- 1 -              Rev-120/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-120/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-B. L. H. d.o.o., OIB ..., iz Z., (prije: D. C. L. H. d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. V., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica N. M. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-70/2021-2 od 2. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2267/2018-89 od 22. listopada 2020. u točki II. izreke, u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-70/2021-2 od 2. ožujka 2021., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku S. V. iz Z., OIB ... platiti tužitelju M.-B. L. H. d.o.o. iz Z., OIB ... novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 236.540,36 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom na iznos od 195.389,45 kn koja teče od 01. rujna 2006. godine pa do isplate, računajući do 31. prosinca 2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama članka 29 st. 2-6 i st. 8-9 Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana, te da naknadi tužitelju i troškove ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 85.180,35 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iste od dana 22. listopada 2020. godine, koja je kamata određena po stopi prema na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama članka 29 st. 2-6 i st. 8-9 Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana.".

 

Naloženo je tužitelju M.-B. L. H. d.o.o. da tuženici S. V. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 50.781,25 kn u roku od 15 dana.

 

Naloženo je tužitelju M.-B. L. H. d.o.o. da tuženici S. V. nadoknadi i trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3161/2021-2 od 14. rujna 2021. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-70/2021-2 od 2. ožujka 2021. zbog pravnog pitanja:

 

„Jesu li u situaciji kad je mjenica izdana kao sredstvo osiguranja tražbine po ugovoru o jamstvu i kad je tuženik tužiteljev dužnik iz osnovnog pravnog posla (ugovora o jamstvu), nakon što je mjenični platni nalog ukinut, mjeničnopravni prigovori isključivi predmet odlučivanja o osnovanosti zahtjeva ili se osnovanost zahtjeva ocjenjuje na temelju osnovnog pravnog posla?“.

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

 

4. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

 

- je postupak pokrenut prijedlogom tužitelja kao ovrhovoditelja od 4. rujna 2006. za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - vlastite mjenice izdane od strane tuženice (kao ovršenice) 8. lipnja 2001.,

 

- je mjenica potpisana od strane tuženice kao avalista te da sadrži klauzulu „bez protesta”,

 

- je na mjenici označen datum dospijeća 31. kolovoz 2006.,

 

- je mjenica ispunjena na novčani iznos od 251.243,19 kn,

 

- je tužitelj s trgovačkim društvom C. t. d.o.o. zaključio više ugovora o poslovnom najmu,

 

- je uz svaki ugovor o poslovnom najmu zaključen i ugovor o jamstvu između tužitelja i tuženice,

 

- je uz svaki ugovor o jamstvu predana jedna (ili više) bianco mjenica,

 

- je samo ugovor o poslovnom najmu broj 2767/01 zaključen 8. lipnja 2001.,

 

- da su drugi ugovori, za koje tužitelj navodi da su osigurani mjenicom zaključeni kasnije,

 

- je uz ugovor o poslovnom najmu za ugovor broj 2767/01 od 8. lipnja 2001. zaključen ugovor o jamstvu 8. lipnja 2001. te je navedeno da su uz taj ugovor predane dvije bianco mjenice (list 293. spisa),

 

- su svi ugovori o poslovnom najmu zaključeni na razdoblje od 60 mjeseci, te je ugovoreno plaćanje najamnine u mjesečnim ratama,

 

- je vještačenjem utvrđeno da potraživanje tužitelja prema dužniku C. t. d.o.o. iznosi ukupno 236.540,36 kn i to na dan 28. lipnja 2006.

 

8. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev jer:

 

- je na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine'', broj 74/94 - dalje: ZM) kojom odredbom je propisano da ako je mjenica koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom,

 

- je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao mjenicu ispuniti na način da popuni jednu bjanko mjenicu za nekoliko ugovora o jamstvu;

 

- čl. 5. st. 2. Općih uvjeta tužitelja daje pravo tužitelju naplatiti potraživanje koje proistječe iz jednog ugovora iz sredstava osiguranja (mjenica, čekova) danih kao sredstvo osiguranja upravo za taj ugovor;

 

- je mjenica ispunjena suprotno pravnom poslu za koje je izdana kao sredstvo osiguranja jer nije moguće utvrditi za koji osnovni ugovor (odnosno ugovor o jamstvu te ugovor o poslovnom najmu) je izdana, a to jer niti jedan iznos po ugovorima koji su osnova potraživanja ne odgovara iznosu na koji je mjenica ispunjena.

 

9. Osnovano revident navodi kako pobijana presuda u pogledu dopuštenog pravnog pitanja odstupa od prakse ovog revizijskog suda, i to od presude broj Rev 209/2008 od 9. rujna 2009., a što je uostalom već napomenuto i u rješenju ovoga suda broj Revd-3161/2021-2 od 14. rujna 2021. kojim je dopuštena ova revizija. To iz razloga jer je i u konkretnom slučaju tuženica tužiteljev dužnik iz osnovnog pravnog posla – ugovora o jamstvu, kojim se radi namirenja duga iz tog ugovora obvezala izdati tužitelju bjanko mjenicu, a ujedno je i mjenična dužnica, pa postoji istovjetnost tuženičinog mjeničnog duga i njezinog duga iz ugovora o jamstvu. Stoga bi ispunjenjem svoje mjenične obveze tuženica ispunila i sve svoje ugovorne obveze (iz svih ugovora), imajući u vidu i odredbu čl. 9.1. Općih uvjeta tužitelja prema kojoj tužitelj kao najmodavac ima pravo ''aktivirati instrumente osiguranja plaćanja za naplatu cjelokupnog iznosa svih neplaćenih potraživanja bez obzira na njihovo dospijeće''.

 

10. Zato odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

"U situaciji kad je mjenica izdana kao sredstvo osiguranja tražbine po ugovoru o jamstvu i kad je tuženik tužiteljev dužnik iz osnovnog pravnog posla (ugovora o jamstvu), a nakon što je mjenični platni nalog ukinut, mjeničnopravni prigovori nisu isključivi predmet odlučivanja o osnovanosti zahtjeva već se osnovanost zahtjeva ocjenjuje i na temelju osnovnog pravnog posla.".

 

11. Kako drugostupanjski sud uslijed pogrešnog pravnog shvaćanja nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava (npr. nije se izjasnio o osnovanosti istaknutog prigovora zastare) zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, imajući u vidu u točkama 9. i 10. ovoga obrazloženja izložena pravna shvaćanja ovoga suda, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u povodu žalbe tuženice.

 

 

13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 31. siječnja 2024.