža sa pripadajućim dijelom okućnice).

8. Uvidom u Rješenje poslovni broj Ovr-470/10 od 21. svibnja 2012. u ovršnoj stvari ovrhovoditelja S. Š. i B. D., protiv ovršenika A. M., radi naplate na nekretnini, utvrđeno je da se njime upućuje treća osoba S. A. da pokrene parnicu protiv stranaka radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-470/10 od 24. kolovoza 2010. nedopuštena na nekretnini označenoj kao k.č. 66/4 kuća od 1360 m2 i to: 1. udio 1/3, upisanoj u z.k.ul. 927 k.o. V..

9. Iz obrazloženja je razvidno da je treća osoba S. A. podnijela u tom ovršnom postupku prigovor navodeći da predmetna nekretnina nije u vlasništvu ovršenika već treće osobe i to temeljem ugovora o darovanju zaključenog među njima, a koji je dana 26. veljače 2001. ovjeren kod javnog bilježnika. Treća osoba je taj ugovor dostavila z.k. odjelu suda, ali njezinom prijedlogu nije udovoljeno jer kuća nije etažirana. Ističe da je ona faktični i izvanknjižni vlasnik nekretnine u 1/3 dijela, u naravi stana na I katu i zapadnog boksa garaže, u kojem živi sa svojom obitelji više od 30 godina.

10. Sud prvog stupnja uvidom u nepravomoćnu presudu istoga suda poslovni broj P-755/11 od 19. travnja 2022. utvrđuje da je točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice S. A., protiv tuženika B. D. i A. M., a kojim se zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe na 1/3 dijela nekretnine M. A. k.č. 66/4 u z.k.ul. 927 k.o. V., određenu rješenjem o ovrsi istoga suda od 5. ožujka 2008.g. broj Ovr-518/06, zatim utvrđenje da je tužiteljica temeljem ugovora o darovanju sklopljenog 6. veljače 2001.g. s A. M. stekla pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine z.č. 66/4 k.o. V., slijedom čega će po pravomoćnosti presude z.k. odjel suda upisati pravo vlasništva tužiteljice u 1/3 dijela u zemljišne knjige, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

11. Stavci II, III i IV izreke presude odnose se na troškove postupka.

12. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica nije ishodila upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama pa da stoga nisu stečeni uvjeti stjecanja prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju od 6. veljače 2001. te da je njezin zahtjev neosnovan u odnosu na 1.tuženicu, a u odnosu na prednika 2. i 3. tuženika zahtjev na utvrđenje da je stekla vlasništvo na temelju tog ugovora valjalo je odbaciti. Naime, sud smatra osnovanim prigovor 1.tuženica da o tom zahtjevu već teče parnica da je u istome tužiteljica podnijela identični tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je na temelju ugovora o darovanju od 6. veljače 2001. sa A. M. stekla pravo suvlasništva 1/3 dijela nekretnine k.č.br. 66/4 upisane u z.uk.ul. 927 k.o. V.. Kako u odnosu na 2. i 3.tuženika i tužiteljicu već teče parnica o istom zahtjevu to pozivom na odredbu čl. 194. st. 3. ZPP-a sud rješenjem odbacuje tužbu dok u odnosu na 1.tuženicu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

13. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrđuje da su tužiteljica i prednik 3.tuženika zaključili ugovor o darovanju za nekretninu koja je predmet spora 6. veljače 2001., te da tužiteljica nije podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Temeljem odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09; dalje ZV) utvrđuje da se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi, pa kako tužiteljica nije provela predmetnu ugovor u zemljišnim knjigama i upisala se kao vlasnica do trenutka zabilježbe ovrhe, da nije dokazala postojanje svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica u posjedu djela nekretnine, a da se trajanje samostalnog, poštenog i zakonitog posjeda ima računati razdoblje nakon sklapanja ugovora 6. veljače 2001., te da bi rok trajanja posjeda od najmanje deset godina iz odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a protekao 6. veljače 2011. Utvrđuje da je predmetna ovrha poslovni broj Ovr-470/10 vodi temeljem rješenja o ovrsi od 24. kolovoza 2010., a iz presude poslovni broj P-755/11 proizlazi da se u tom postupku tražilo proglašenje ovrhe u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem OVr-518/06 i u kojem je rješenjem od 19. rujna 2008. tužiteljica bila upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga da je već najkasnije 2008. tužiteljica s obzirom na sve okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, a također do donošenja rješenja o ovrsi u spisu poslovni broj Ovr-470/10 nije protekao rok od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. st. 2. ZV-a te da ista nije na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

15. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da bi imala pravo koje spriječava ovrhu, odnosno da bi ovrha na 1/3 dijela predmetne nekretnine upisanih na tuženika bila nedopuštena.

16. Donošenjem pobijane presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 201. ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite presude i rješenja. Naime, radi se o sporu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojem tuženici imaju položaj nužnih jedinstvenih suparničara, pa se spor može riješiti samo na jednak način prema svima i sud prvog stupnja stoga nije mogao u odnosu na neke tuženika odbacivati tužbu, a u odnosu na neke odbijati tužbeni zahtjev, pa je iz ovih razloga valjalo ukinuti presudu i rješenje.

17. Naime, u ovom postupku bilo je potrebno prethodno utvrditi da li je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju od 6. veljače 2001., odnosno dosjelošću kako bi se potom odlučilo da li zbog navedenog je ovrha na predmetnoj nekretnini nedopuštena. Nesporno je da predmetni ugovor nije nikada proveden u zemljišnim knjigama jer nije zatražena uknjižba prava vlasništva temeljem istoga, pri čemu je irelevantan razlog zbog čega uknjižba nije zatražena. Kod takvog činjeničnog stanja pravilno je zaključio sud prvog stupnja da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine jer se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnim knjigama (čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZV-a) koja uknjižba djeluje od trenutka kada je sudu podnesen zahtjev za tu uknjižbu (čl. 120. st. 3. ZV-a). Dakle, predmetni ugovor o darovanju predstavlja samo titulus za stjecanje prava vlasništva dok modus predstavlja uknjižba u zemljišnim knjigama.

18. U odnosu na ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pogrešno sud prvog stupnja očito smatra da dolazi u primjenu odredba čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje OZ) na način da nakon upisa zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva pa niti sudskom odlukom, međutim, navedena odredba propisuje da nije dopušten upis promjene prava vlasništva koji je utemeljen na raspoložbi ovršenika, pa se ista ne odnosi na utvrđenje prava vlasništva u sudskom postupku.

19. Odredbom čl. 55. st. 1. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, dok je odredbom čl. 56. st. 1. OZ-a određeno da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituju o prigovoru ili ako se jedna od stranaka usprotivi prigovoru, sud će povodom takvog prigovora uputiti podnositelju prigovora da može u roku od 15 dana protiv stranaka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako podnositelj prigovora ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama u kojem slučaju o takvom prigovoru sud odlučuje u ovršnom postupku.

20. Bez obzira što tužiteljica nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju od 6. veljače 2001., a s obzirom da je postavila tužbeni zahtjev da bi stekla pravo vlasništva iste dosjelošću, sud prvog stupnja propustio je utvrditi da li su u odnosu na istu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a, odnosno da li bi se ista smatrala predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine te da li je tužiteljica u odnosu na ovršenike predmnijevani vlasnik i da li joj pripadaju prava iz odredbe čl. 55. i čl. 56. OZ-a.

21. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupku otkloniti citiranu bitnu procesnu povredu, u skladu sa iznesenim pravnim shvaćanjem ocijeniti sve izvedene dokaze i ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Isto tako pozivom na odredbu čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučiti će i o troškovima postupka.

22. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Rijeci 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić,v.r.