REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 2897/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika
P. B. Z. d.d., Z., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz O. M., B. i V. d.o.o.
S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 5. svibnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21. srpnja 2006. god., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u dijelu toč. 4.1. i toč. 4.2. označenog Ugovora i koje glase:
„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti B. kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci B. o kreditiranju građana, Visinu kamatne stope B. može promiijeniti sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se na razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima:tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom B. o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene“
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.302,43 eura / 70.089,13 kuna 1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.prosinca 2022.godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1.siječnja 2023.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku:
- na iznos od 55,00 eura / 414,43 kn od 27.08.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,15 eura / 408,03 kn od 27.09.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,91 eura / 406,17 kn od 27.10.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,99 eura / 414,30 kn od 27.11.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,92 eura / 406,27 od 27.12.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,44 eura / 417,75 kn od 27.01.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,13 eura / 739,36 kn od 27.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,87 eura / 759,98 kn od 27.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,82 eura / 737,02 kn od 27.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,84 eura / 737,21 kn od 27.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,57 eura / 735,11 kn od 27.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,39 eura / 794,07 kn od 27.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,30 eura / 793,25 kn od 27.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,23 eura/ 800,40 kn od 27.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 117,88 eura / 888,16 kn od 27.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 109,57 eura / 825,57 kn od 27.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,45 eura / 862,36 kn od 27.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,94 eura / 881,13 kn od 27.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 118,20 eura / 890,62 kn od 27.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,05 eura / 874,40 kn od 27.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,57 eura / 878,32 kn od 27.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,25 eura / 860,79 kn od 27.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,90 eura / 850,65 kn od 27.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,17 eura / 860,24 kn od 27.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,35 eura / 816,39 kn od 27.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,27 eura / 815,79 kn od 27.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 107,23 eura / 807,89 kn od 27.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,98 eura / 821,09 kn od 27.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 110,17 eura / 830,06 kn od 27.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,49 eura / 840,03 kn od 27.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,94 eura / 843,44 kn od 27.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,09 eura / 859,56 kn od 27.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,75 eura / 857,05 kn od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 115,25 eura / 868,33 kn od 27.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,12 eura / 897/51 kn od 27.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,90 eura / 903,35 kn od 27.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 131,98 eura / 994,36 kn od 27.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 131,43 eura / 990,23 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 128,31 eura / 966,86 kn od 27.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 132,41 eura / 997,61 kn od 27.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,04 eura / 859,21 kn od 27.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,51 eura / 840,16 kn od 27.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,01 eura / 851,51 kn od 27.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,17 eura / 837,58 kn od 27.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,76 eura / 842,06 kn od 27.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 117,48 eura / 885,18 kn od 27.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 102,78 eura / 774,43 kn od 27.06.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 106,06 eura / 799,08 kn od 27.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 107,99 eura / 813,64 kn od 27.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,85 eura / 631,80 kn od 27.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,92 eura / 632,37 kn od 27.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,58 eura / 629,70 kn od 27.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,09 eura / 633,61 kn od 27.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,86 eura / 646,88 kn od 27.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 86,05 eura / 648,30 kn od 27.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,28 eura / 642,55 kn od 27.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,78 eura / 646,34 kn od 27.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 86,22 eura / 649,65 kn od 27.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,64 eura / 645,22 kn od 27.06.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 85,59 eura / 644,85 kn od 27.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,28 eura / 642,53 kn od 27.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,46 eura / 636,34 kn od 27.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,33 eura / 642,93 kn od 27.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,90 eura / 647,20 kn od 27.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,44 eura / 643,75 kn od 27.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.784,14 eura / 20.977,07 kn od 28.12.2012. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21. srpnja 2006. god. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja je označena čl. 1. i 7.2. označenog Ugovora i koje glase:
„ Iznos kredita“
B. se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste B. važeće na dan korištenja kredita“
„Otplata kredita“
Kredit u iznosu od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste B. važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“
IV.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.879,30 eura / 292.934,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022.godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1.siječnja 2023.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku:
- na iznos od 19,77 eura / 148,96 kn od 14.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,58 eura / 222,85 kn od 16.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 232,45 eura / 1.751,39 kn od 27.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 274,35 eura / 2.067,10 kn od 27.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,31 eura / 2,34 kn od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,06 eura / 354,59 kn od 27.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,32 eura / 627,80 kn od 27.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 260,53 eura / 1,963,00 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,92 eura / 255,58 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,40 eura / 741,38 kn od 27.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,57 eura / 629,68 kn od 27.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,80 eura / 721,79 kn od 22.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 141,99 eura / 1.069,79 kn od 21.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 135,61 eura / 1.021,79 kn od 18.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 149,95 eura / 1.129,79 kn od 17.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 125,13 eura / 942,79 kn od 12.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 160,04 eura / 1.205,79 kn od 17.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 208,80 eura / 1.573,19 kn od 05.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 364,51 eura / 2.746,38 kn od 08.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 368,00 eura / 2.772,70 kn od 05.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 261,82 eura / 1.972,70 kn od 25.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 191,70 eura / 1.444,29 kn od 17.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,46 eura / 1.472,70 kn od 17.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 196,22 eura / 1.478,47 kn od 27.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 167,98 eura / 1.265,62 kn od 27.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 188,56 eura / 1.420,70 kn od 15.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 190,93 eura / 1.438,57 kn od 27.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,46 eura / 1.472,70 kn od 15.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 193,97 eura / 1.461,50 kn od 26.06.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 198,93 eura / 1.498,89 kn od 17.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 313,85 eura / 2.364,70 kn od 29.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 367,17 eura / 2.766,41 kn od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 199,44 eura / 1.502,70 kn od 27.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 33.104,48 eura / 249.425,67 kn od 28.12.2012. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.319,53 eura / 40.080,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 7. lipnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke 21. srpnja 2006. godine zaključile Ugovor o kreditu broj 9011704062 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 158.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u tč. 4. da je određena kamatna stopa u visini od 4,20 % godišnje, s tim da je ista promjenjiva sukladno odluci tuženika. Navedeni ugovor da je sklopila i realizirala poslovna jedinica – podružnica tuženika u S., što spada u njezinu djelatnost, pa da se mjesna nadležnost ovog suda temelji na odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku, a ista da je i ugovorena prema sjedištu podružnice tuženika koja je sklopila ovaj ugovor. Navedena odredba u pogledu visine kamatne stope da je ništetna, pravni osnov ništetnosti te odredbe da je odredio Visoki trgovački sud RH kao i Vrhovni sud RH, tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH u predmetu broj Pž-7129/13 donesenu dana 16. srpnja 2014. godine, u kolektivnom sporu koji je SUZ
potrošača Potrošač kao tužitelj vodio protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika. Tužitelj se poziva i na presudu Vrhovnog suda RH u predmetu broj Revt-249/14. Navodi da ukoliko se iznos neosnovano stečenog utvrđuje kao razlika isplaćenog po kamatnoj stopi koja je prvotno ugovorena i povećavane kamatne stope tijekom otplatnog perioda, tužitelj da je preplatio iznos od 87.517,91 kn, postavlja zahtjev na isplatu tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama, a postavlja zahtjev i na utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21. srpnja 2006. godine u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u dijelu točke 4.1. i točke 4.2. tog Ugovora. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Tuženik ističe prigovor prekluzije, te prigovor zastare. Predmetni ugovor o kreditu da je u cijelosti prestao isplatom kredita 06.02.2013.godine, dakle, predlaže radi prigovora prekluzije iz čl. 326.st.2. Zakona o obveznim odnosima odbiti zahtjev tužitelja. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda da su pravno irelevantna. Nadalje, da je nesporno Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Navedena odredba ZOO-a da nije izmijenjena ni nakon donesenih presuda, niti se istu planira mijenjati obzirom da je u većem broju slučajeva ista u konačnici povoljnija za korisnika kredita, koji, ugovarajući je, može iskoristiti i benefite fluktuirajućeg financijskog tržišta. U postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sudovi da ni na koji način nisu utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena da bi bila odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, to da je sukladno Direktivi V. 93/13 EEZ od 05.04.1993.godine, takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik da je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje da je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba koja tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Tužitelj da je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, kao uostalom i od javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi i dostavljenom izračunu, odnosno visini postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da nije razvidno temeljem kojeg obračuna je tužitelj došao do traženog iznosa. Tuženik ustraje u istaknutom prigovoru zastare i isti opsežno obrazlaže.
Svojim podneskom od 6.listopada 2022.godine tužitelj preinačava svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude, pored utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu odlukom banke, tužitelj traži utvrđenje (i isplatu preplaćenog) vezano za tzv. valutnu klauzulu. Tuženik se usprotivio ovoj preinaci, sud je preinaku dopustio raspravnim rješenjem, dakle, u ovom slučaju je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem preinačio tužbu i za dio tzv.valutne klauzule u valuti CHF, ovu preinaku tužbe sud smatra svrsishodnom, naime, da se radilo o obrnutoj situaciji, odnosno da je postupak počeo teći podnošenjem tužbe radi valutne klauzule, te da je preinačena tužba i na dio promjenjive kamatne stope (za koji je vezano za isplatu nastupila zastara), onda sud preinaku ne bi dopustio, ovako, kako niti u jednom dijelu nema zastare potraživanja, a proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, to je preinaka tužbe dopuštena.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 9011704062 zaključenog između stranaka dana 21.srpnja 2006.godine sa popratnom dokumentacijom, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc. M. T..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu broj 9011704062 zaključenog između stranaka dana 21.srpnja 2006.godine, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i odredbe koja se odnosi na jednostrano ovlaštenje tuženika mijenjati kamatnu stopu te predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa ove dvije osnove, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF i povećanjem kamatne stope tuženik neosnovano stekao preplatu u tom iznosu.
Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 21.srpnja 2006.godine sklopljen predmetni Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 158.000,00 CHF, namjenski kredit za kupnju stana (dakle, radi se o statusu potrošača na strani tužitelja) s rokom otplate u 360 mjeseci, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl.4. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 4,20 %, te da je određeno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o ugovaranju valutne klauzule u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja CHF i razlike između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda (zaključno sa plaćanjem zadnjeg anuiteta). Istaknut je i prigovor zastare.
Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga JB u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
Stoga je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude.
Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,20%.
S obzirom da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, utvrđena ništetnom to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,20%, a temeljem odredbe čl. 323. st.
1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.
Nadalje, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.
Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018 HSU saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a.
U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
Stoga je odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 158.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećim na dan dospijeća trebalo utvrditi ništetnom, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci izreke ove presude.
I temeljem ništetnih dijelova odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF).
Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T.
na okolnost postojanja razlike utvrđenja više plaćenog radi ugovaranja valutne klauzule u CHF uzimajući početni tečaj u kunama i razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope.
U pisanom nalazu i mišljenju od 5.rujna 2022.godine izrađenom temeljem dokumentacije priložene spisu, koju vještak taksativno navodi u svom nalazu, ista navod vještakinja je utvrdila:
da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti dana 8.siječnja 2013.godine, da je tuženik u tijeku otplate kredita mijenjao kamatne stope za izračun obveze tužitelja i to: od početne 4,20%, nakon toga 5,20%, 5,95%, 6,10%, 6,00 %, 6,10%, 5,75%, 5,50% do 5,25%, dakle, sve preko početne od 4,20%
Zaključno u svom mišljenju, nakon iscrpnog i obrazloženog nalaza sudski vještak navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju više platio ukupno 363.023,43 kn, od čega 70.089,13 kn u razdoblju od 27.kolovoza 2007.godine do 28.prosinca 2012.godine zbog promjene kamatne stope, te iznos od 292.934,30 kn u razdoblju od 27.srpnja 2009.godine do 28.prosinca 2012.godine zbog primjene valutne klauzule.
Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. T., sukladno vještvu uredio je po pitanju zatražene isplate svoj zahtjev, te isti iskazao u eurima po fiksnom tečaju konverzije. Sudski vještak je precizno dala prikaz više plaćenog po anuitetima, tužitelj sukladno tom vještvu i uređuje svoj tužbeni zahtjev na isplatu, vještvo sudskog vještaka po stavu ovog suda je stručno, logično i uvjerljivo i sud ga kod presuđenja prihvaća.
Što se tiče istaknutog prigovora zastare čitavog zahtjeva, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:
-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).
Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.) trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 7.lipnja 2019.godine podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.
Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje M. T. kao stručan, temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike više obračunatih anutiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF te razlike više obračunate kamate temeljem primjene promjenjive kamatne stope u odnosu na prvo ugovorenu kamatnu stopu u zatraženoj visini od 38.879,06 eura odnosno 9.302,43 eura, po fiksnom tečaju konverzije, te je odlučeno kao u izreci presude.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog anuiteta do isplate, koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.
Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta te uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF i radi više naplaćene kamate od početno ugovorene pripada od dana dospijeća, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), a budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imao tužitelj vodeći ovaj spor. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe i podneska od 16.travnja 2021.godine po vrijednosti od 100 bodova; zastupanja na ročištima održanim dana 14.veljače 2022.godine i 8.veljače 2023.godine od po 500 bodova; sastava podneska od 6.listopada od 500 bodova; što po iznosu boda od 15,00 kn daje iznos od 25.500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 6.375,00 kn; trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn; pristojbu tužbe u iznosu od 1.225,00 kn i pristojbu presude u iznosu od 3.980,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 40.080,00 kn odnosno 5.319,53 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 5. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
