- 1 -              Rev 133/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 133/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz Z., OIB ..., pravnog sljednika pok. M. B., iz Z., OIB ..., protiv tuženika V. l. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8111/15-2 od 29. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2917/14-67 od 24. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8111/15-2 od 29. ožujka 2016., te se predmet vraća na ponovno suđenje istome sudu.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos 124.320,13 kuna sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos rente kako je to navedeno pod stavkom I. izreke te presude kao i da mu počevši od 1. kolovoza 2015. pa nadalje plaća rentu u iznosu od 857,22 kn mjesečno s time da je dospjele obroke zajedno s pripadajućim zateznim kamatama dužan platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu 64.676,21 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana (stavak I. izreke). Pod stavkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 41.569,15 kuna sa zatraženom zateznom kamatom, dok je pod stavkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 6.919,45 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom je pod stavkom I. izreke žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. i III. izreke. Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 30.206,69 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana (stavak II. izreke). Prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu pod stavkom I. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka i suđeno je na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 124.320,13 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos rente kao i zahtjev radi plaćanja rente u iznosu od 857,22 kn mjesečno počevši od 1. kolovoza 2015. pa nadalje s pripadajućom zateznom kamatom, te je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 34.469,52 kuna sa zatraženom kamatom, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku daljnji iznos troškova postupka u iznosu 12.070,09 kuna, u roku od 15 dana (stavak III. izreke). Tužitelju je naloženo i naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 6.150,00 kuna, u roku od 15 dana (stavak IV. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje pobijane presude, podredno ukidanje  prvostupanjske i drugostupanjske presudu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Nakon što je ovaj sud uvidom u evidenciju OIB sustava putem E-spisa utvrđeno da je tužitelj M. B. preminuo ..., postupak je prekinut sukladno odredbi čl. 212. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), da bi potom bio nastavljen s njegovim nasljednikom M. B. kao pravnim sljednikom (čl. 215. st. 1. ZPP).

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj stradao kao biciklist sudionik „B.“ u organizaciji „V. l.“ u prometnoj nezgodi 28. svibnja 1989. kad je zadobio teške tjelesne ozljede, te je utvrđena odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30% i tuženika u omjeru od 70%.

 

10. U revizijskom stupnju postupka sporno je da li je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega zbog posljedica ozljeđivanja u toj prometnoj nesreći, te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

 

11. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje i dopuna vještačenja, pri čemu je sudski vještak dr. I. K. u nalazu i mišljenju naveo da se kod tužitelja razvila posttraumatska epilepsija s prvom atakom 18. rujna 1992. kada je zadobio udarno krvne podljeve glave i ranu razderotinu čeono desno te potres mozga, koja je uzročno povezana s ozljeđivanjem iz 1989., te je radi nove ozljede tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 mjeseca po 6 sati dnevno. U dopuni vještačenja vještak je naveo da je tužitelju potrebna trajna pojačana briga i skrb druge osobe danju i noću, što se s obzirom na rijetke epileptičke atake svodi na efektivni rad jedne osobe od 2 sata na dan i to radi prevencije tužiteljevih novih ozljeđivanja u vrijeme izbijanja epileptičkih napadaja.

 

12. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je, cijeneći iskaz tužitelja saslušanog kao stranke u postupku, iz kojeg proizlazi da je zbog posljedica prometne nesreće morao prestati obavljati kućanske poslove koji bi mogli dovesti do epileptičkih ataka te da su te poslove, kao i nabavku lijekova i uputnica te njege tužitelja, obavljali ukućani, zaključio da je tužitelju trajna tuđa pomoć i njega potrebna u razdoblju od 19. prosinca 1992. pa nadalje.

 

12.1. Međutim, prvostupanjski sud je ocijenio djelomično osnovanim tuženikov prigovor zastare za razdoblje od 19. prosinca 1992. do 21. svibnja 1999. na temelju odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), obrazlažući da je tužitelj za taj oblik štete saznao već u trenutku kad mu je ista bila potrebna, dok je zahtjev za trajnom tuđom pomoći i njegom postavio tijekom postupka, podneskom od 21. svibnja 2002.

 

13. Drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje potrebe za pružanjem trajne tuđe pomoći i njege, jer smatra nalaz i mišljenje vještaka neodređenim obzirom da mogućnost nastanka epileptičkih napadaja nije moguće predvidjeti, radi čega zaključuje da nije jasno zbog čega bi tužitelju uslijed mogućnosti nastanka epileptičkih napadaja bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te je pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

13.1. U nastavku obrazloženja, drugostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 376. st. 1. ZOO, navodi da je osnovan prigovor zastare koje tuženik ističe u odnosu na cjelokupno potraživanje naknade štete za trajnu tuđu pomoć i njegu, obzirom da je tužitelj saznao za štetu još 1993. kad mu je trajna tuđa pomoć i njega bila potrebna, što i sam navodi u podnesku od 22. travnja 1993., ali da za taj oblik štete tužitelj nije u tom podnesku postavio tužbeni zahtjev, već je to učinio tek u podnesku od 21. svibnja 2002.

 

14. U podnesenoj reviziji tužitelj ukazuje na da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te se zbog takvih nedostataka presuda ne može ispitati.

 

15. Revident opravdano ističe da drugostupanjski sud, zaključivši da tužitelj nema potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom, nije cijenio iskaz tužitelja u dijelu iz kojeg proizlazi da mu je pomoć od strane ukućana potrebna radi obavljanja poslova u domaćinstvu koji mogu dovesti do padova i ozljeđivanja tužitelja zbog epileptičkih napada, niti je iskaz tužitelja doveo u korelaciju s nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom radi prevencije daljnjeg ozljeđivanja uslijed epileptičkih napadaja, smatrajući ga neodređenim - već je u konačnici ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi imao potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom.

 

16. Također, osnovani su navodi revidenta o proturječnosti razloga drugostupanjske presude, jer drugostupanjski sud obrazlažući prihvaćanje prigovora zastare prihvaća da je šteta tužitelju nastala i da je tužitelj za štetu saznao zasigurno 1993. kad mu je trajna tuđa pomoć i njega bila potrebna (sukladno vještačenju), dok istovremeno obrazlaže da zahtjev tužitelja nije osnovan jer tužitelj nema potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom, obzirom da se isto ne može zaključiti na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog njegove neodređenosti.

 

17. Isto tako, ostalo je nejasno obrazloženje drugostupanjske presude u dijelu u kojem se navodi da je tužitelj u podnesku od 22. travnja 1993. iznio da mu je potrebna trajna tuđa pomoć i njega ali da za taj oblik štete nije postavio tužbeni zahtjev, budući da iz sadržaja tog podneska proizlazi da je isto zatražio zbog pogoršanja svog zdravstvenog stanja i predložio izvođenje medicinskog vještačenja na tu okolnost, te je postavio tužbeni zahtjev kojim je zatražen i iznos naknade štete radi tuđe pomoći i njege.

 

18. Slijedom navedenog, u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, te se zbog takvih nedostataka presuda ne može ispitati. Time je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

 

Zagreb, 31. siječnja 2024.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        dr. sc. Ante Perkušić, v.r.