P-1089/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. B. d.d. Z, OIB:… zastupanoga po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Š., protiv tuženika V. M. iz S.,OIB:… . ,

zastupanoga po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi isplate,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 24. siječnja 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dne 05. svibnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Općinskoga suda u Splitu pod br. Ovrv-890/00 od 2.svibnja 2000.god. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 21.188,89 EUR/159.647,67kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.02.2000.god., do namirenja tužitelja, te da mu nadoknadi troškove protesta u iznosu od 238,90 EUR/1.800,00 kn, uvećano za 22% PDV-a, sve u roku od 3 dana, dok se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 234,05 EUR/1.763,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama isto rješenje ukida te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 5.310,90 EUR /40.015,00kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. svibnja 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 14.ožujka 2000.god. pred ovim sudom podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi naplate iznosa od 161.438,15 kn, a sve na temelju vlastite mjenice izdane dne 17.veljače 2000.god.. S obzirom na to da tuženik po dospijeću mjenice nije platio, što je utvrđeno protestom, čiji troškovi iznose 1.800,00 kn uvećano za 22 % PDV-a, tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 161.438,15 kn s pripadajućim kamatama od 17.veljače 2000.god. do isplate, troškove protesta u iznosu od 1.800,00 kn uvećano za 22 % PDV-a i troškovima ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2.Rješenjem o ovrsi ovog suda pod br. Ovrv-890/00 od 2.svibnja 2000.god. određena je predložena ovrha.

3.Tuženik je dana 5.ožujka 2014.god. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, u kojem navodi da ne duguje ništa tužitelju, da tuženik nije nikakvu mjenicu dao tužitelju, a pogotovo ne s nadnevkom 17.veljače 2000.god. na popunjenu svotu od 161.438,15 kn. Navodi da je tuženik ranije garantirao za dug svoga poslovnog partnera tvrtke A. d.o.o. S. i to za svotu od 20.000 DM, a u koju svrhu je dao mjenicu, pa ukoliko se radi o toj mjenici onda je tužitelj bianco mjenicu trebao popuniti sukladno pravnom poslu, odnosno zaključenim ugovorima.

4.Ovaj sud je rješenjem br. Ovrv-636/14 od 13.prosinca 2016.god. stavio izvan snage rješenje o ovrsi kojeg je donio ovaj sud pod br. Ovrv-890/00 od 2.svibnja 2000.god. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi.

6.Tuženik ističe prigovor da mjenica nije popunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom (protuugovorno ispunjenje), jer bianco mjenica koju je tužitelj dostavio je bez naznake „bez protesta“, dok u mjenici koju je popunio ima naznaku „bez protesta“ pa kako je tužitelj neovlašteno na mjenici stavio naznaku „bez protesta“ poslao je tu mjenicu javnom bilježniku na protest, a što ukazuje na nepotrebno stvaranje javnobilježničkog troška kojeg sada potražuje od tuženika. Tuženik osporava da je zbog navodnog protestiranja mjenice bio kod javnog bilježnika dana 8.ožujka 2000.god. Tuženik je bianco mjenicu dne 17.veljače 2000.god. popunio na iznos od 161.438,15 kn, a na navedeni dan potraživanje tužitelja nije iznosilo 161.438,15 kn pa okolnost što je tužitelj u mjenici naveo pogrešan iznos svoje tražbine čini također tu mjenicu ništavom. Osim toga, iz izvoda iz poslovnih knjiga od 17.veljače 2000.god. proizlazi da je glavnica 114.471,77 kn, a što je protivno ugovoru o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god. u kojem je glavnica 102.796,17 kn pa je tako tužitelj neosnovano i netočno popunio mjenicu u rubrici visine mjenične tražbine, kao što je i visina kamatne stope od 15 % godišnje viša od dopuštene. Osim toga, istakao je i prigovor zastare.

7.Prvostupanjski sud je presudom od 19. prosinca 2017. prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Općinskoga suda u Splitu br. Ovrv-890/00 od 02. svibnja 2000. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 161.438,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.02.2000. god do namirenja, te nadoknaditi troškove protesta u iznosu od 1.800,00 kn uvećano za 22% PDV, sve u roku od tri dana.

8.Županijski sud u Varaždinu rješenjem je od 08.veljače 2018. god. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

9.Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom mjenice „U Splitu 17.veljače 2000.god.“, protesta od 8.ožujka 2000.god., ugovora o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god., izjave od 7.listopada 1997.god., preslika osobne iskaznice tužitelja, izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 17.veljače 2000.god., kamatnih listova za razdoblje od 29. rujna 1997. do 29. rujna 1999., obračuna redovne i zatezne kamate na dan 17. veljače 2000., nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zlatka Cvitanovića od 06. lipnja 2019., pisanoga očitovanja istoga vještaka od 09. ožujka 2022., usmenoga očitovanja vještaka Zlatka Cvitanovića s ročišta od 09. ožujka 2022.

10.Neprijeporno je između parbenih stranaka da je između istih sklopljen ugovor o preuzimanju duga dne 29.rujna 1997.god. kojim su se tuženik i poduzeće „Matić“ d.o.o. obvezali ispuniti tužiteljevo potraživanje prema dužniku poduzeću „Albatros“ prema reprogramiranom ugovoru u roku od 24 mjeseca računajući od 29.rujna 1997.god., a što nije učinjeno. Nadalje, neprijeporno je da tuženik kao izdavatelj radi osiguranja isplate po reprogramiranom ugovoru predao tužitelju jednu bjanko mjenicu s naznakom „bez protesta“, te da je istu kao trasant potpisao tuženik bez naznake dospijeća mjenice, ovlastivši banku da naknadno popuni mjenicu sukladno visini dospjelosti tražbine banke prema reprogramiranom ugovoru. Isto tako, neprijeporno je da je banka protestirala mjenicu 8.ožujka 2000.god., jer u njoj nije bila naznačena dospjelost, a mjenična svota nije isplaćena zakonitom imatelju (banci).

11.Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora protuugovornog ispunjenja mjenice.

12.Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

13.Predmet spora je isplata mjenične svote od 161.438,15 kn, po mjenici izdanoj u Splitu 17.veljače 2000.god., koju potražuje mjenični vjerovnik-tužitelj od tuženika kao izdavatelja mjenice.

14.Prvostupanjski sud je u ranijem postupku utvrdio slijedeće.

15.U konkretnom slučaju, a što je među strankama i neprijeporno, između tužitelja C. banke d.d. Z, i poduzeća „M.“ d.o.o. S.,

zastupano po osnivaču i direktoru V. M. i V. M. osobno iz S.,

Gajeva 20, zaključen je dne 29.rujna 1997.god. ugovor o preuzimanju duga kojim su se poduzeće „M.“ i V. M. osobno kao preuzimatelji duga poduzeća

„A.“ d.o.o. S. prema C. B. d.d. obvezuju ispuniti bančino potraživanje prema dužniku poduzeću „A.“ d.o.o. S. izjavljujući da dug preuzimaju kao solidarni dužnici-preuzimatelji, čime se po zakonu utvrđuje solidarna odgovornost oba preuzimatelja dugu za otplatu reprogramiranog ugovora i isti preuzimanjem duga stupaju na mjesto prijašnjeg dužnika „A.“ d.o.o. koji se oslobađa obveze (čl. 1. toč. 1.2.2. i 1.2.4.); ugovoreno je da su sve dospjele obveze solidarnih dužnika, uključujući iznos obračunate redovne i kaznene kamate s osnova reprogramirane kreditne obveze i ukupnog duga po ugovoru o izdavanju garancije br. 348/95 na dan 29.rujna 1997.god. iznose ukupno 102.796,17 kn vrijed. 28.972,17 DEM, a rok otplate kredita po reprogramiranom ugovoru iznosi 24 mjeseca računajući od 29.rujna 1997.god. uz mjesečni obračun i naplatu kamate u visini od 15 % na godišnjem nivou na stanje glavnog duga po ovom ugovoru, u svemu prema odlukama i internim aktima banke ugovarača uz ugovorenu valutnu klauzulu, po sistemu iskazivanja vrijednosti potraživanja uz valutnu klauzulu uvjetnog tipa, kako Banka inače po takvim kreditima primjenjuje u svom poslovanju, preuzimatelji po ovom ugovoru solidarno odgovaraju za sve nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja te za odvjetnički trošak po radnjama učinjenim do preuzimanja duga po ovom ugovoru prema specifikaciji u ugovoru u ukupnom iznosu od 3.410,00 kn (čl. 2. toč. 2.1., 2.2. i 2.2.1. ugovora). Čl. 5 ugovora ugovoreno je da su garancije po reprogramiranom kreditu odnosno ugovoru o preuzimanju duga 1 osobna blanko mjenica za solidarnog dužnika V. M., 6 ovjerenih i potpisanih akceptnih naloga za solidarnog dužnika „M.“ S. (čl. 5. toč. 5.1.a i b Ugovora).

16.Tužitelj tvrdi da je ispunio mjenicu bez protesta tuženika na iznos od 161.438,15 kn u skladu s osnovnim poslom-ugovorom o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god., kojim je tuženik kao solidarni dužnik preuzeo dug poduzeća „A.“ d.o.o. S..

17.Tuženik je izdao tužitelju bjanko mjenicu kao sredstvo osiguranja tužiteljeve tražbine po reprogramiranom ugovoru o kreditu odnosno ugovoru o preuzimanju duga sklopljenim između tužitelja te poduzeća „M.“ d.o.o. i V. M.-tuženika osobno, uz očitovanje kojim je tuženik ovlastio tužitelja na izdavanje naloga za naplatu dospjelih otplata po reprogramiranom kreditu koje ne budu podmirene u ugovorenom roku, kao i iznose redovne i kaznene kamate, na teret svih sredstva kojima raspolažu solidarni dužnici i izdao ju je kao bjanko mjenicu budući da na istoj nije bio popunjen datum dospijeća, kao ni iznos koji treba platiti pa je tužitelj naknadno ispunio sve sastojke bjanko mjenice.

18.Tuženik je ovlastio tužitelja da ispuni mjenicu do visine dospjelih i neizmirenih dugovanja s osnova otplate kredita po reprogramiranom ugovoru s pripadajućom kamatom od 15 % na godišnjem nivou na stanje glavnog duga po ugovoru o preuzimanju duga i da ispunjenu mjenicu kao njezin imatelj koristi za naplatu dospjelih obveza iz ugovora o preuzimanju duga ako one ne budu podmirene od strane tuženika u roku. Tuženik nije ispunio ugovornu obvezu u roku, nakon čega je tužitelj u skladu s ugovorom o preuzimanju duga ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obveze od 161.438,15 kn i kao dan dospijeća 17.veljače 2000.god.

19.Mjenica koja u trenutku izdanja nema sve bitne sastojke mjenice, odnosno bjanko mjenica ne vrijedi kao mjenica sve dok se u nju ne unesu svi nedostajući bitni sastojci, s obzirom da kao mjenica vrijedi samo ona isprava koja u trenutku izdavanja ima sve bitne sastojke, pa se stoga sadržaj mjenice ocjenjuje prema sadržaju kad bjanko mjenica bude konačno ispunjena i kad je postala mjenica.

20.Bjanko mjenica izdana radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika, ali ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, kao što je ovdje slučaj, imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla, u svezi s kojim se obvezao mjenični dužnik, dakle, u ovom slučaju mjenična obveza, te dan dospjelosti treba biti ispunjeno u skladu s osnovnim poslom-ugovorom o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god., a ne prema ugovoru o izdavanju garancije br. 348/95, kako to tvrdi tuženik.

21.Tuženik je istakao prigovor protupravnog ispunjenja predmetne mjenice, odnosno da ista nije popunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom, a koji prigovor, po ocjeni ovog suda, nije osnovan.

22.Naime, odredbom čl. 16. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj: 74/94 – dalje: ZM) uređeno je pitanje protupravnog ispunjenja mjenice. Mjenicu protupravno može ispuniti imatelj - vjerovnik iz osnovnog posla, ali i kasniji imatelj. Prigovor da bjanko mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom može se uspješno istaknuti prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema kasnijem imatelju mjenice samo ako je mjenicu stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupao s velikom nepažnjom.

23.Tužitelj u ovoj pravnoj stvari je imatelj mjenice – vjerovnik iz osnovnog posla, koji je mjenicu dobio od tuženika kao izdavatelja neposredno na temelju ugovora o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god., a ne kasniji imatelj, pa suprotno tvrdnji tužitelja, tuženik ima pravo isticati prigovore protupravnog ispunjenja mjenice.

24.Iz sadržaja mjenice proizlazi da je predmetna mjenica izdana na iznos od 161,438,15 kn, po naredbi C. banke d.d. Z.,; da se

plaćanje treba izvršiti C. banci d.d. Z., P. S.,;

da u donjem desnom dijelu mjenice na mjestu gdje se potpisuje trasant, postoji potpis tuženika kao trasanta (onog koji je izdao mjenicu), da je u mjenici označen kao dan dospjelosti 17.veljače 2000.god., te da je stavljena naznaka „bez protesta“ ispod kojeg se nalazi potpis tuženika. Ta mjenica je protestirana dne 8.ožujka 2000.god. po javnom bilježniku.

25.Prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja o stanju duga po ugovoru o preuzimanju duga razvidno je da je glavnica na dan 17.veljače 2000.god. u iznosu od 114.471,77 kn (28.972,17 DEM), redovne kamate u iznosu od 30.903,84 kn (7.796,28 DEM) i zatezne kamate u iznosu od 16.162,54 kn (4.090,65 DEM) odnosno ukupno iznos od 161.438,15 kn (40.859,10 DEM), a koji iznos je kao ukupan tužitelj i naznačio na predmetnoj mjenici.

26.Dakle, radi se o bianco mjenici koja u vrijeme njezinog izdavanja nije sadržavala sve bitne sastojke, a sve s namjerom da se ti sastojci naknadno popune u okviru ovlaštenja danih u mjeničnoj izjavi. S obzirom da po dospijeću obveza tuženika iz ugovora o preuzimanju duga su iste ostale nepodmirene, što među strankama nije prijeporno, nastupile su pretpostavke za aktiviranje sredstava danih kao osiguranje tog potraživanja, a to je upravo bila bianco mjenica tuženika. Zbog toga je tužitelj u cilju ostvarivanja svojih ugovornih tražbina i popunio izdanu mu bianco mjenicu, pa kako ista sadrži sve bitne sastojke, a popunjena je u skladu s osnovnim pravnim poslom – ugovorom o preuzimanju duga, te je tužitelj istu protestirao i pokušao ju putem javnog bilježnika izravno od tuženika naplatiti u iznosu od 161.438,15 kn, to tužitelj osnovano na temelju iste potražuje utuženi iznos od tuženika.

27.Prigovori tuženika da bjanko mjenica koju je potpisao tuženik nije imala naznaku „bez protesta“, a mjenica koju je tužitelj podnio uz prijedlog za ovrhu ima naznaku „bez protesta“, pa da je tužitelj neovlašteno na mjenicu koju je izdao tuženik bez njegove suglasnosti dodao naznaku „bez protesta“ sud smatra neutemeljenim, jer se ispod naznake „bez protesta“ nalazi upravo potpis tuženika, a činjenica da na preslici bjanko mjenice (list 76 spisa) nema naznake „bez protesta“ samim time ne znači da je tužitelj sam, bez suglasnosti tuženika, nadopisao naznaku „bez protesta“.

28.Također, neutemeljeni su prigovori tuženika da predmetna mjenica s naznakom „bez protesta“ u smislu čl. 31. Ovršnog zakona ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

29.Prema čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računom kad je to potrebno za zasnivanje tražbine. U citiranoj zakonskoj odredbi je rečeno da je vjerodostojna isprava "mjenica i ček s protestom kad je to potrebno za zasnivanje tražbine". Prema tome ako protest nije potreban za zasnivanje tražbine vjerodostojna isprava jeste i mjenica bez protesta. Stoga je ova mjenica vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. st.1. OZ bez protesta, jer protest nije potreban za zasnivanje tražbine, a č injenica da je tužitelj mjenicu protestirao iako ima naznaku „bez protesta“, ne dovodi do nevaljalosti same mjenice.

30.Nadalje, neosnovani su prigovori tuženika da je mjenica popunjena suprotno odredbama ugovora jer nije označen točan iznos dugovanja, budući da iznosi duga označeni u ugovoru i u mjenici nisu isti, te što je tužitelj protuzakonito tuženiku obračunao kamate po kamatnoj stopi koja je veća od dopuštene (15%), jer je predmetna mjenica ispunjena u skladu s osnovnim poslom-ugovorom o preuzimanju duga od 29.rujna 1997.god.

31.Naime, između stranaka ugovoreno je da su dospjele obveze solidarnih dužnika, uključujući obračunate redovne i kaznene kamate s osnova reprogramirane kreditne obveze i ukupnog duga po ugovoru o izdavanju garancije br. 348/95 na dan 29.rujna 1997.god. u iznosu od 102.796,17 kn, vrijednost od 28.972,17 DEM, s time da je rok otplate kredita po reprogramiranom ugovoru 24 mjeseca računajući od 29.rujna 1997.god. uz mjesečni obračun i naplatu kamate od 15 % na godišnjem nivou na stanje glavnog duga po ugovoru, uz ugovorenu valutnu klauzulu uvjetnog tipa. Kako tuženik u ugovorenom roku nije ispunio svoje obveze (rok otplate kredita je bio dvije godine od računajući od dana sklapanja ugovora 29.rujna 1997.god., dakle do 29.rujna 1999.god., u kojem roku je tuženik trebao ispuniti svoje ugovorne obveze, a nije), to je tužitelj na dan 17.veljače 2000.god. utvrdio dospjelom svoju tražbinu koja na taj dan iznosi 114.471,77 kn (što je vrijednost od 28.972,17 DEM po srednjem tečaju HNB za DEM 3,951094), uz redovne kamate u iznosu od 30.803,84 kn i zatezne kamate u iznosu od 16.162,54 kn, odnosno ukupno 161.438,15 kn.

32.Također, prigovor tuženika da je ugovorena kamatna stopa od 15 % godišnje viša od dopuštene, nije osnovan, jer u tom razdoblju ugovorena kamatna stopa od 15 % nije bila veća od dopuštene. Naime, Uredbom o visini stope zatezne kamate od 11. rujna 1996. propisana je, a za razdoblje od 11. 9. 1996. do 30. 6. 2002., zatezna kamata po stopi od 18% godišnje, a Uredbom o visini stope zatezne kamate od 1. srpnja 2002. propisana je zatezna kamata po stopi od 15% godišnje.

33.Nadalje, glede prigovora zastare, a polazeći od odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici prema kojoj mjeničnopravni zahtjev protiv trasanta zastarijeva u roku od jedne godine, ovaj sud zaključuje da jednogodišnji zastarni rok nije protekao do dana podnošenja tužbe 14.ožujka 2000. godine.

34.Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva odnosno pravodobno podignutog protesta tj. da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.

35.Zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju bjanko mjenice u kojoj nije označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu „bez protesta“ počinje teći na dan dospijeća potraživanja iz osnovnog posla. U ovom slučaju potraživanje iz osnovnog posla – ugovora o preuzimanju duga dospjelo je 29.rujna 1999.godine, kada je dospjela otplata kredita po reprogramiranom ugovoru, neovisno od toga što je na mjenici kao dan dospijeća naveden 17.veljače 2000. godine, te neovisno o tome što je mjenica protestirana 8.ožujka 2000. godine, jer se ovdje radi o mjenici „bez protesta“. Prema tome, u trenutku podnošenja tužbe sudu 14.ožujka 2000. nije protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi tužitelja kao imatelja mjenice prema tuženiku kao trasantu.

36.Na tuženiku je teret dokaza da je popunjavanje mjenice izvršeno protivno pravnom poslu, a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije ponudio dokaze na navedene okolnosti. Tuženik nije priložio ili predložio nikakve relevantne dokaze, a sukladno odredbi čl. 7. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nema utvrđivanja materijalne istine, već sud sudi na temelju predloženih i provedenih dokaza. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju slobodne ocjene dokaza, međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenoj odredbi tj. nije dokazao da je popunjavanje mjenice izvršeno protivno ugovoru o preuzimanju duga, a sud provodi one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

37.Imajući u vidu prednje, a s obzirom na to da nije prijeporno da mjenična svota i trošak protesta nisu plaćeni, tuženiku je naloženo isplatiti mjeničnu svotu tužitelju, kao i troškove protesta, odnosno valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda pod broj Ovrv-890/00 od 2.svibnja 2000.god. održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od 3 dana namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 161.438,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 17.veljače 2000.god. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove protesta u iznosu od 1.800,00 kn uvećano za 22 % PDV-a, a kao u izreci presude.

38.Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da je prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osnovni pravni posao po kojem se prosuđuje mjenična obveza stranaka upravo ugovor o preuzimanju duga zaključen 29. rujna 1997., a kojim ugovorom su stranke u čl. 2.1. suglasno konstatirale da dospjele obveze solidarnih dužnika(iste uključuju iznos obračunate redovne i kaznene kamate s osnova reprogramirane kreditne obveze i ukupnog duga po ugovoru o izdavanju garancije br. 348/95) na dan 29. rujna 1997. iznose ukupno 102.796,17 kn, vrijednost od 28.972,17 DEM-a/po paritetu 1DEM:3,5481 kn. Volja stranaka da upravo ugovor o preuzimanju duga od 29. rujna 1997. bude osnovni pravni posao po kojem će se prosuđivati mjenična obveza stranaka proizlazi i iz čl. 8. predmetnog ugovora, u kojem članku se sam tuženi, kao preuzimatelj duga, obvezao ispuniti tužitelju kao vjerovniku dospjelu obvezu dužnika po njenom dospijeću u svemu kako ona glasi po reprogramiranom kreditu iz ugovora o preuzimanju duga, bez mogućnosti isticanja prigovora tužitelju koji potječu iz njegovog pravnog odnosa s prijašnjim dužnikom koji je bio temelj preuzimanja duga. Kako je tuženik, sukladno čl. 5. ugovora o preuzimanju, izdao osobnu bjanko mjenicu kao garanciju, neosnovani su u cijelosti žalbeni navodi tuženika da je osnovni pravni posao po kojem bi se trebala prosuđivati mjenična obveza ugovor o izdavanju garancije br. 348/95.

39.Prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda, i drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika da predmetna mjenica s naznakom "bez protesta" nije vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. OZ. To iz razloga što je citiranom odredbom propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računom kad je to potrebno za zasnivanje tražbine. Cijeneći činjenicu da je tražbina u ovom konkretnom predmetu zasnovana čl. 2. Ugovora o preuzimanju duga od 29. rujna 1997. doista nije bilo potrebno protestiranje mjenice, ali u situaciji kad je mjenica ipak protestirana, kao u ovom konkretnom slučaju, predmetna mjenica je vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, jer je njome samo dodatno osnažena tražbina zasnovana navedenim ugovorom o preuzimanju duga. Međutim, protestiranje mjenice, iako je na njoj naznaka "bez protesta", eventualno može imati utjecaja kod ocjenjivanja osnovanosti troškova protesta, s obzirom da imatelj mjerice u takvoj situaciji je dužan sam snositi protestne troškove, ako naznaka "bez protesta" potječe od trasanta.

40.Nadalje, Županijski sud istuče da su neosnovani i žalbeni razlozi vezani za prigovor zastare, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 78. st. 2. ZM utvrdio da nije nastupila zastara potraživanja s obzirom da je zastarni rok od godine dana počeo teći tek od dana dospjelosti potraživanja iz osnovnog pravnog posla, a to je u konkretnom slučaju od dana 29. rujna 1999. pa do podnošenja tužbe 14. ožujka 2000., nije protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi tužitelja kao imatelja mjenice prema tuženiku kao trasantu.

41.Po ocjeni drugostupanjskoga suda, pravilnost popunjavanja bjanko mjenice potrebno je ocjenjivati temeljem odredbe čl. 109. i čl. 110. st. 2. ZM-a, pa su osnovani žalbeni navodi tuženika da je u pogledu visine, ista popunjena na pogrešni iznos. 42.Viši sud nalazi da iz stanja spisa proizlazi da je u čl. 2.1. ugovora o preuzimanju duga visina glavnice naznačena u iznosu od 102.796,17 kn, vrijed. od 28.972,17 DEM-a, a čl. 2.2. ugovoren je rok otplate kredita po reprogramiranom ugovoru od 24 mjeseca računajući od 29. rujna 1997. i način obračuna kamata na glavni dug, time da je ugovorena valutna klauzula, dok iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga(list 77 prvostupanjskog spisa) proizlazi da glavnica iznosi 114.471,77 kn, redovne kamate iznose 30.803,84 kn i zatezne kamate iznose 16.162,54 kn. Kako postoji razlika između visine glavnice navedene u ugovoru o preuzimanju duga i glavnice navedene u izvodu iz poslovnih knjiga od 17. veljače 2000., a imajući u vidu da je tražbina tužitelja dospjela 29. rujna 1999., osnovane su tvrdnje tuženika da je tužitelj popunio mjenicu pogrešnim iznosom, pa činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Iz priloženoga izvoda iz poslovnih knjiga ne proizlazi za koje je razdoblje obračunata redovna kamata a za koje zatezna, a niti proizlazi jesu li kamate obračunate sukladno ugovorenom obračunu u čl.2.2. ugovora o preuzimanju duga, pa je i u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

43.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je, a kako bi činjenično stanje bilo u potpunosti utvrđeno, izveo dokaz i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, a na okolnosti na koje je upozorio drugostupanjski sud.

44.U svome nalazu i mišljenju od 06. lipnja 2019. god. sudski vještak za financije i računovodstvo naveo je da je tužitelj dana 17.02.2000. ispunio osobnu mjenicu od tuženika(tzv. vlastita trasirana mjenica) koja je služila kao instrument osiguranja kredita po Ugovoru o preuzimanju duga i to na iznos od 161.438,15 kn te je podnio na naplatu, pokrenuvši i ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine. Postoje određene razlike između visine tražbine tužitelja/banke na dan 17.02.2000. prema obračunu izvršenom od strane banke i prema obračunu izvršenom od strane ovog vještaka a kako je to prikazano u Tablici br. 4.

Naime, prema obračunu banke stanje duga na dan 17.02.2000. iznosilo je kako slijedi:

-glavnica 114.741,77 kn(DEM 28.972,17)

-redovna kamata 30.803,84 kn(DEM 7.796,28) (od 29.09.1997. do 29.09.1999.)

-zatezna kamata 16.162,54 kn(DEM 4.090,65) (od 29.10.1997. do 17.02.2000,) ukupan dug 161.438,54 kn (DEM 40.859,10)

Prema obračunu vještaka, stanje duga na dan 17.02.2000. iznosilo je kako slijedi:

-glavnica 114.741,77 kn( DEM 28.972,17)

-redovna kamata 30.168,30 kn (DEM 7.635,43) (od 29.09.1997 do 29.09.1999.)

-zatezna kamata 15.034,60 kn (DEM 3.805,17) (od 29.10.1997. do 17.02.2000.) ukupan dug 159.647,67 kn (DEM 40.412,77) Razlike između ta 2 obračuna

iznose kako slijedi:

-po osnovi glavnice 0,00 kn (DEM 0,00)

-po osnovi redovne kamate 635,54 kn (DEM 160,85)

-po osnovi zatezne kamate 1.127,94 kn (DEM 285,48)

po osnovi ukupnog duga 1.763,48 kn (DEM 446,33)

iz čega se dade zaključiti da je tužitelj( banka-kreditor) prilikom utvrđivanja visine tražbine prema tuženiku(korisnik kredita) na dan 17.02.2000. obračunala ukupan dug za 1.763,48 kn( protuvrijednost od 446,33 DEM) više od obračuna vještaka. Ta se razlika odnosi na obračun redovne i zatezne kamate, a nastale su zbog određenih pogrešaka kod izračuna tih kamata koje je izvršila banka.

Prema mišljenju vještaka, tužitelj je obračun redovne i zatezne kamate vršio metodološki ispravno( komforna metoda obračuna uz pripis kamate glavnom dugu), tj. sukladno tada važećim zakonskim propisima koji reguliraju tu materiju. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da je tužitelj popunio mjenicu s pogrešnim iznosom i u pogrešnoj valuti.

45.Vještak očitovao se na tuženikove prigovore na njegovo vještvo te istaknuo da pun tuženika u svom prigovoru i sam navodi da "ugovoreni rok za otplatu kredita(prema čl.2. točka2.2.) iznosi 24 mjeseca uz mjesečni obračun i naplatu kamate". Dakle, posve je jasno da je tim člankom ugovoren mjesečni obračun, ali i mjesečna naplata kamate. Također je iz kamatnih listova( koji su priloženi u sudskom spisu) vidljivo da je tužitelj svaki mjesečni obračun redovne kamate po predmetnom Ugovoru dostavljao tuženiku, s napomenom tuženiku( na dnu tog lista) da obračunati iznos duga po osnovi redovne kamate uplati u roku od 3 dana u korist žiro računa banke. S obzirom da dospjele mjesečne obveze po tom Ugovoru, odnosno po ispostavljenim kamatnim listovima, tužitelj nije uopće podmirivao u rokovima njihova dospijeća, tužitelj je opravdano i u skladu s tim Ugovorom, na tako dospjeli dug po osnovi redovne kamate, za svaki mjesec obračunao i pripadajući iznos zatezne kamate.

46.U ugovorenom razdoblju otplate tog kredita od 24 mjeseca, tj. od 29.10.1997. do 19.09.1999., tužitelj je zateznu kamatu obračunavao samo na dospjeli( neplaćeni) iznos redovne mjesečne kamate, a ne i na glavnicu( jer glavnica u tom razdoblju još nije bila dospjela), a taj obračun zatezne kamate rađen je u skladu s tada važećim zakonskim propisima.

47.Iz svega navedenog proizlazi da je prigovor tuženika neosnovan, odnosno da se po predmetnom kreditu može obračunavati i redovna i zatezna kamata za razdoblje od 29.10.1997. do 29.09.1999., a ne tek nakon proteka ugovorenog roka od 24 mjeseca, tj. od 29.09.1999.g.(kako navodi pun. tuženika).

48.Zaključno, vještak ostaje u potpunosti i dalje pri nalazu i mišljenju iznesenom u svom vještačenju od 04.06.2019. g., a s obzirom da su svi prigovori tuženika iz njegovih podnesaka od 21.08.2019. i 07.12.2021. g. neosnovani.

49.Tuženik je i dalje prigovarao nalazu sudskoga vještaka, tvrdeći da kamate nije obračunao sukladno vjerodostojnom tumačenju čl. 3. st.1. ZZK-a. Odbio je, međutim, uplatiti predujam dopune vještačenja u kojemu bi vještak obračunao kamate po prijedlogu tuženika.

50.Sud nije izveo dokaz dopunskim vještačenjem obračuna kamata po prijedlogu tuženika iz razloga jer je tuženik odbio platiti trošak dopune te iz razloga jer je smatrao da je dopuna vještačenja koje je predložio tuženik nepotrebna. Naime, vještak je u svome vještvu izvršio sve potrebne izračune i dao pojašnjenja, a njegov je nalaz u skladu sa zakonskim odredbama važećima u vrijeme aktiviranja predmetne mjenice i pokretanja ovršnoga postupka. Nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo, kao i njegovo očitovanje, sud je u cijelosti prihvatio kao objektivne i stručne.

51.Budući da je u ponovljenom postupku valjalo utvrditi visinu glavnice te ispravnost obračuna redovne i zatezne kamate, a s obzirom da je po naknadno izvedenim dokazima sve to utvrđeno, kako je naprijed obrazloženo, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskoga suda u Splitu broj Ovrv-890/00 od 02. svibnja 2000. održati na snazi u dijelu u kojemu je naloženu tuženiku, u roku od tri dana, namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 159.647,67 kn/21.188,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. siječnja 2000. god. pa do isplate, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove protesta u iznosu od 1.800,00 kn/238,90 EUR uvećano za 22% PDV-a dok je u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnjih 1.763,48 kn/234,05 EUR platni nalog sadržan u istom rješenju ukinut.

52.Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, a tužitelju je, u skladu s važećom Odvjetničkom tarifom, priznat sljedeći trošak: na ime pristupa na ročišta od 06.travnja; 11.svibnja i 07.rujna 2017.god., 11. travnja 2018., 04.svibnja 2021., 09. ožujka 2022. i 24. siječnja 2023. po 250 bodova, te za pristup na ročišta od 28. rujna 2021., 07. prosinca 2021. i 26. listopada 2022. po 125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn iznosi 31.875,00 kn, na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 4.140,00 kn, na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 2.000,00 kn, te na ime troška vještačenja iznos od 2.000,00 kn,ukupno iznos od 40.015,00kn/5.310,90 EUR.

U Splitu, 05.svibnja 2023. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od objave i uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis