REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 858/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. O. d.d. Z., O.: … (prednik tužitelja I. U. d.o.o. – I. O. d.d., Z., O.: …), zastupanog po pun.
D. B., odvjetniku u Z., protiv tužene ad. 1 M. Č. iz S.,
O.: … i tužene ad. 2 N. Č. iz S.,
O.: …, obje zastupane po pun. D. M., odvjetnici u S., radi
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. veljače 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 5. svibnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 da u roku od 15 dana isplate tužitelju iznos od 384,03 eura / 2.331,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 30.ožujka 2022.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 777,00 kn od 10.kolovoza 2012.godine do 30.ožujka 2022.godine, na iznos od 777,00 kn od 10.rujna 2012.godine do 30.ožujka 2022.godine, na iznos od 777,00 kn od 10.listopada 2012.godine do 30.ožujka 2022.godine, na iznos od 562,50 kn od 2.veljače 2022.godine do 30.ožujka 2022.godine zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i za zatraženi iznos od 587,50 kn sa kamatama od 2.veljače 2015.godine do isplate, kao i za solidarnu isplatu svih zatraženih iznosa.
II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 275,40 eura / 2.075,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 3.ožujka 2022.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je JB iz S. T. K.-
M. na temelju vjerodostojne isprave-liste
dospjele a nenaplaćene premije ovrhvoditelja od 12.11.2014. dana 2.2.2015. donio rješenje o ovrsi koje je pravomoćno i ovršno 9.4.2015. godine kojim se nalaže ovršeniku M. Ć. iz S., O.:…, da u roku od 8 dana
od dana dostave ovog rješenja namiri ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, te se određuje ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s nastalim i predvidivim troškovima. Nastali troškovi postupka da iznose 562,50 kn. Predvidivi troškovi postupka da iznose 587,37 kn. Po tom osnovu tužitelj da ima prema ugovaratelju kao dužniku dospjelu a nepodmirenu tražbinu u ukupnom iznosu od 2.331,00 kn uvećanu za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća pojedinih iznosa do isplate i to kako slijedi:
- po računu br. 12018996/ polica br.4400012449 iznos od 777,00 kuna
- po računu br. 12021949/ polica br.4400012449 iznos od 777,00 kuna
- po računu br. 12024402/ polica br.4400012449 iznos od 777,00 kuna
Tužitelj ističe da je sukladno čl. 86. Zakona o osiguranju došlo do preuzimanja portfelja i u dokaz pravnog sljedništva ovrhovoditelj dostavlja Ugovor o cesiji od 21.prosinca 2020.g, potpisan od strane I. U. društvo s
ograničenom odgovornošću za usluge (prije: I. O. dioničko društvo za poslove neživotnog osiguranja), zastupan po direktoru I. A. kao ustupitelj potraživanja/cedent s jedne strane i G. O. d.d. zastupano po predsjedniku uprave M. C. i članu uprave Đ. V. kao primatelj potraživanja/cesionar s druge strane. N. cedent / I. U. d.o.o. (ranije I. O. d.d.) svoje dospjelo i nesporno
potraživanje od cesusa / dužnika po ranije sklopljenim Ugovorima o osiguranju koje je sklopilo I.O. d.d. da je ustupilo cesionaru / G. O. d.d. prijenosom portfelja osiguranja I. O. d.d. na društvo G.
O. d.d. kao novog osiguravatelja s početkom od 30. travnja 2020. godine što je konstatirano potpisom Ugovora o cesiji od 21.12.2020, a koji potpisi su ovjereni kod JB M. D. iz Z., broj OV-2006/2021 dana
07.04.2021. godine. Punomoćnik ovrhovoditelja/tužitelj da je poslao FINI zahtjev za izravnu naplatu te da je od FINA-e dana 30.12.2021. godine zaprimio obavijest o vraćanju osonve za plaćanje jer je ovršenik M. Ć. preminuo. Punomoćnik ovrhovoditelja/tužitelj da je radi pribavljanja rješenja o nasljeđivanju uputio podnesak Općinskom sudu u Splitu o d 13.01.2022. godine, pa da je nastavno od istog suda zaprimio presliku rješenja o nasljeđivanju Posl.broj: O-439/18, UPP/OS-16/18. U tužbi tužitelj navodi precizno od čega se sastoji ostavina pok. M. Č., vezano za okolnost da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nasljednicima M. Č. da su proglašene upravo tužena ad.1 (njegova majka) i tužena ad.2 (njegova sestra). Kako nasljednik temeljem odredbe čl.139.Zakona o nasljeđivanju odgovara za ostaviteljeve dugove, a navedeni dug nije podmiren, tužitelj predlaže da naslovni Sud donese presudu kojom se nalaže tuženima ad.1 i ad.2 da solidarno tužitelju plate iznos od 2.331,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te iznos od 562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 587,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženici navode da nemaju saznanja o tom eventualnom dugu prednika niti da je priložena polica na koju se tuženik poziva pa je nejasno na temelju čega je nastao dug. Tuženici da nisu nikada obaviješteni o postojanju eventualnog duga njihovog prednika, a posebno se ističe da ih niti cedent niti cesionar nisu obavijestili niti o dugu niti o prijenosu duga. Kako se radi o izrazitoj stresnoj situaciji za tuženike jer se radi o eventualnom dugu iza sina i brata koji je umro iznenada u 35-oj godini, a preuzeo je sve poslove iza oca koji je ranije također iznenada umro to da su tuženici po primitku tužbe bili spremni čak i razgovarati o podmirenju glavnice o kojoj niti nemaju saznanja jer ih vođenje postupka samo dodatno iscrpljuje, međutim tužitelj da se nije očitovao na njihov prijedlog. Stoga se osporava tužba i tužbeni zahtjev jer nisu priloženi dostatni dokazi, o eventualnom dugu kao ni o preuzimanju duga nisu nikada obaviješteni pa da je ništetan prijenos duga koji je potpisan nakon smrti njihovog prednika te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja za plaćanje nastalih troškova.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom obavijesti FINE pun.tužitelja od dana 22.prosinca 2021.godine; pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok.M. Ć. koje je dana 27.veljače 2018.godine donio JB iz S. D.
P. pod brojem O-439/18; prijedloga za ovrhu I. O. d.d.
Z. protiv M. Ć. od 9.siječnja 2015.godine sa rješenjem o ovrsi koje je dana 2.veljače 2015.godine donio JB iz S. T. K. M. pod
brojem O.-4/15; lista dospjele a nenaplaćene premije na ime M. Ć. od
12. studenog 2014.godine; U. o cesiji zaključenog između tužitelja i I. U. d.o.o. Z. dana 21.prosinca 2020.godine; povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo I. O. d.d. Z.; rješenja H.A. za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-974/02/19-01/26, Urbroj: 326-01-
22-20-15 od 7.svibnja 2020.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za plaćanje spram tuženika, kao nasljednika pok.M. Ć., neplaćenog dugovanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju JB iz S. T. K.-M. broj Ovrv-4/15 od 2.veljače
2015.godine. Pregledom prijedloga za ovrhu I. O. d.o. Z.
protiv sada pokojnog M. Ć. od 9.siječnja 2015.godine, vezano za neplaćene premije osiguranja, utvrđeno je da je dana 2.veljače 2015.godine doneseno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena predložena ovrha i nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu do 562,50 kn. Ovo rješenje je pravomoćno i ovršno, upisane su klauzule 9.travnja 2015.godine, ovhovoditelj je tražio provedbu ovrhe temeljem tog rješenja, iz obavijesti FINE od 22.prosinca 2021.godine, o vraćanju osnove za plaćanje, razvidno je da je osnova za plaćanje vraćena jer je ovršenik M. Ć. preminuo. Dakle, predmetno potraživanje nije naplaćeno, dana 27.veljače 2018.godine, iza smrti pok.M. Ć., koji je preminuo dana 4.siječnja 2018.godine, doneseno je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim su njegovim nasljednicama proglašene tužena ad.1 i tužena ad.2 (sada prezimena Č. po izvodu iz evidencije MUP-a). Iz ovog rješenja razvidno je da je naslijeđena imovina iza pok.M. Ć., od strane tuženika, kao nasljednika, mnogo veća od predmetnog potraživanja tužitelja, a tuženici nisu ni istakli prigovor da bi eventualno naslijeđena imovina bila manja od potraživanja.
Dakle, sud zaključuje, temeljem priložene dokumentacije, da tuženici kao nasljednici pok.M. Ć. odgovaraju za njegova dugovanja prema bilo kome, do visine naslijeđene imovine, u ovom slučaju radi se o pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi koje je doneseno protiv pok.M. Ć. i tužitelj zaista, kao slijednik ovrhovoditelja u tom predmetu, ne treba dokazivati prilaganjem police osiguranja, da visinu i osnov svog potraživanja iz ovršnog postupka koji je okončan donošenjem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi. U tom predmetu je rješenjem o ovrsi određena predložena ovrha i dokazano je dugovanje pok.M. Ć. po pitanju glavnice, kamata i obistinjenog troška ovršnog postupka. Dakle, tužitelj je kao slijednik ovrhovoditelja dokazao osnov svog potraživanja spram tuženika, dokazao je i postojanje glavnice potraživanja upravo u zatraženoj visini, međutim, pitanje je kada su ovi tuženici došli u zakašnjenje plaćanja obveze ostavitelja. Sud drži da bi bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja da nasljednici koji ne znaju za dugove ostavitelja budu u zakašnjenju spram vjerovnika od istog trenutka kao i ostavitelj. Svakako, rješenje o ovrsi je doneseno, pok.M. preminuo je 4.siječnja 2018.godine i tuženici očito do zaprimanja ove tužbe nisu imali saznanja da postoji citirano rješenje o ovrsi, odnosno dugovanje njihovog ostavitelja temeljem tog naslova. Tuženici su ovu tužbu zaprimili 29.ožujka 2022.godine, sud drži da su oni došli u zakašnjenje tek 30.ožujka 2022.godine te da od tada na presuđenu glavnicu teku zakonske zatezne kamate vezano za ove tuženike, kao i kamate na trošak ovršnog postupka iz tog postupka, što je logično i životno. Uvjerljiv je navod tuženika da nisu znali da postojanje rješenja o ovrsi, tako nešto nije niti dokazano, niti im se tužitelj obratio prije podnošenja ove tužbe. Dakle, temeljem odredbe čl.139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove, u ovom slučaju ne postoji prigovor iz st.3. ovog članka, tuženici su kao nasljednici pok.M. Ć. u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 2.331,00 kn, na ime neplaćene premije osiguranja, sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi, ali sa zakonskim zateznim kamatama od 30.ožujka 2022.godine, kada su oni dospjeli u zakašnjenje spram tužitelja. Nadalje, tim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju je obistinjen nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 562,50 kn te su tuženici i ovaj iznos dužni platiti tužitelju, ali također sa zakonskim zateznim kamatama od 30.ožujka 2022.godine do isplate, dok tzv.predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 587,50 kn sa kamatama nisu dužni platiti tužitelju, jer prednik tužitelja kao ovrhovoditelj ovaj trošak nije niti imao. U tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u cijelosti. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, a za navesti je da je tužitelj dokazao slijed od ovrhovoditelja u ovršnom postupku broj Ovrv-4/15 do sebe kao tužitelja, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan, naime, prema Ugovoru o cesiji od 21.prosinca 2020.godine preuzeto je i ustupljeno i ovo potraživanje, što je dokazano priloženom dokumentacijom, a o tome nisu trebali biti obaviješteni ovršenici odnosno dužnici. Dakle, tužitelj je slijednik ranijeg ovrhovoditelja i dokazao je svoju aktivnu legitimaciju spram tuženika u ovoj pravnoj stvari. Za navesti je da temeljem odredbe čl.139.ZN-a, tuženici za dugove ostavitelja ne odgovaraju solidarno, u ovom slučaju nema solidarnosti, dakle, u tom dijelu za solidarnu isplatu zahtjev tužitelja je odbijen, tuženici odgovaraju spram tužitelja na jednake dijelove.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), tužitelju je priznat cjelokupan trošak koji je imao i koji je bio potreban za vođenje postupka budući isti nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe od 50 bodova; zastupanja na jednom ročištu od 50 bodova; sa vrijednosti boda od 15,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 375,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 100,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 100,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 2.075,00 kn, odnosno 275,40 eura po fiksnom tečaju konverzije koliko su tužene obvezane naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, opet ne solidarno, jer ni za glavni zahtjev nema solidarnosti, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Više zatraženi trošak nije priznat tužitelju jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
U Splitu, 5. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
