Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 27 Pr-804/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u građansko - pravnoj stvari tužitelja A. B., iz V., OIB:…, po punomoćniku N. B., odvjetnici iz V., protiv tužene O. ž.b. V., V.1 , OIB:…, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 25.travnja 2023.g. u prisutnosti punomoćnika u zamjeni H. J., odvj. iz V., te M. V., djelatnika tuženika, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 8.svibnja 2023.godine, dana 8.svibnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. ž.b. V., V.1 , OIB:…, da tužitelju A. B., iz V., OIB:…, isplati iznos od 486,78 eura (slovima: četiristoosamdesetšest eura i sedamdesettosam centi) /3.667,69 kuna[1] (slovima: tritisućešestošezdesetsedam kuna i šezdesetdevet lipa), kao i zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 42,28 eur/318,59 kn od 16.travnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 44,10 eur/332,29 kn od 16.svibnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 42,03 eur/316,67 kn od 16.lipnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 43,25 eur/325,83 kn od 16.srpnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 52,82 eur/398,00 kn od 16.kolovoza 2016.g. do isplate

- na iznos od 52,07 eur/392,33 kn od 16.rujna 2016.g. do isplate

- na iznos od 44,16 eur/332,71 kn od 16.listopada 2016.g. do isplate

- na iznos od 50,54 eur/380,82 kn od 16.studenog 2016.g. do isplate

- na iznos od 44,41 eur/334,60 kn od 16.prosinca 2016.g. do isplate

- na iznos od 41,83 eur/315,18 kn od 16.siječnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 29,29 eur/220,67 kn od 16.veljače 2017.g. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% do 31.prosinca 2022.g., a od 1.siječnja 2023.g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 486,78 eura /3.667,69 kuna[1] .

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 652,98 EUR-a / (slovima:šestopedesetdva eura i devedesetosam centi) / 4.919,88 kuna[1] (slovima: četiritisućedevetstodevetnaest kuna i osamdesettosam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.svibnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate razlike plaće za razdoblje od mjeseca ožujka 2016. do konca siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 486,78 eura /3.667,69 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

1.1. U tužbi navodi kako je zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te kako je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Međutim, zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku 3. Dodatka Sporazuma. Odredbom članka 4. i članka 5. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.

1. 2. Sukladno članku XI st. 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Izmjena Dodatka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2.Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kao i odredbe članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna po pitanju visine plaće u javnim službama.

1.3. Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl.

IV. st. 5. u vezi članka VII. st. 1. Izmjena Dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su koncem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine, međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužiteljica ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu.

1.4. Odredbom čl. III. Izmjene Dodatka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama".

1.5. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godini. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine.

1.6. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. godine.

1.7. Aritmetička sredina prethodno navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2% krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relativni podaci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

1.8. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. godine do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561% dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga revidirani podaci DSZ-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. godine.

1.9. Tuženik je od prosinca 2015. godine i nadalje do 31. siječnja 2017. godine plaću tužiteljice obračunavao koristeći pogrešnu osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kuna te je stoga tužiteljici isplatio manju bruto plaću koju tužiteljica potražuje u ovom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori kako je poslodavac tužitelja, no protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlaže odbijanje istoga.

2.1. Smatra kako tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje predmetnog sudskog postupka, te smatra kako je pogrešno usmjerenje tužbe i tužbenog zahtjeva na tuženika, odnosno prigovara i pasivnoj legitimaciji.

2.2. Naime, tužitelj kao pravni osnov za pokretanje predmetnog sudskog postupak navodi odredbe izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., zaključene između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi.

2.3. Tužitelj ne spori kako je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici plaće u javnim službama kojim je dogovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

2.4. Također na spori navod tužitelja kako je uslijed nastupanja recesije između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi 12. svibnja 2009. zaključen dodatak sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008. odnosno na 5.108,84 kuna, a povećanje osnovice za daljnjih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kuna, odgođeno sukladno uvjetima iz članka 3. Dodatka Sporazuma.

2.5. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili vjerodostojno tumačenja Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjedbe odredbe članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII stavka 1. izmjena Dodatka sporazuma.

2.6. Tuženik potvrđuje također navod tužitelja kako su se uvjeti za povećanje osnove sukladno članku 3. Izmjena dodatka Sporazuma ispunili krajem 2015. s početkom primjena od prosinca 2015., no, nije tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu taj koji je propustio isplatiti plaću sukladno povećanoj osnovici. to tuženik ne odlučuje, niti može po svojoj volji mijenjati osnovicu za obračun plaće zaposlenika.

2.7. Plaće se u javnim službama Republike Hrvatske obračunavaju u sustavu Centralnog obračuna plaća Republike hrvatske, a tuženi u taj sustav dostavlja samo podatke o visini koeficijenata i dodatka za minuli rad te ostale dodatke na uvjete rada, koji uz evidentiranu satnicu služe za obračun svakog pojedinačnog zaposlenika.

2.8. Osnovcu plaće ne određuje tuženik, niti zbog tehničkih i sigurnosnih značajki sustava COP, to može učiniti, već kao izračun plaće primijenjena zadana osnovica od strane Vlade Republike Hrvatske, sukladno odredbama kolektivnog ugovora, što je u utuženom vremenskom periodu bilo 5.108,84 kuna.

2.9. Tuženiku nije poznato zašto u sustavu COP Republike Hrvatske nije primjenjivana osnovica od 5. 415,37 kuna, no na to tuženik ni u kom smislu nije mogao utjecati. Sukladno navedenom, smatra kako zbog toga tuženik nije pasivno legitimiran za upuštanje u predmetni spor, a niti je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i postavljenje tužbenog zahtjeva, uslijed čega treba tužbu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelj obvezati na plaćanje parničnih troškova.

2.10. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tužitelj se svojim podneskom od 19.svibnja 2022. u cijelosti protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika, osobito prigovoru aktivne legitimacije, s obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, te spori i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3.1. Navodi kako nije sporno da je tužiteljica radnica, a tuženik poslodavac tužiteljici već je za tuženika sporno što nije određivao osnovicu plaće jer zbog tehničkih i sigurnosnih značajki Sustava COP to nije mogao učiniti, pri čemu tuženik zanemaruje činjenicu da je upravo poslodavac dužan radnici isplaćivati propisanu plaću, a plaća u zdravstvu kao početni parametar ima upravo osnovicu plaće koja se utvrđuje pregovaranjem Vlade i sindikata koji su reprezentanti radnika. Prema tome, potpuno je za ovaj radni spor nebitno je li poslodavac primjenjuje ugovorenu osnovicu, je li obračun plaće povjerio nekoj pravnoj osobi ili izračun mjesečne plaće obavlja sam, jer je upravo poslodavac, u ovom slučaju tuženik sukladno odredbi članka 7. st. 1. Zakona o radu dužan radniku ovdje tužiteljici isplatiti propisanu plaću.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u aneks ugovora o radu za tužitelja i aneks ugovora o radu, priopćenje za javnost, obračunske liste plaće tužitelja za utuženo razdoblje, simulirani obračun razlike plaće, te zapisnike od saslušanju svjedoka pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu poslovni broj Pr-36/17.

5. Prije upuštanja u ocjenu provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije na strani tuženika. Naime, tužitelj potražuje razliku neisplaćene plaće, te je njegova aktivna legitimacije, samim time dokazana, s obzirom da ni sam tuženik ne spori kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika. Upravo iz činjenice radnog odnosa, proizlazi i pasivna legitimacija tuženika. Naime, samo i jedino tuženik, kao poslodavac tužitelja može biti pasivno legitimiran za njegova prava iz radnog odnosa, a kome je tuženik povjerio obavljanje određenih poslova i izvršavanje određenih obveza koje ima prema svojim zaposlenicima, ne utječe na njegove obveze prema svojim zaposlenicima.

6. Na temelju provedenih dokaza i navoda stranaka sud je utvrdio slijedeće:

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u iznosu od 486,78 eura /3.667,69 kuna[1] za razdoblje od mjeseca ožujka 2016. do konca siječnja 2017. uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće.

Između stranaka su nesporne slijedeće činjenice:

- tužitelj je u razdoblju za koje potražuje razliku plaće bio u radnom odnosu kod tuženika

- Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine

- Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi su 13.5.2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto time da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku 4. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj

- Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi su 26.10.2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. 3. Dodatka te čl. 4. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. 7. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. 3. do 5. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

- 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano, da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. 4. u vezi s čl. 7. Dodatka Sporazumu, da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.12.2015.

- Vlada Republike Hrvatske je 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017., te da razlika plaće temeljem odredbe iz čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od ožujka 2016. do zaključno siječnja 2017. iznosi bruto 486,78 eura /3.667,69 kuna[1] .

7. Sporno je da li je tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

8. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. M., B. M. i P.Č., saslušani pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu poslovni broj Pr-36/17.

8.1. Iz iskaza svjedoka M. M. koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava i predsjednik pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., ali i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. proizlazi da se pitanje prave valjanosti Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama te njegovih Dopuna i izmjena uopće nije postavljalo prilikom sklapanja TKU-a niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, niti u razdoblju dok je obnašao dužnost u Vladi RH. Također proizlazi da se prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije raspravljalo o odgodi primjene članka III u vezi članka VII Izmjena Dodatka Sporazumu. Svjedok P. Č., u spornom razdoblju ministar u Vladi Republike Hrvatske, također je iskazao da mu se čini da nitko nije postavljao pitanje niti dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu.

8.2. Svjedok B. M. je bio zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske i sudjelovao je u predmetnim pregovorima, pa i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano je povećanje iste do kojega treba doći automatski, nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% ili više, a regulirani su i uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji. Svjedok je iskazao da je bila ugovorena mogućnost eventualnog sniženja osnovice, odnosno revizije Sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano, već kroz kolektivno pregovaranje. Ništa nije bilo dogovoreno u vezi odgode primjene povećanja osnovice. Bilo je pregovarano da nakon što DZS objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni, Vlada je trebala donijeti odluku u povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom. No, to u Sporazumu i u Izmjenama i dopunama nije napisano. Svjedok je sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja prilikom kojeg se nije dovodila u pitanje pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaća, kao ni njegovih Izmjena i dopuna. Vjerodostojnom tumačenju pristupilo se upravo zato da se jasno regulira povećanje osnovice, neovisno o usklađivanju pariteta, a to što se povećanje osnovice nije spominjalo u Vjerodostojnom tumačenju bilo je stoga što je to bilo nesporno. Svjedok je sudjelovao u pregovorima oko sklapanja Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i poznato mu je da Vlada RH na nikoji način nije osporavala valjanost Sporazuma i njegove kasnije dopune i izmjene i dopune.

9. Sud je prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka kao uvjerljive i istinite, budući su na strani Vlade ili sindikata sudjelovali u pregovorima pri sklapanju Sporazuma i njegovih Dodataka i Izmjena, te Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pri čemu su ti iskazi u bitnome međusobno suglasni. Iskaz svjedoka B.M. potvrđuje iskaze svjedoka M. M. i P. Č. da se pravna valjanost Sporazuma i njegovih Izmjena i dopuna nije osporavala niti od strane Vlade Republike Hrvatske, te potvrđuje da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26. listopada 2011. bilo utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDPa za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

10. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne bi bile pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. 11. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga, po mišljenju ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje u tekstu: Zakona o radu) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

11.1. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

11.2. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice.

11.3. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS Republike Hrvatske, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kuna bruto.

12. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po mišljenju ovog suda ne može ići na štetu tužitelja, to stoga što je Vlada Republike Hrvatske sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj. Naposljetku valja istaći da je stajalište ovog suda izneseno u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a u konačnici, isto stajalište je potvrđeno i detaljno argumentirano u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koje u bitnom glasi: „Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

12.1. Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“ Pored svega navedenog, ističe se i da su se prema čl. 6. st. 1. TKU od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a osim toga, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) o zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno Vlada Republike Hrvatske očito tako nije postupala, pa zbog navedenog tužitelj ima pravo da mu se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

13. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan. Ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). U pogledu visine tužbenog zahtjeva parnične stranke su se u ovom postupku suglasile da se ne provodi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, budući je tužbeni zahtjev tužitelj uskladio sa obračunom tuženika.

13.1. Ovaj izračun sud je prihvatio kao pravilan, te ga je u cijelosti usvojio na način da je i odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude, te tužitelju dosudio konačno utuženi iznos od 486,78 eura /3.667,69 kuna[1] za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne bruto iznose, jer tuženik iste nije isplatio do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, a po stopi zatezne kamate određenoj po članku 29. stavak 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

13.2. Glede potraživanja zateznih kamata, sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je obzirom na navedeno presuđeno u odnosu na potraživanje zateznih kamata kao pod točkom II izreke.

14. Potporu naprijed iznijetom stajalištu ovaj sud nalazi u zauzetom pravnom stajalištu i odlukama donesenih od strane viših sudova u identičnoj pravnoj stvari te tako u presudi Županijskog suda u Splitu broj: GžR-59/2019-2 od 2. svibnja 2019. i broj: GžR-755/2018-2 od 23. rujna 2019., Županijskog suda u Bjelovaru broj: GžR- 233/2018-2 od 10. rujna 2019., Županijskog suda u Osijeku broj: GžR-427/2018 od 10. rujna 2019., Županijskog suda u Rijeci broj: GžR -343/2018-3 od 13. veljače 2020. i dr.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Tužitelju je odobren parnični trošak u ukupnom iznosu od 652,98 EUR-a / 4.919,88 kuna[1] , koji trošak se odnosi na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 - Ispravak i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarife) i to za: sastav tužbe u iznosu 50 bodova (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), sastav podneska od 19.svibnja 2022., kojim se očituje na odgovor na tužbu, u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1 Tarife), sastav podneska od 20.srpnja 2022., u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 8. toč. 3 Tarife), sastav podneska od 20.rujna 2022., u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 8. toč. 3 Tarife), sastav podneska od 31.siječnja 2023., u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1 Tarife) zastupanja na ročištu 19.srpnja 2022. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9. toč. 5 Tarife), zastupanja na ročištu 25.travnja 2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), pristupa ročištu za objavu presude 8.svibnja 2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), što ukupno iznosi 262,50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1.99 EUR-a / 15,00 kuna po bodu, sukladno Tbr. 50 Tarife, iznosi 522,38 EUR-a / 3.935,87 kuna[1] . Na navedeni iznos je temeljem Tbr. 42 Tarife obračunat PDV od 25%, odnosno 130,60 EUR-a /984,00 kuna, uslijed čega je tužitelju dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 652,98 EUR-a / 4.919,88 kuna[1] .

15.1. Tužitelj je odbijen za dio troška parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa, odnosno za zastupanje na ročištu od 19.srpnja 2022.godine trošak je određen sukladno Tbr. 9. toč. 5 Tarife, budući je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te mu je za dva podneska i to za podnesak od 20. srpnja 2022. i od 20.rujna 2022. dosuđen trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3 Tarife, budući se ne radi o obrazloženim postupcima, već o ostalim podnescima.

16. Tužitelju je odobrena zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuća od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 8.svibnja 2023.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Dostaviti:

1. N.B., odvj. iz V., – punomoćnik tužitelja

2. O. ž.b. V., V.1 , OIB:…