Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž 811/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jagode Renje kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. (OIB: …) iz D., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici O. društva B. i. K. iz Š., protiv tuženika: 1. L. J. (OIB: …) iz M., 2. D. J. (OIB: …) iz P. i 3. E. J. (OIB: …) iz M., 4. L. T. (OIB: …), 5. Đino T. i 6. S. T., svih iz M., koje zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u M., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika ad 1., 2. i 3. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-173/15 od 22. srpnja 2021. godine, dana 8. svibnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika L. J., D. J. i E. J. kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točka I. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka III.) potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-173/15 od 22. srpnja 2021. godine.

Obrazloženje

1.

Prvostupanjskom presudom obvezani su tuženici L. J., D. J. i E. J. solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.115,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke); u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka II.); obvezani su ovi tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.273,61 kn (točka III.), dok je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tužene ad 4., 5. i 6.

2.

Protiv dosuđujućeg dijela te presude i odluke o parničnom trošku žalbu su podnijeli tuženici ad 1., 2. i 3., zbog svih žalbenih razloga iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14,70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno navodima žalbe ili ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.

Žalba nije osnovana.

5.

Nisu u pravu žalitelji kada ističu da bi bila ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 109. ZPP, zbog toga što tužitelj u preinačenom (djelomično smanjenom) zahtjevu iz podneska od 8. lipnja 2021. godine (list 102 spisa) nije posebno označio osnovu zahtjeva u točkama 1. i 2. istoga, zbog čega da je isti bio nepotpun i stoga nepodoban za raspravljanje.

5.1.

Naime, u tužbi podnesenoj 20. studenoga 2015. godine tužitelj je zahtjevom pod točkom 1. tražio od svih tuženika (ad 1. do 6) naknadu imovinske štete prouzročene na njegovom vozilu u iznosu od 31.071,25 kn, dok je po točkom 2. istog – samo od tuženika L. J. i njegovih roditelja zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.500,0 kn; da bio zatim povukao tužbu protiv tuženika L. T. i njegovih roditelja (ad 4. do 6.), a ustrajao je u tužbi protiv žalitelja za naknadu imovinske štete – pod točkom 1. za iznos od 7.920,00 kn, te za naknadu neimovinske štete - pod točkom 2. za iznos od 13.500,00 kn. Takvom preinakom nije došlo do nejasnoće o tome što tužitelj od tuženika zahtijeva i u kojim iznosima, zbog čega nije osnovana tvrdnja žalitelja da je zahtjev nepotpun i nepodoban za raspravljanje, niti da bi to bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. 5.2.

Stoga, kako nije počinjena istaknuta, a ni koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud, kao drugostupanjski, pazi po službenoj dužnosti (članaka 365. stavak 2. ZPP), to žalba podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6.

Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7.

Naime, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su dana 12. listopada 2014. godine L. J., L. T. i D. T. s više udaraca nogom sa svih strana oštetili tužitelju njegov automobil marke "BMW 318 D" zbog čega je na istom nastala imovinska šteta koja po nalazu i mišljenju prometnog vještaka procijenjena iznosi 16.724,19 kn,

- da je tužitelj ostvario u cijelosti naknadu nastale imovinske štete na automobilu, jer je od štetnika L. T. i D. T. već obeštećen i to iznosom koji premašuje nastalu štetu (26.000,00 kn),

- da je samo tuženik L. J. istoga dana napao tužitelja metalnom palicom zadavši mu udarac u lijevu stranu prsnog koša u predjelu rebara, zbog čega je ovaj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zadravlje odnosno neimovinsku štetu za koju od ovog tuženika i njegovih roditelja traži naknadu,

- da je prema nalazu liječničkih vještaka kirurga i psihijatra u tom štetnom događaju tužitelj zadobio nagnječenje lijevog prsišta u razini 8. rebra, zbog čega je trpio bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 5 dana i lakšeg intenziteta 10 dana; kao i da je u trenutku napada metalnom palicom pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta, a potom i sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te blažeg intenziteta još 10 dana dok bolovi nisu prestali; kao i da je kod njega zaostalo trajnu smanjenje životnih aktivnosti od 1%.

8.

Prvostupanjski je sud iz utvrđenih činjenica pravilno zaključio da je tuženik L. J., koji je jedini fizički napao tužitelja, zajedno sa svojim roditeljima D. i E. J. solidarno odgovoran za neimovinsku štetu koja mu je zbog udarcem metalnom palicom utužene prigode nastala (članak 1056. stavak 4. i 1057. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koje utvrđenje žalitelji neosnovano osporavaju, te je pravilno primijenio materijalno pravo – članak 1110. ZOO kada je na ime naknade te štete tužitelju dosudio ukupan iznos od 9.115,00 kuna, a odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kako glede zatraženog radi naknade neimovinske štete (preko dosuđenog do 13.500,00 kn), tako i glede imovinske štete, koju je u cijelosti već ranije ostvario uplatama drugih dvaju štetnika.

9.

Neosnovano tuženici prigovaraju da je dosuđeni iznos previsok, jer isti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na prirodu štetnog događaja, vrstu i lokalitet ozljeda, te utvrđene posljedice, predstavlja primjerenu naknadu za pretrpljenu štetu.

10.

Budući da se, prema izloženom, nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika podnesenu glede odluke o glavnoj stvari valjalo je odbiti i u pobijanom dijelu (točki I. izreke) potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

11.

Nisu u pravu žalitelji niti kada osporavaju pravilnost odluke o parničnom trošku, makar je prvostupanjski sud prilikom obračuna istog pogrešno primijenio odredbe članka 154. stavak 2. ZPP.

11.1.

Naime, kod obračuna parničnog troška valjalo je primijeniti odredbe članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19), koji se primjenjuje u ovom slučaju temeljem članka 117. stavak 3. istog Zakona; pa bi primjenom te odredbe tužitelju, koji je uspio u omjeru od 71% ukupno (osnov zahtjeva + visina), a tuženici 29% - pripao iznos od ukupno 42% opravdanih troškova (10.740,00 kn) odnosno 4.510,00 kn, dakle iznos viši od dosuđenog, zbog čega je žalba i u tom dijelu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

U Šibeniku, 8. svibnja 2023. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić