Republika Hrvatska
Poslovni broj 3 Gž Ovr-168/2022-2
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice J. L., OIB: …,
Š., koju zastupa
punomoćnica D. Č., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv ovršenika M. L., OIB: …, Đ., kojeg zastupa punomoćnik Đ. P., odvjetnik u R., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku Stalne službe u Kninu poslovni broj Ovr-178/22 od 25. ožujka 2022., dana 8. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika M. L., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku Stalne službe u Kninu poslovni broj Ovr-178/22 od 25. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev ovršenika M. L. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika u ½ dijela upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Knin, označene kao k.č.br. 1429/33 kuća, dvorište, pašnjak, upisane u zk.ul.br. 648 k.o. Đ., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-3/15 od 22. svibnja 2015., a radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice na ime glavnice u iznosu od 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2010. te troškova parničnog postupka u iznosu od 6.450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2015.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik navodeći da se žali zbog žalbenog razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona. U bitnom navodi da je vrijednost tražbine nerazmjerno manja u odnosu na vrijednost nekretnine na kojoj je određena ovrha čime bi se narušila pravična ravnoteža propisana odredbom čl. 80.b Ovršnog zakona. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode ovršenika te predlaže odbiti žalbu i nastaviti ovršni postupak.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-3/15 od 22. svibnja 2015., kojom je naloženo tuženiku (ovdje ovršeniku) da tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) isplati iznos od 3.750,00 kuna na ime neimovinske štete, sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2010. te da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.450,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2015. do isplate.
7. Neosnovano se ovršenik poziva na narušenu pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja iz odredbe čl. 80.b st. 2. i st. 3. OZ-a. Naime, odredbom čl. 80.b st. 1. OZ-a je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Ovršna isprava u ovom postupku je presuda kojom je naloženo ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi štetu koju joj je prouzročio kaznenim djelom za koje je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K- 152/09 od 12. ožujka 2010.
7.1. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 80.b st. 1. OZ-a, razvidno je da u slučaju prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, ovrhovoditelj nije ograničen iznosom svoje tražbine kada predlaže određivanje i provođenje ovrhe na nekretnini ovršenika te se u takvom slučaju ne ocjenjuje je li narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka. Stoga se u konkretnom slučaju i ne primjenjuju odredbe čl. 80.b st. 2. i st. 3. OZ-a te je neosnovano pozivanje ovršenika na narušenu pravičnu ravnotežu između njegovih interesa i interesa ovrhovoditeljice.
8. Iako je neosnovan žalbeni navod ovršenika da je ovrhovoditeljica prije pokretanja ovršnog postupka bila dužna učiniti vjerojatnim da je pokušala ostvariti svoju tražbinu na za ovršenika manje tegoban način, valja reći da je ovrhovoditeljica uz prijedlog za ovrhu dostavila dokaz da je pokušala svoju tražbinu namiriti izravnom naplatom (list 11 spisa), ali da joj je Financijska agencija vratila osnovu za plaćanje s napomenom da ovršenik nema računa na teret kojih se ovrha može provesti.
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu. ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
10. S obzirom na to da ovršenik nije uspio sa žalbom, temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Velikoj Gorici 8. svibnja 2023.
Sudac
Goran Škugor, v.r.