Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-1274/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB: ... iz H. L., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., M. u. p., OIB: ... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-266/2021-22 od 11. srpnja 2022., dana 8. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-266/2021-22 od 11. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u ovom predmetu.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredbi parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je tužbom od 16. ožujka 2021., podnesenom protiv tuženice R. H. i tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tužitelj zatražio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je s danom 19. prosinca 2013. stekao zvanje Policijskog savjetnika (točka I. tužbenog zahtjeva), naložilo R. H. da u svojim očevidnicima izvrši ispravak njegovog policijskog zvanja (točka II. tužbenog zahtjeva) i naložilo H. z. z. m. o. da izvrši usklađenje visine njegove mirovine i da izvrši obračun razlike neisplaćene mirovine i izvrši isplatu (točka III. tužbenog zahtjeva), te da je podneskom od 1. lipnja 2021. preinačio tužbu na način da je od tuženice R. H. zahtijevao isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i iznosa od 99.000,00 kn na ime imovinske štete- izgubljene zarade, a koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 14. rujna 2021. (na istom ročištu tužitelj je povukao tužbu glede glavnog zahtjeva istaknutog u prvotnoj tužbi te u odnosu na tuženika H. z. z. m. o.), iako se tuženica R. H. protivila preinaci. Polazeći od utvrđenja da zahtjevom za mirno rješenje spora od 22. siječnja 2020. nije obuhvaćen zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud zaključuje da u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) nije ispunjena procesna pretpostavka za dopustivost preinačene tužbe, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 282. u vezi čl. 186.a st. 6. ZPP-a odbacio preinačenu tužbu kao nedopuštenu.

6. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio sadržaj zahtjeva za mirno rješenje spora od 22. siječnja 2020. jer iz istoga nedvojbeno proizlazi da je za tužitelja nastala šteta zbog nepravilnog i nezakonitog rada zaposlenika tuženice te da on od R. H. zahtijeva da mu se popravi šteta nastala zbog nezakonitog rada upravnih tijela i upravnih sudova koji su propustili otkloniti nezakonitosti u postupku priznavanja prava na mirovinu, pri čemu ističe da se imovinska šteta popravlja naturalnom restitucijom, a ako to nije moguće ili oštećenik to zahtijeva a okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, onda naknadom štete.

7. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

7.1. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

8. Tužitelj je podneskom od 1. lipnja 2021. preinačio tužbu na način da je, uz ranije istaknuti zahtjev u tužbi, postavio i podredni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, to je u smislu gore citiranih zakonskih odredbi bilo odlučno utvrditi postoji li objektivni identiteta spora u zahtjevu za mirno rješenje spora i preinačenoj tužbi, obzirom da u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP-a zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

9. Kako iz sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora i priloženog nacrta tužbe uz taj zahtjev (list 119-124) proizlazi da tužitelj zahtijeva utvrđenje da je stekao policijsko zvanje, da se naloži tuženici R. H. da u svojim očevidnicima izvrši ispravak njegovog policijskog zvanja (točka II. tužbenog zahtjeva) te naloži H. z. z. m. o. da izvrši usklađenje visine njegove mirovine i da izvrši obračun razlike neisplaćene mirovine i izvrši isplatu, dok preinačenom tužbom od 1. lipnja 2021. zahtijeva naknadu neimovinske i imovinske štete koju temelji na tvrdnji da zbog nezakonitih postupaka upravnih tijela i upravnih sudova tuženice trpi neimovinsku štetu (povreda prava osobnosti - prava na duševno zdravlje, čast i ugled) i imovinsku štetu (gubitak prihoda zbog isplate mirovine u manjem iznosu), to i prema ocjeni ovog suda zahtjev za mirno rješenje spora i preinačena tužba nemaju isti identitet spora, time da tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora nije niti postavio određeni zahtjev u pogledu naknade štete, zbog čega se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu.

10. Budući da u zahtjevu za mirno rješenje spora od 22. siječnja 2020. tužitelj nije postavio određeni zahtjev glede naknade štete, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije ispunjana procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe propisana odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a te odbacio tužbu primjenom odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

11. Kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbačaju tužbe, te ispitivanjem pobijanog rješenja temeljem odredbe čl. 365. st. 2 ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Varaždinu, 8. svibnja 2023.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.