- 1 -              Revd 4245/2023-2

Broj: Revd 4245/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i O., sa sjedištem u K., protiv tuženice L. V. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1071/2023-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 421/2022-10 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

              III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1071/2023-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 421/2022-10 od 28. veljače 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda kojom je prihvaćan tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine dosjelošću temelji se na činjeničnim utvrđenjima: - „...da je tužiteljica u posjedu predmetnog stana neprekidno od 1993...“, - da je u zemljišnim knjigama tuženica upisana kao vlasnik stana, te - da tuženica „...nije dokazala da je tužiteljica nepošteni posjednik, a posjed tužiteljice na predmetnom stanu traje neposredno dulje od 20 godina...“ U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima na kojima se pobijana presuda temelji, pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tuženica ne proizlaze iz razloga, te činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

7. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. ovog rješenja).

Zagreb, 31. siječnja 2024.