Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 17 P-375/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tužene K. V. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. A., odvjetnici iz Ž., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 6. travnja 2023., u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom K. G., odvjetnikom iz Županje, te tuženom osobno sa punomoćnicom G. Š. odvjetnicom iz Županje, kao zamjenicom punomoćnice tužene M. A., odvjetnice iz Ž., a koja presuda je donesena i objavljena 5. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa glavnim postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se u cijelosti pravno nevaljanim-ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatak II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar – pa se posljedično tome u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima ima uspostaviti zemljišno i posjedovno stanje kako je postojalo prije upisa prava samovlasništva na tuženu a koje je izvršeno temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar, na način da se nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Ž., k.č. br. … kuća broj 21 u Ž. površine 630 m2 od toga kuća broj 21 126 m2, poslovna zgrada 52 m2, pomoćna zgrada 41 m2, pomoćna zgrada 11 m2, nadstrešnica 34 m2, garaža 25 m2, dvorište 341 m2, i nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Ž. i to k.č. br. … kuća i dvorište sa 344 m2, imaju upisati kao suvlasništvo u ½ dijela N. V. OIB: … iz Ž., i u ½ dijela K. V. OIB: … iz Ž., sve temeljem ove pravomoćne presude u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužitelj sa eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "Raskida se u cijelosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatak II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar – pa se posljedično tome u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima ima uspostaviti zemljišno i posjedovno stanje kako je postojalo prije upisa prava samovlasništva na tuženu a koje je izvršeno temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar, na način da se nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Ž. k.č. br. … kuća broj 21 u Ž. površine 630 m2 od toga kuća broj 21 126 m2, poslovna zgrada 52 m2, pomoćna zgrada 41 m2, pomoćna zgrada 11 m2, nadstrešnica 34 m2, garaža 25 m2, dvorište 341 m2, i nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Ž. i to k.č. br. … kuća i dvorište sa 344 m2, imaju upisati kao suvlasništvo u ½ dijela N. V. OIB: … iz Ž., i u ½ dijela K. V. OIB: … iz Ž., sve temeljem ove pravomoćne presude u roku od 15 dana. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju D. V. iz Ž., OIB: …, da tuženoj K. V. iz Ž., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.691,50 eura¹ (slovima: tisuću šest stotina devedeset jedan euro i pedeset centi)/12.744,61 kn (slovima: dvanaest tisuća sedam stotina četrdeset četiri kune i šezdeset jednu lipu), i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 9. siječnja 2001. i ovjerenog kod Općinskog suda u Županji pod poslovnim brojem R2-4/2001 od 10. siječnja 2001., Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013. ovjerenog pod poslovnim brojem R2-4/2001, od 7. svibnja 2013., Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. i ovjerenog pod poslovnim brojem R2-4/2001 od 28. studenog 2016., te da se potom u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije upisa prava samovlasništva na tuženu i to tako da se nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. Ž., k.č. br. … kuća broj 21 u D. ulici površine 630 m2, i nekretnina upisana u zk. ul. br. …, k.o. Ž., k.č. br. …kuća i dvorište sa 344 m2, upišu kao suvlasništvo svakoga u ½ dijela na ime N.-D. V. i K. V.

1.1. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj O-816/2019, od 9. listopada 2019., prekinut ostavinski postupak iza pokojnog N.-D. V., koji je otac parničnih stranaka, te je tužitelj upućen da po pravomoćnosti istog rješenja pokrene parnični postupak protiv tužene radi utvrđivanja nevaljanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenoga 9. siječnja 2001., kao i dodataka istom ugovoru, a iz razloga nepostupanja tužene u skladu sa obvezama iz istih ugovora.

1.2. Nadalje, tužitelj navodi da već iz samog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, od 9. siječnja 2001., i to iz čl. 4. istog Ugovora proizlazi dokazanim da svrha zaključenja tog ugovora i njegovih dodataka nije ispunjena jer po svojoj definiciji ugovor o doživotnom uzdržavanju prema odredbi iz čl. 579. Zakona o obveznim odnosima predstavlja takav ugovor u kojem se davatelj uzdržavanja obvezuje da će primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a što u konkretnom slučaju nije izvršeno od strane tužene kao davateljice uzdržavanja.

1.3. Osim što je isticao da tužena nije uzdržavala primatelje uzdržavanja do njihove smrti, tužitelj je navodio da niti svrha zaključenja istog ugovora nije bila da se prednicima parničnih stranaka osigura uzdržavanje do smrti, već isključivo da se ostali zakonski nasljednici isključe iz nasljedstva i prava na nužni dio, a na što po njemu također upućuje odredba i čl. 4. ugovora o doživotnom uzdržavanju koja je potpuno proturječna svrsi i značenju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

1.4. Nadalje, tužitelj navodi da kada se pokojnom ocu parničnih stranaka znatno pogoršalo zdravstveno stanje da je tužena pred tužiteljem i pred svjedokom izjavila da više "ne računaju na nju", zbog čega je svu brigu i skrb o sada pokojnom ocu izvršavala druga osoba i to M. M. koju nije plaćala tužena. Posebno tužitelj ističe da tužena nije imala nikada zasnovan redovan radni odnos, te da u takvim okolnostima nije imala sredstava da uzdržava niti sebe, a osobito ne još i oca i majku, odnosno ističe da je i sama bila uzdržavana osoba od strane roditelja, pa po njemu i to dokazuje da je jedini cilj i svrha zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovih dodataka bila da se uskrati pravo ostalim zakonskim nasljednicima na nasljeđivanje i da ih se isključi iz prava na nužni dio. Da tužena nije ispunjavala preuzete obveze iz sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju po tužitelju dokazuju i navodi iz otpusnog pisma bolnice iz kojeg proizlazi da je isti u dva navrata pokušao suicid uzimanjem prekomjerne količine tableta, te da sam u razgovoru sa liječnikom navodi kompletnu dinamiku odnosa sa kćeri, a što po tužitelju sve dokazuje da je bio prepušten sam sebi i na uzdržavanje od strane dugih osoba, te da je sve sam i financirao.

1.5. Naknadno je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, te je tako podneskom od 14. travnja 2022., kao glavni tužbeni zahtjev postavio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti naprijed navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i svih njegovih dodataka, a u slučaju da se ne usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev postavio je eventualni zahtjev koji je usmjeren na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2021. i svih njegovih dodataka, pojašnjavajući potom da temelj za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju vidi u tome što prava volja njegovih prednika tj. oca i majke nije bila da njih tužena uzdržava već da se na taj način oštete drugi zakonski nasljednici i zbrine tužena i to iz razloga jer je u vrijeme sklapanja istih ugovora tužena zapravo bila uzdržavana osoba i nije mogla uzdržavati druge ugovorne stranke, dok razloge za raskid ugovora vidi u tome što tužena nije ispunila preuzetu obvezu iz ugovora i do kraja života uzdržavala primatelja uzdržavanja tj. pokojnog oca N.-D. V.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivila tužbi i tužbenom zahtjevu, pa tako ističe da se u osporavanom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2001. u čl. 4. navode sve obveze tužene, a ističe da je ona već tada te obveze izvršavala, a to je nastavila činiti i nakon sklapanja ugovora. Navodi da su u vrijeme zaključenja istih ugovora njeni roditelji bili psihički zdrave osobe koje su svojom voljom bez ikakve prisile zaključile takav ugovor, a da je ugovor izvršavan smatra da potvrđuju i zaključena dva dodatka istom ugovoru, jer u protivnom, da primatelji uzdržavanja nisu bili zadovoljni njenim izvršavanjem obveza, sigurno ne bi s njom zaključili još dva dodatka ugovoru. Navode tužitelja da ona nikada nije stalno radila smatra irelevantnim jer se u ugovoru o doživotnom uzdržavanju niti ne navodi njena nikakva obveza materijalnih davanja. Posebno je tužena osporavala navode tužitelja da ona svoje obveze prema ocu nije izvršavala svojom voljom, pa je tako isticala da je njen otac bio psihički bolesna osoba koji je pred kraj života imao određenih psihičkih tegoba, da je u posljednje vrijeme bio jako zahtjevan zbog čega je bilo veoma teško živjeti s njim i udovoljavati svim njegovim prohtjevima, pa je tako često bezrazložno znao odbijati njenu pomoć i slično, zbog čega je i došlo do toga da se angažira treća osoba koja mu je pred kraj života pomagala.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: spis ovoga suda poslovni broj O-816/19, Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 9. siječnja 2001. i Dodatke istom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji su zaključivani 16. travnja 2013. i 4. studenog 2016., Otpusno pisme bolnice od 24. siječnja 2019., zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine koje su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, zdravstveni karton za sada pokojnog N.-D. V., saslušani su svjedoci M. S., Z. V., Lj. V., Z. B., S. B., M. J., D. Š., L. B., A. B., M. M., M. C., M. P., M. M., dr. N. J. K. i dr. V. D., te tužitelj i tužena kao parnične stranke.

4. Temeljem provedenih dokaza i to uvidom u spis ovoga suda poslovni broj O-816/2019 nespornim je utvrđeno da je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tužene Rješenjem od 9. listopada 2019. radi utvrđivanja nevaljanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 9. siječnja 2001., te nevaljanosti Dodataka istom ugovoru a koji su zaključeni 16. travnja 2013. i 4. studenog 2016., a iz razloga nepostupanja tužene K. V. u skladu s obvezama iz istog ugovora i svih njegovih dodataka.

4.1. Nesporno je da je ovdje tužitelj postupio po istom rješenju i 16. prosinca 2019. u za to ostavljenom roku podnio tužbu protiv tužene koja je glasila na utvrđenje pravne nevaljanosti i raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i svih njegovih dodataka, kao i uspostavu ranijem zemljišnoknjižnog stanja, s tim što je naknadno istu tužbu uredio, pa je najprije postavio glavni tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje ništetnosti zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i svih njegovih dodataka, a kao razlog ništetnosti istoga ugovora ističe činjenicu da prava volja stranaka nije bila zbrinjavanje primatelja uzdržavanja već osiguranje i zbrinjavanje tužene i isključenje ostalih zakonskih nasljednika od nasljeđivanja i prava na nužni dio, dok je supsidijarnim zahtjevom zahtijevao da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju i to kako u odnosu na sada pokojnog N.-D. V., tako i u odnosu na majku parničnih stranaka K. V., a kao razlog za raskid ugovora ističe činjenicu da tužena nije ispunjavala preuzetu obvezu iz ugovora, odnosno da do kraja života nije uzdržavala N.-D. V. kako se to obvezala ugovorom.

5. Uvidom u zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od 9. siječnja 2001., nesporno je utvrđeno da su stranke toga ugovora na jednoj strani kao primatelji uzdržavanja bili N.-D. V. i K. V., a koji su roditelji parničnih stranaka, a na drugoj strani ovdje tužena K. V. kao davatelj uzdržavanja. Istim ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 9. siječnja 2001. predmet toga ugovora su bili suvlasnički udjeli primatelja uzdržavanja i to svakoga u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. …, na k.č. br. … kuća i dvorište sa 630 m2, a koju nekretninu su ostavljali svojoj kćerki K. V. nakon svoje smrti, uz njenu obvezu koja je navedena u čl. 4. istoga ugovora, a koja se sastojala da im je ona dužna u slučaju bolesti, nemoći i starosti doživotno pružati poslugu, po potrebi ih odvesti liječniku, nabaviti lijekove, voditi brigu o čistoći prostorija, pranju rublja, zagrijanosti prostora, i to neovisno o tome da li svi žive u istoj zajednici kao što je to bilo u trenutku zaključenja ugovora, ili da žive u odvojenim zajednicama. Također je istim člankom regulirano da davateljica uzdržavanja, a ovdje tužena, ima obvezu voditi brigu i o pripremi hrane kada to primatelji uzdržavanja ne budu mogli sami činiti i to na način da to radi sama ili da za to angažira drugu osobu. U istom članku je izričito navedeno da davateljica uzdržavanja već izvršava te obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da primatelji uzdržavanja ističu da je to njihova izričita volja.

5.1. Nesporno je nadalje utvrđeno da je nakon zaključenja osnovnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001., dana 16. travnja 2013. sačinjen Dodatak istome Ugovoru gdje je istim dodatkom izmijenjena točka 1. i 2. predmetnoga ugovora i to u pogledu opisa nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. Ž., dok je točkom 2. također pobliže reguliran na način da su predmet istog ugovora o doživotnom uzdržavanju još i sve pokretnine koje služe uporabi i korištenju glavne stvari, namještaj, pokućstvo, dospjele neisplaćene mirovine, osobni automobil, novac u gotovini, kao i novac koji je oročen kod banaka i na štednim računima, dok su obveze ovdje tužene kao davateljice uzdržavanja ostale neizmijenjene kako je to navedeno u glavnom Ugovoru od 9. siječnja 2001.

5.2. Nesporno je da je potom 4. studenog 2016. zaključen i Dodatak II. osnovnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju na način daje u točki 1. dodan još jedan stavak, odnosno da je dodana još jedna nekretnina koju primatelji uzdržavanja nakon svoje smrti ostavljaju davateljici uzdržavanja, a koja se sastoji od njihovih suvlasničkih udjela od po ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. Ž., i to od k.č. br. … kuća i dvorište sa 344 m2.

5.3. Uvidom u naprijed navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegove dodatke nesporno je utvrđeno da su svi ti ugovori propisno ovjereni kod nadležnog Općinskog suda sukladno odredbama čl. 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima.

5.4. Uvidom u zk. izvatke za nekretnine koje su bile predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovih dodataka nesporno je utvrđeno da se sada tužena vodi kao samovlasnik i to kako nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. Ž., tako i nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. Ž., i to na način da je najprije temeljem tako zaključenih ugovora o doživotnom uzdržavanju i njihovih dodataka 2017. pod brojem Z-12908/17 provela uknjižbu prava vlasništva u odnosu na ½ dijela nekretnina koje su se vodile na imenu sada pokojne K. V. koja je bila njena majka i jedna od stranaka ugovora, a potom da je 2019. pod brojem Z-2404/19 provela uknjižbu prava vlasništva i odnosu na suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine sada pokojnog N.-D. V. 5.5. Nesporno je utvrđeno da je dakle jedna od stranaka iz zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i svih njegovih dodataka, K. V. preminula još 2017., te da u ostavinskom postupku koji se vodio iza ista nije niti jedan od pozvanih zakonskih nasljednika isticao činjenicu da ovdje tužena kao davateljica uzdržavanja nije ispunjavala svoje preuzete obveze prema sada pokojni majci, niti je isticao neki razlog koji bi dovodio do ništetnosti odnosno eventualno pobojnosti tako zaključenoga ugovora.

6. Sporno je među parničnim strankama da li u odnosu na zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegove dodatke postoje razlozi koji bi opravdavali utvrđenje ništetnosti tako zaključenih ugovora, a koji razlozi se sastoje u tome što po tužitelju isti ugovor zapravo predstavlja ugovor o darovanju, ali koji je zaključen u formi ugovora o doživotnom uzdržavanju kako bi se na taj način oštetili drugi zakonski nasljednici i zbrinula tužena, odnosno da li isti ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo predstavlja prividan ugovor.

6.1. Sporno je također radi odlučivanja o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu da li je tužena ispunjavala preuzete obveze iz zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da li sada tužitelj može zahtijevati raskid ugovora i u odnosu na sada pokojnu K. V. koja je preminula još 2017., a u odnosu na koju ovdje tužitelj nije isticao nikakve prigovore tijekom vođenja ostavinskog postupka u pogledu osporavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Radi utvrđivanja ovih spornih činjenica provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka predloženih kako od strane tužitelja tako i od strane tužene, te vršenjem uvida u otpusno pismo bolnice u odnosu na pokojnog N.-D. V.

8. Saslušani svjedok M. S., koji je rodbinski povezan sa parničnim strankama, jer je bio ujak njihovom pokojnom ocu, navodi da je njihovog oca često posjećivao dok je bio živ, te mu je bilo poznato da su roditelji parničnih stranaka dok su još bili relativno zdravi zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćerkom K. koja je s njima živjela u istom kućanstvu, a o razlogu zaključenja tog ugovora nikada nije razgovarao sa roditeljima stranaka ali je zaključio kako bi oni na nekakav način željeli osigurali kćerku s obzirom da ona tada nije imala nikakve stalne prihode budući je radila samo sezonski. Ističe da je majka parničnih stranaka umrla prva, a nakon toga da je sada pokojni N. živio u zajedničkom kućanstvu sa kćerkom, te da je po njemu ona koliko je to uspijevala održavala to kućanstvo, kuhala, vodila brigu o lijekovima i slično, ali da je sada pokojnog N. najčešće liječnicima vozio on obzirom da je imao automobil, a i poznavao je dosta liječnika, a ponekada je to činila supruga tužitelja. Po njemu su odnosi u obitelji bili relativno stabilni dok je još bila živa majka tužitelja, a kada je ona umrla navodi da je sam znao svjedočiti relativno čestim svađama između tužene i sada pokojnog N., a razlog tome on je vidio kako u teškoj naravi pokojnoga N., ali i u određenim navikama i ponašanju tužene koja njen otac nije podržavao, pa mu tako nije odgovaralo što je tužena ponekad ujutro znala duže spavati, nije mu se sviđao njezin način kuhanja, odnosno općenito smatra da je u svojoj bolesti pokojni N. bio zahtjevna osoba, pa tako navodi da je pred kraj života pokušao dva suicida, nakon čega je angažirana druga ženska osoba M. M. koja je zadnja dva mjeseca njegovog života dva puta dnevno dolazila u njegovu kuću i pomagala mu na način da mu je ujutro rano davala doručak i lijekova, a to je činila i navečer. Ovaj svjedok čini nespornim da je u tom periodu bolesti oca tužena pokušavala ugoditi ocu, pa tako ističe da su se i u njegovoj nazočnosti oni znali često miriti nakon prethodnih svađa, da bi se potom istog dana taj odnosno ponovno pogoršao, ali navodi da u tom odnosu nikada nije bilo fizičke agresivnosti.

9. Svjedoci Z. V. i Lj. V., koji su brat i sestra parničnih stranaka ali samo po ocu, navode da su relativno rijetko posjećivali oca i sestru, pa da stoga nemaju nikakvih neposrednih saznanja o odnosima između njihovog oca i ovdje tužene.

9.1. Svjedok Z. V. ističe da su ga jednom prilikom njegov otac i maćeha K. V. pozvali na razgovor kojom prilikom su mu rekli da smatraju da su njega na odgovarajući način zbrinuli, te da će iz tog razloga svoju imovinu koju su tada imali ostaviti kćerki Kseniji, te da je on tom prilikom potpisao određeni papir da se odriče svog dijela na imovini iza njihove smrti, a kasnije je saznao da su sa tuženom zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, s tim što se on o tome nije previše raspitivao jer je nakon toga odselio iz Ž. i veoma rijetko dolazio i posjećivao oca, već se samo telefonski s njim čuo, kao i sa bratom. Tijekom tih telefonskih razgovora sa ocem navodi da je stekao dojam da se njegov otac više oslanjao na njegovog brata tj. ovdje tužitelja i suprugu koji su ga vozili gdje je trebao i slično, a ističe da se tijekom tih razgovora nikada nije žalio niti na ponašanje tužitelja niti tužene, već je prigovarao njemu koji rijetko dolazi i posjećuje ga. Međutim, ističe da je u ponekim telefonskim razgovorima i tužena isticala kako joj je teško sa ocem, da je zahtijevan u svom ponašanju i slično, te da je to bilo u periodu nakon što je otac izašao iz bolnice nakon pokušaja suicida tabletama.

9.2. Svjedok Lj. V. navodi da je za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju saznala tijekom telefonskih razgovora sa ocem i to kada je on već bio bolestan, te ističe da se on tijekom tih razgovora znao žaliti na ponašanje tužene, da ne zna kuhati, da se znala zaključati u svoju sobu a da je njega bilo strah da ga neće čuti ako mu ne bude dobro i slično, te da je tom prilikom njen otac uvijek isticao kako mu pomaže sin D., njega supruga i ujak M. S. Kada je saznala za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju pretpostavila je da je njen otac tim ugovorom želio osigurati kćerku K. s obzirom da ona nije imala nikakav siguran posao, već je samo povremeno sezonski radila.

10. Svjedok Z. B., koji je brat parničnih stranaka ali po majci, navodi da je od početka bio upoznat sa zaključenjem predmetnog ugovora, te ističe da su se roditelji parničnih stranaka zaključenjem istog željeli osigurati da će u starosti imati nekoga tko će o njima brinuti i dohraniti ih, iako su u trenutku zaključenja ugovora bili potpuno zdravi i sposobni, tako da im u to vrijeme nije niti bila potrebna stalna pomoć. Nakon nekog vremena od zaključenja ugovora ističe da se razboljela njegova majka koja je relativno brzo i umrla, te je ona sve do svoje smrti obavljala sve poslove koje je mogla, poput kuhanja i slično, dok je druge fizičke poslove obavljala tužena koja je s njima živjela u zajedničkom kućanstvu, s tim što navodi da njegova majka možda samo 10-ak dana prije smrti nije mogla ništa raditi. Nakon smrti njegove majke navodi da su u kući nastavili živjeti njegov očuh i sestra K., te je njegov očuh tada još bio pokretan, sve je mogao sam obavljati, iako je imao određenih zdravstvenih tegoba veznih uz prostatu, bolest pluća i slično, a od čega se redovito liječio, ali je tada imao i automobil koji je sam vozio, pa je na neke od liječničkih pregleda i sam odlazio. Kada su oni nastavili živjeti sami navodi da je većinu poslova i brige o kućanstvu preuzela njegova sestra, pa tako i oko kuhanja, s tim što čini nespornim da su ponekad on kao i drugi brat a ovdje tužitelj znali ocu donositi hranu koju je više volio s obzirom da je više volio jesti restoranski tip hrane. Tijekom vremena osim uobičajenih tegoba ističe da se pogoršalo i psihičko stanje njegovog očuha zbog čega se liječio i po psihijatru, te bi mu stanje bilo dobro dok je uzimao propisanu terapiju, a problemi su se počeli pojavljivati kada bi prestao s uzimanjem terapije ili bi si sam određivao koje će lijekove popiti. U takvim trenucima isti je postajao nezadovoljan, svadljiv, dolazio je u konflikt sa svim osobama koje su mu bile bliske, pa tako i sa kćerkom koja je sa njim stalno živjela. Zbog takvog psihičkog stanja ističe da je u dva navrata popio veću količinu lijekova, te navodi da je upravo tada psihijatar predložio da ima određenu osobu koja će ga pratiti u tome da li redovito uzima terapiju, pa je po njemu upravo to razlog što je pred kraj njegovog života angažirana M. M. koja mu je dolazila dva puta dnevno, davala terapiju, doručak i slično. Čini nespornim da je jednom prilikom ovdje tužena i to tijekom njihove svađe rekla kako ga više ne može služiti na taj način, a smatra da je to rekla u afektu, kao što navodi da je i njoj tom prilikom također otac prijetio i to verbalno.

11. Svjedok S. B., koja je snaha parničnih stranaka, također opisuje pokojnog N.-D. V. kao jako zahtjevnu osobu kojem npr. nije odgovaralo kako njegova kćerka kuha, kako provodi svoje vrijeme i slično, pa tako navodi da je čak u jednom periodu počeo odbijati terapiju od tužene zbog čega je i angažirana druga ženska osoba da mu daje propisanu terapiju, a navodi da je on gotovo sve do svoje smrti bio pokretna osoba, te mu je i najveća pomoć bila potrebna oko kupanja i slično. Čini nespornim da su tužitelj i njegova supruga znali voziti pokojnog N. liječniku i slično, a sve to iz razloga jer tužena nije imala vozačku dozvolu, ali smatra da je tužena izvršavala svoje obveze iz zaključenog ugovora koliko je to mogla i koliko joj je to otac dopuštao.

12. Svjedoci A. B., M. M. i M. C. nisu imale nikakvih konkretnih saznanja o predmetu ovoga spora, već je istima jedino poznato da je tužena živjela u zajedničkom kućanstvu sa roditeljima, viđali su je da odlazi u trgovinu, k liječniku i slično, ali nisu imale nikakvih pojedinosti o razlozima zaključivanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ili nešto slično.

13. Svjedok M. J. navodi da dugi niz godina poznaje parnične stranke kao i njihove roditelje, te da je upravo od majke parničnih stranaka saznala da su sa tuženom zaključili određeni ugovor, ali tada nisu govorili o kakvoj vrsti ugovora se radilo, s tim što se sjeća da je jedino tom prilikom govorila da su je osigurali za budućnost. Navodi da je tužena tijekom cijelog razdoblja dok su joj roditelji bili živi i dok ih je ona redovito posjećivala vidjela da im kćerka pomaže u svemu, da je čistila kuću, prala rublje, donosila lijekove i slično, pa čak navodi kako je jednom prilikom upravo njoj otac stranaka govorio kako mu je žao kćerke što se mora nositi sa njegovom bolesti. Poznato joj je da je pred kraj njegovog života angažirana druga žena koja mu je dolazila i davala lijekove, te navodi da je sam otac stranaka njoj znao govoriti kako ne želi koristiti redovitu terapiju.

14. Svjedoci L. B. i D. Š. navode da su dugogodišnje prijateljice tužene i da im je poznato da je ona sa roditeljima zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a sve kako bi se osigurali u starosti s obzirom da je tužena ostala živjeti s njima u zajedničkom kućanstvu. Poznavale su i roditelje parničnih stranaka, pa tako obje ističu da su u vrijeme zaključenja tog ugovora oboje roditelja bili zdravi i sposobni i nije im bila potrebna nikakva pomoć. Majka parničnih stranaka navode da je sve do pred smrt bila pokretna i većinu poslova je mogla obavljati sama, a nakon njene smrti ističu da je tužena ostala živjeti sama s ocem i preuzela brigu u obavljanju većine kućanskih poslova, s tim što svjedok D. Š. navodi da je ona osobno tuženu u nekoliko navrata vodila u bolnicu na razgovor s liječnikom psihijatrom i to iz razloga jer je njen otac u tom periodu uzimao određene lijekove koje nije smio uzimati, te se sjeća da je upravo liječnik psihijatar prilikom tih razgovora savjetovao tuženoj da se angažira određena osoba koja će ga kontrolirati u uzimanju potrebne terapije, a zna da je u tu svrhu kasnije angažirana i M. M.. I svjedok L. B. također navodi da osim što poznaje kako tuženu tako i njene roditelje, da je u posljednjoj godini života oca parničnih stranaka istoga posjećivala u sklopu programa "Zaželi" i to dva puta tjedno u trajanju od po dva sata, te je tom prilikom njemu pravila društvo, a i pomagala je tuženoj u obavljanju različitih poslova.

15. Svjedok M. P. također nije imala nekakvih posebnih saznanja o problemima između tužene i njenog oca, s tim što zna da je tužena sa roditeljima zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju i to kako bi im pomogla u starosti, te da je nakon smrti majke tj. 2017. tužena preuzela obavljanje svih kućanskih poslova na sebe, te navodi da je relativno često posjećivala tuženu u kući njenog oca i da nije znala čuti njenog oca kako se žali na nju, već je samo jednom prilikom kada se zatekla sama sa pokojnim N.-D. V. upravo on izražavao svoj strah za kćerku nakon što on umre, a čini nespornim da joj se i K. često znala žaliti kako joj je teško sa ocem s obzirom da se njegova bolest sve više pogoršavala.

16. Svjedok M. M. opisuje da je upravo ona posljednjih mjesec i pol dana prije nego što će umrijeti otac parničnih stranaka istome dolazila svaki dan, te da je za to angažirana od ovdje tužitelja koji joj je tom prilikom rekao kako njegova sestra ne kuha ocu i ne daje mu redovito lijekove, te je od nje tražio da ona uz naknadu preuzme brigu o tome, na što je ona pristala, te je u periodu od mjesec i pol dana redovito svako jutro dolazila u 7,00 sati, davala mu doručak i lijekove, nakon toga bi mu skuhala ručak i odlazila kući odnosno taj mu ručak nije posluživala, a potom bi dolazila ponovno navečer u 19,00 sati kada bi mu služila večeru i davala lijekove. Tih posljednjih mjesec i pol dana njegovog života navodi da je on bio potpuno pokretan, samostalno je odlazio na toalet, samostalno je dolazio do kuhinje gdje mu se služila hrana i sam je jeo, normalno je komunicirao, a ističe da se u tom periodu nije žalio niti na tužitelja niti na tuženu, iako je znao ponešto prigovoriti tuženoj. O onome što se događalo u odnosu između parničnih stranaka, odnosno u odnosu tužene i njenog oca prije nego što je ona angažirana njoj nije bilo ništa poznato, već o razlozima njenog angažiranja zna samo iz onoga što joj je rekao sam tužitelj.

17. Svjedoci N. J. K. i V. D., koji su bili liječnici pokojnog oca parničnih stranaka, opisivali su njegovo zdravstveno i psihičko stanje svatko sa svog aspekta liječenja.

17.1. Svjedok N. J. K. navodi da je pokojni N. bio njen dugogodišnji pacijent i da je redovito dok mu je dopuštalo njegovo zdravstveno stanje sam dolazio u njezinu ordinaciju, a pred kraj života da je najčešće dolazio sa kćerkom, iako čini nespornim da ga je u nekoliko navrata vidjela i sa tužiteljem, a da je posljednji put u njenoj ordinaciji bio 19. prosinca 2018. Zbog određenih kroničnih bolesti navodi da je koristio propisanu terapiju, a u pogledu psihičkih tegoba navodi da ga ona nije uputila na daljnje liječenje, već se samo sjeća da je nakon otpusta sa psihijatrije ovdje tužena donijela otpusno pismo, a ona mu je potom propisala određenu terapiju. Prilikom dolaska ovdje tužene sjeća se da se ista ponekad znala žaliti na oca kako s njim ima određenih problema jer odbija uzimati određene lijekove.

17.2. Svjedok V. D. koji je kao psihijatar liječio oca parničnih stranaka opisuje sada pokojnog N.-D. V. kao osobu sa početnim znakovima demencije, koji je uz to bio i u teškom tjelesnom stanju, ali je unatoč svemu tome bio izrazito nekritičan prema sebi, smatrao je da i nadalje sve može sam, da sve najbolje zna i da mu nije potrebna ničija pomoć, te da je ponekad prilikom razgovora isti znao iznositi određene probleme sa kćerkom, a koje je opisivao da se sastoje u tome što traži više novca nego što on smatra da joj pripada, što konzumira cigarete i slično. Iz tih razgovora navodi da je on zaključio da on ne koristi terapiju koju mu je propisao niti on a niti drugi liječnici, a što je bilo nužno s obzirom na njegovu dob i psihičko stanje, pa da je upravo on u otpusnom pismu i naglasio da isti treba imati nadzor nad korištenjem terapije. Smatra da je isti bio objektivno i prezahtjevan, a pod tim smatra da je uvijek mislio da svatko mora na svaki njegov zahtjev i želju odmah reagirati i to iz razloga jer je uvijek potencirao svoj raniji status dok je bio radno aktivan.

18. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da je on od početka bio upoznat s tim da su njegovi roditelji sa sestrom zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju a sve kako bi je zbrinuli za života, te da su isti ugovor zaključili jer su se bojali da bi zaključenjem nekog drugog oblika ugovora ostali bez svoje imovine za života. Navodi da se on tom ugovoru nije protivio, ali smatra da tužena niti na koji način nije ispunila svoje obveze iz tog ugovora, odnosno ističe da dok je bila živa njihova majka da su odnosi u obitelji bili sasvim normalni jer su njegovi roditelji tada bili još relativno sposobni za samostalan život, a da se stanje pogoršalo kada je umrla njegova majka i kada je otac ostao živjeti sam sa sestrom. Tako tužitelj opisuje da je njegov otac zahtijevao da tužena na odgovarajući način ispunjava obveze iz toga ugovora, odnosno da poštuje njegov ritual koji je imao, a čemu njegova sestra nije udovoljavala na način kako je to otac želio, opisuje da se njegovom ocu nije sviđao način kuhanja njegove sestre pa je tako tijekom tog razdoblja često znao uskakati on te donositi ocu ručak ili slično. Kada je njegov otac pokušao dva suicida navodi da mu je bila potrebna znatno veća pomoć i skrb, a koju mu sestra zbog svojih navika nije mogla pružiti, te su se nakon njegovog prvog suicida i nakon što je otac otpušten iz bolnice dogovorili da se angažira neka žena koja bi mu pomagala, čemu se sestra izričito protivila govoreći kako će ona nastaviti pružati pomoć ocu, ali niti nakon toga navodi da se njen odnos nije promijenio, odnosno da njen otac niti nadalje nije bio zadovoljan njenim ponašanjem, te su se nakon njegovog drugog pokušaja suicida ponovno kao obitelj dogovorili da se angažira i to M. M. koja mu je dolazila pomagati dva puta dnevno i čije usluge je plaćao upravo njegov otac. Nakon tog drugog pokušaja suicida njihovog oca tužitelj opisuje da je upravo tužena izričito navela kako oca više ne može i ne želi služiti, te da je nakon toga došlo do angažiranja M. M. I tužitelj opisuje svoga oca kao izrazito zahtjevnu osobu koja je zahtijevala da mu se doručak servira u točno određeno vrijeme, te da je upravo zbog takvih njegovih zahtjeva i dolazilo do najčešćih sukoba između njega i tužene, a smatra da je otac isto zahtijevao upravo zbog postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je to smatrao njenom obvezom prema njemu. Čini nespornim da je on za života roditelja dobio dosta toga i da ne smatra da su ga roditelji sklapanjem ugovora željeli na bilo koji način oštetiti.

19. Tužena K. V. navodi da je sa roditeljima zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju kada je napunila 18 godina života, a razlog tome je bio taj što su roditelji željeli da imaju nekoga tko će o njima brinuti u starosti, te su taj ugovor u nekoliko navrata nadopunjavali, s tim što je ona majčin suvlasnički dio na nekretninama prenijela na sebe nakon njene smrti 2017. Odnose u obitelji opisuje sasvim normalnim dok je majka bila živa, a nakon njene smrti opisuje da je otac doživio određenu psihičku krizu kada mu se počinju javljati psihičke tegobe zbog kojih je i pokušao dva suicida, nakon čega dolazi i do poremećaja u njegovom ponašanju kada je odbijao od nje uzimanje propisanih lijekova, odbijao je odlaziti na liječničke kontrole i slično zbog čega se njegovo zdravstveno stanje sve više pogoršavalo, te navodi da je zbog takvog njegovog ponašanja i odlučeno da se angažira druga osoba koja će mu davati lijekove i kuhati, odnosno upravo zbog toga je došlo do angažiranja M. M. Prije pojave psihičkih tegoba navodi da je on također imao određene zdravstvene tegobe zbog čega je morao odlaziti na liječničke preglede, ali da je tada bio pokretan pa je često na te preglede znao odlaziti sam, vozili su ga određeni prijatelji i slično, te u tom periodu nikada od nje nije zahtijevao doručak u određeno vrijeme ili slično jer je sve te potrebe zadovoljavao sam a ona je vodila računa da ima skuhan ručak i večeru u vrijeme kada je zahtijevao. Čini nespornim da je u posljednjim mjesecima života moguće da je u afektu rekla da oca ne može i neće služiti.

20. Iskaze saslušanih svjedoka u pogledu razloga zbog kojih su se prednici parničnih stranaka odlučili zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom, sud je cijenio kao istinite i uvjerljive i to posebno iz razloga jer su svi saslušani svjedoci izričito izjavili da samo pretpostavljaju što bi mogao biti razlog za zaključenje istoga ugovora, odnosno niti jedan od saslušanih svjedoka nije izričito naveo da su upravo od prednika parničnih stranaka čuli da bi eventualno razlog za zaključenje istoga ugovora sa tuženom bilo samo da se u slučaju njihove smrti od nasljeđivanja isključe ostali nasljednici i da na taj način imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju zapravo daruju tuženoj i na taj način je osiguraju nakon svoje smrti.

20.1. U ovom postupku tužitelj razlog ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovih dodataka temelji na činjenici na isti ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo prikriva ugovor o darovanju, te da prava volja njegovih prednika nije bila da si osiguraju uzdržavanje do smrti već da isključe od nasljeđivanja ostale zakonske nasljednike, odnosno po njemu na to upućuje posebno odredba čl. 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001., odnosno tužitelj ističe činjenicu da je isti ugovor o uzdržavanju zapravo prividan ugovor i da iz tog razloga nema učinka.

20.2. Prema odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, s tim što prema st. 2. ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, s tim što prema stavu sudske prakse prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje, odnosno da bi se utvrdilo da li sporni ugovor o uzdržavanju predstavlja prividan pravni posao nužno je utvrditi da li na strani potpisnika tih ugovora postoji svjestan nesklad između volje i njihovoga očitovanja.

20.3. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega temeljem iskaza samog saslušanog tužitelja u ovom postupku sud cijeni da nisu ispunjene potrebne pretpostavke da bi se sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao cijeniti kao prividan ugovor a koji zapravo prikriva ugovor o darovanju.

20.4. Naime, tužitelj saslušan kao stranka u ovome postupku opisujući ponašanje svojih roditelja nakon zaključenja istog ugovora, identično kao i saslušani svjedoci, navodi da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u periodu kada su njegovi roditelji bili još relativno zdravi ljudi i sposobno za obavljanje svih aktivnosti, zbog čega im nije niti bila potrebna pomoć druge osobe, odnosno provedenim dokazima utvrđeno je da je majka parničnih stranaka koja je također bila jedna od stranaka istog ugovora i suvlasnik nekretnina koje su predmet ugovora sve do 10-ak dana prije svoje smrti bila potpuno pokretna, mogla je obavljati gotovo sve kućanske poslove i slično, pa se stoga u tom periodu pomoć tužene sastojala u izvršavanju nekih težih fizičkih poslova koje ona nije mogla obavljati, dok je nakon majčine smrti tužena preuzela obavljanje većine kućanskih poslova, s tim što sam tužitelj opisuje da je njegov otac, a prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju – primatelj uzdržavanja, bio relativno zahtjevna osoba koja je imala svoj određeni ritam života i određene rituale koje je zahtijevao da tužena ispunjava s obzirom da je na zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju smatrao da je to njena obveza poput npr. pripremanja doručka u točno određeno vrijeme i slično. Dakle, sam tužitelj saslušan kao stranka izričito navodi da je upravo njegov otac kao jedna od stranaka iz zaključenog ugovora zahtijevao ispunjavanje od strane tužene preuzetih obveza, pa sve to onda opovrgava činjenične navode iz tužbe da pravi smisao i svrha zaključenja istog ugovora nije bila da se osigura pomoć primateljima uzdržavanja već da se zapravo daruje tužena, odnosno upravo iz iskaza tužitelja proizlazi da su prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju stranke na pravi način očitovale svoje volju tj. da ne postoji nikakav svjestan nesklad između njihove volje i njezina očitovanja koji bi utjecao na valjanost predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

20.5. Neosnovanim je ocijenjen prigovor tužitelja da već sama činjenica što je u vrijeme zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a i kasnije, tužene nije bila nigdje zaposlena i nije imala redovnih prohoda već se zapravo uzdržavala od pomoći roditelja, govori u prilog tome da prava svrha zaključenja toga ugovora nije bila pomoć primateljima uzdržavanja u slučaju starosti i nemoći već zapravo zbrinjavanje tužene u budućnosti, a da se pri tome isključe od nasljeđivanja ostali zakonski nasljednici, i to sve iz razloga jer iz samog zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju nigdje ne proizlazi obveza tužene da ona bilo što novčano doprinosi za uzdržavanje svojih roditelja kao primatelja uzdržavanja, pa su zbog toga potpuno irelevantni navodi da sama činjenica što je ona nezaposlena osoba bez stalnih prihoda govori u prilog tome da bi isti ugovor bio prividan.

21. Cijeneći sve naprijed navedeno tužitelj je odbijen sa glavnim postavljenim tužbenim zahtjevom a koji je usmjeren na utvrđenje ništetnosti zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovih dodataka, zbog čega je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. S obzirom da je odbijen prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva to je sukladno odredbi čl. 188. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku) nužno odlučiti o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva a koji je usmjeren na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

23. Prilikom postavljanja eventualnog tužbenog zahtjeva koji je usmjeren na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i svih njegovih dodataka vidljivo je da tužitelj zahtjeva raskid istog ugovora i to kako u odnosu na N.-D. V. kao primatelja uzdržavanja, tako i u odnosu na K. V. koja je također prema zaključenom ugovoru bila jedan od primatelja uzdržavanja, iako je nesporno da je na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i to zbog neispunjavanja obveza iz istog ugovora tužitelj upućen na parnicu iz ostavinskog postupka koji je pokrenut iza pokojnog N.-D. V., pa je stoga stav suda da tužitelj može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja samo u odnosu na pokojnog N.-D. V. a ne i u odnosu na sada pokojnu K. V., s obzirom da je među strankama nesporno da u ostavinskom postupku koji se vodio iza pokojne K. V. koja preminula 2017. tužitelj nije isticao nikakve prigovore kao jedan od zakonskih nasljednika niti je eventualno upućivan na pokretanje parnice.

23.1. S obzirom na isto, a kako bi se odlučilo o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva, sud se ograničio na utvrđivanje činjenica da li je tužena ispunjavala preuzete obveze iz zaključenog ugovora prema pokojnom N.-D.

V. kao primatelju uzdržavanja iz istog ugovora.

24. U ovom dijelu također svi saslušani svjedoci identično iskazuju da je i sada pokojni N.-D. V. gotovo do svoje smrti bio samostalna i pokretna osoba kojem nije bila nužna tuđa pomoć u vidu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, već mu je bila potrebna pomoć u vidu pripreme hrane, odlazaka kod liječnika, u nabavku lijekova, održavanja kućanstva, pranja rublja i slično, te u tom dijelu svi saslušani svjedoci iskazuju da je nakon smrti majke kada je ostala živjeti sama u kućanstvu sa ocem tužena ispunjavala iste preuzete obveze koliko je to mogla i u dijelu u kojem je mogla a s obzirom da je nesporno da nije vozač, da su na liječničke preglede i kontrole sada pokojnog N.-D. V. znale voziti i druge osobe i to npr. saslušani svjedok u ovome postupku M. S., tužitelj i njegova supruga i slično, a također je utvrđeno da je u jednom periodu i sada pokojni N.-D. V. sam znao odlaziti na liječničke preglede s obzirom da je još bio sposoban za vožnju.

24.1. Nadalje, temeljem svih provedenih dokaza u ovome postupku, a posebno cijeneći iskaz saslušanih parničnih stranaka, ali i liječnika psihijatra V. D., te vršenjem uvida u otpusno pismo iza pokojnog N.-D. V., utvrđeno je da je u možda posljednje dvije godine života i to nakon što mu je preminula supruga kod istoga došlo i do određenih psihičkih promjena, pa je u tom dijelu sud posebno cijenio istinitim i uvjerljivim iskaz saslušanoga svjedoka dr. V. D. koji pokojnoga N.-D. V. opisuje kao osobu koji je u tom periodu bio izrazito nekritičan prema svome stanju, smatrao je da sve može sam učiniti najbolje i da mu nije potrebna ničija pomoć, kao osobu koja je bila objektivno prezahtjevna odnosno koja je smatrala da u njegovoj okolini svatko mora udovoljiti njegovom zahtjevu i želji i to odmah kada on poželi, pri čemu je isti uvijek potencirao svoj raniji status koji je imao dok je bio radno aktivan, odnosno opisuje ga kao osobu koji nije redovito koristio propisanu terapiju kako od njega kao psihijatra, tako i od drugih liječnika, a što je onda utjecalo i na njegovo psihičko i fizičko stanje, pa je u takvom stanju čak u dva navrata popio preveliku količinu lijekova i zbog čega mu je on kao nadležni liječnik i preporučio da postoji osoba koja će kontrolirati redovito korištenje terapije.

25. U ovom dijelu sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka M. S., Z. B., S. B., M. J., D. Š., L. B. i M. P., koji su imali neposredna saznanja o odnosu tužene i njenog pokojnog oca, a koji potvrđuju da je tužena pomagala ocu koliko je to mogla i koliko je on to prihvaćao, a sve uzimajući u obzir da je isti pred kraj života bio izrazito zahtjevna osoba uslijed određenih psihičkih promjena, pa je tako znao prigovarati tuženoj u pogledu načina kuhanja, vremena kada mu poslužuje hranu, odbijao je uzimati propisanu terapiju i slično, nije mu odgovarao način ponašanja tužene npr. do kada ista ujutro spava, smetalo mu je što ne provodi više vremena s njim i slično, a sve to iz razloga jer u tom dijelu iskaze saslušanih svjedoka potvrđuju i iskazi saslušanih parničnih stranaka, pa tako i tužitelja koji čini nespornim da je tužena udovoljavala potrebama njegovog oca sve do perioda kada je isti pokušao dva suicida uzimajući prekomjernu količinu određenih lijekova, a zbog čega je onda u posljednjih mjesec i pol dana njegova života angažirana druga ženska osoba koja mu je uz naknadu dolazila dva puta dnevno i to ujutro i navečer služiti doručak i večeru, te davati lijekove.

25.1. U ovom dijelu utvrđivanja odnosa tužene sa ocem i to posebno u posljednjem periodu njegovoga života sud nije posebno cijenio iskaze saslušanih svjedoka Z. V. i Lj. V., a koji o tome nisu imali nikakvih neposrednih saznanja budući su sami naveli da su u tom periodu oca rijetko posjećivali i da su se samo povremeno s njim čuli telefonskim putem, pa tako svjedok Z. V. navodi da se tijekom tih telefonskih razgovora njegov otac njemu nikada nije žalio niti na ponašanje tužitelja niti na ponašanje tužene, dok saslušani svjedok Lj. V. u odnosu svoga oca i tužene nije imala gotovo nikakvih saznanja već samo ističe da je iz razgovora sa tužiteljem čula da je angažirana druga ženska osoba koja je pred kraj života pomagala njegovom ocu.

26. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima ugovor o doživotnom uzdržavanju je naplatni pravni posao koji sadržava u sebi raspoložbu za slučaj smrti prema kojem se jedna strana i to davatelj uzdržavanja obvezuje da će drugu stranu – primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a druga strana mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 583. Zakona o obveznim odnosima određeno da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, s tim što je st. 2. i 3. istog zakonskog članka određeno da svaka strana može zahtijevati od suda da raskine isti ugovor ako stranke žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv ili u drugom slučaju se raskid može zahtijevati ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

26.1. U konkretnom slučaju tužitelj kao jedan od zakonskih nasljednika pokojnog N.-D. V. zahtijeva raskid predmetnog ugovora o uzdržavanju i taj raskid temelji na činjenici da tužena kao jedna od stranaka nije ispunjavala svoje preuzete obveze i to posebno u posljednjem periodu života primatelja uzdržavanja kada je zbog toga angažirana uz naknadu druga ženska osoba.

27. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u posljednjih mjesec i pol dana života sada pokojnoga N.-D. V. angažirana druga ženska osoba i to M. M. koja mu je dolazila dva puta dnevno te posluživala doručak i večeru, kuhala ručak, a uz to još davala i lijekove, s tim što tužitelj tvrdi da je do angažiranja iste došlo zbog činjenice što je tužena izričito izjavila da više ne želi pružati takvu vrstu pomoći ocu, dok tužena tvrdi da je do toga došlo iz razloga jer je njen otac uslijed teških psihičkih tegoba koje je imao pred kraj života odbijao takvu vrstu pomoći od nje odnosno da je posebno odbijao uzimanje lijekova, te da je upravo zbog toga na preporuku liječnika došlo do angažiranja druge osobe za takvu vrstu pomoći.

28. U ovom dijelu koji se odnosi na zahtjev za raskidom ugovora zbog neispunjavanja preuzetih obveza sud je prihvatio kao uvjerljiviji iskaz saslušane tužene, a koji potvrđuju i iskazi ostalih saslušanih svjedoka, da je ista nakon što je ostala živjeti sama u kućanstvu sa ocem izvršavala prema njemu sve preuzete obveze koje su u spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju regulirane čl. 4. istog ugovora, odnosno da je vodila brigu o čistoći prostorija, o pranju rublja, o nabavci lijekova, pripremi hrane i slično, te da je to činila na način kako je znala i u onom dijelu kako joj je to otac kao primatelj uzdržavanja dozvoljavao, s obzirom da je nesporno utvrđeno da je isti znao biti nezadovoljan načinom njenog kuhanja zbog čega su mu ponekad ručak znali donositi kao tužitelj tako i saslušani svjedok Z. B., da je bio nezadovoljan vremenom kada mu je tužena znala poslužiti doručak i slično, jer je smatrao da pravo na to ima prema svom uhodanom ranijem ritmu života i slično, zbog čega je znalo dolaziti do svađa između tužene i sada pokojnoga oca, ali nakon toga je utvrđeno da bi se isti veoma brzo pomirili.

28.1. Sud također prihvaća uvjerljivim i iskaz saslušane tužene kada navodi da je moguće da je nakon očevog drugog izlaska iz bolnice po pokušaju drugog suicida rekla da ga "više ne može i ne želi služiti", ali da je isto rekla u afektu, a sve to zbog toga jer joj je bilo veoma teško živjeti sa ocem u takvoj fazi kada je isti imao psihičkih tegoba i kada je bio nezadovoljan sa svima oko sebe, kada je uslijed takve bolesti od nje odbijao uzimati propisanu terapiju i slično, a što je sve utjecalo na pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, odnosno prihvaća iskaz saslušane tužene da je upravo radi toga i došlo do angažiranja druge osobe koje je u tom dijelu pomagala njenom ocu s obzirom da je on tu pomoć odbijao prihvatiti od nje.

29. Međutim, iako je u posljednjim mjesec i pol dana života pokojnog N.-D. V. za djelomičnu skrb o njemu bila angažirana druga osoba i to uz plaćanje naknade upravo od samog primatelja uzdržavanja, ocjena je suda da sama ta činjenica ne može biti dokaz da tužena nije ispunjavala preuzete obveze iz ugovor o doživotnom uzdržavanju te da bi to opravdavalo raskid istog ugovora, a sve to iz razloga jer je utvrđeno da iste obveze nije mogla u cijelosti ispunjavati upravo zbog promijenjenog psihičkog stanja primatelja uzdržavanja koji je u tom dijelu odbijao primiti pomoć od strane tužene, odnosno utvrđeno je da na strani tužene ne postoje razlozi za neizvršavanje obveze uzdržavanja u posljednjih mjesec i pol dana, odnosno da je istoj uslijed teško poremećenog psihičkog stanja primatelja uzdržavanja bilo mu teško pružati pomoć i to u cijelosti, ali da je i u tom posljednjem periodu njegovog života tužena dijelom ispunjavala drugi dio preuzetih obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da je održavala kućanstvo, brinula se o nabavci lijekova, kućnih potrepština, pranja rublja i slično, pa se stoga ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da je ista u cijelosti prestala ispunjavati svoje obveze iz zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

29.1. Odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja da se na okolnost da li je sada pokojnom N.-D. V. uopće bila potrebna tuđa pomoć i njega provodi odgovarajuće medicinsko vještačenje, a sve to iz razloga jer je ova činjenica zdravstvenog stanja prednika tužitelja i njegove potrebe za pomoć od drugih osoba u ovom postupku utvrđena drugim provedenim dokazima, a isto su u svojim iskazima potvrdile i to gotovo na identičan način i same parnične stranke tj. da je sve do posljednjih nekoliko mjeseci života njihov otac mogao samostalno zadovoljavati sve potrebe, a da mu je jedina pomoć prije svega bila nužna prilikom kupanja i brijanja, te kod nadzora nad uzimanjem propisane terapije.

30. Kako je temeljem svega naprijed navedenog utvrđeno da ne postoje razlozi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju predviđeni odredbom čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, to je tužitelj odbijen i sa eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

31. Osim toga, kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju klasičan dvostrano obvezni naplatni pravni posao na njega se na odgovarajući način imaju primijeniti i opće odredbe o raskidu ugovora, pa tako na odgovarajući način i odredba čl. 367. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi se ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Naime, tužitelj prije svega razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju temelji na činjenici što je u posljednjih mjesec i pol dana života sada pokojnog N.-D. V. bila angažirana druga ženska osoba za djelomičnu brigu o istom, a uzimajući u obzir vremenski period u kojem se nesporno tužena brinula o ocu i u većem dijelu izvršavala preuzete obveze koliko joj se to dopuštalo, stav je suda da se eventualno radi o neispunjavanju neznatnog dijela preuzetih obveza zbog čega se ne može tražiti raskid ugovora.

32. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), te je tužitelj s obzirom da je u cijelosti izgubio u ovome sporu obvezan tuženoj naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka.

32.1. Tuženoj zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na 2 ročišta prema Tbr. 9. toč. 5. OT i to za svako ročište po 25 bodova odnosno ukupno 50 bodova, trošak zastupanja na 1 ročištu prema Tbr. 9. toč. 2. OT i to sa 50 bodova, trošak zastupanja na 6 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 850 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda iznosi 1.691,50 eura (12.744,61 kn), te je iz tog razloga i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Županji 5. svibnja 2023.

Sudac

Jelena Bušić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž.,

2. Tužena po punomoćnici M. A., odvjetnici iz Ž..