REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 928/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja I. (I.) B., OIB: … . , iz , zastupanog po pun. iz
OD u S. protiv tuženika pod 1) Ž. C.,
OIB: … , iz S., pod 2) K. C., OIB:…, iz , pod 3) D. C., OIB…., iz , pod 4) D. C., OIB:….., iz , tuženici od 1) do 4) zastupani po
pun. I. M., odvj. u pod 5) V. B., OIB:…, pod 6) I. B.,
OIB:…, , pod 7) A. (A.) B., OIB:… . , pok. Š., pod 8)
D. P., pod 9) J. P., pod 10) M. P., pod 11) V. R., OIB:…., ud. J., iz S.,zastupane po pun. N. T., pod 12) V. R., OIB: ….., pod 13) N. T., OIB: ….., i pod 14) Z. (Z.) R., OIB:…, iz S., , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 21. ožujka 2023. u prisutnosti pun. tužitelja, pun. tuženika pod 1), 2), 3) i 4) i odsutnosti uredno pozvanih tuženika pod od 5) do 14), dana 5. svibnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da ostavinsku masu iza pok. E. (E.) B., iza
kojeg se vodi ostavinski postupak pred ovim sudom broj O-1642/97, sačinjavaju nekretnine označene kao čest. zem. 910/3, 2550/1, 2578, 2678/2, 2679/10, 2758, 2806, 2809, 3120, 3125/2, 3417/6, 3418/1, 3418/2, 3420/5, 3438/3, 3439/1, 3441, 3473/1, 4028/57, 4028/58, 4063/47 sve z.u. 50 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 1/7, čest. zgr. 104/1, 104/4, 373, 501 te čest. zem. 44, 57/5, 58/2, 68/1, 68/2, 68/3, 66/1, 852/3, 1110/4, 1110/18, 1125/3, 1228/1, 1342/1, 1547, 1549, 1550, 1556, 1557/1, 1557/2, 3433/2, 3435/4 sve z.u. 51 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 1/5,
čest. zgr. 104/5 z.u. 480 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 1/20, čest. zem. 81
z.u. 585 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 1/56, i čest. zem. 85/7 z.u. 609 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 1/21,
dok se u preostalom dijelu, kojim je zatraženo utvrđenje da ostavinsku masu iza pok. E. (E.) B., iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred
ovim sudom broj O-1642/97, sačinjavaju nekretnine označene kao čest. zem. 910/3, 2550/1, 2578, 2678/2, 2679/10, 2758, 2806, 2809, 3120, 3125/2, 3417/6, 3418/1, 3418/2, 3420/5, 3438/3, 3439/1, 3441, 3473/1, 4028/57, 4028/58, 4063/47 sve z.u. 50 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 6/7, čest. zgr. 104/1, 104/4, 373, 501 te čest. zem. 44, 57/5, 58/2, 68/1, 68/2, 68/3, 66/1, 852/3, 1110/4, 1110/18, 1125/3, 1228/1, 1342/1, 1547, 1549, 1550, 1556, 1557/1, 1557/2, 3433/2, 3435/4 sve z.u. 51 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 4/5, čest. zgr. 104/5 z.u. 480 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 19/20, čest. zem. 81 z.u. 585 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od 55/56, i čest. zem. 85/7 z.u. 609 k.o. G. u suvlasničkom dijelu od
20/21, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. srpnja 2008. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem I P 1223/08, koju je tužitelj podnio protiv tuženika pod 1) Ž.
C. i pod 2) D. C., naveo je da se pred ovim sudom vodi ostavinski
postupak pod brojem O-1624/97 iza pok. E. B., pok. J. u kojem je
doneseno rješenje kojim se postupak prekida te se tužitelj upućuje u parnicu protiv tuženika radi sastava ostavinske mase. Tuženici da su, naime, u ostavinskom postupku istakli prigovor da je pok. E. raspolagao nekretninama koje nisu bile njegovo vlasništvo već vlasništvo njihove pravne prednice pok. M. R., sestre ostavitelja i bake tuženika. Takva tvrdnja tuženika da nije osnovana jer se M. R. odrekla nekretnina koje bi joj pripadale iza pok. J. B., njenog i ostaviteljevog oca, u korist ostavitelja E. B.. P.. E. B. da
je sačinio dvije oporuke i jedan ugovor o doživotnom uzdržavanju kojima je raspolagao pokretninama i nekretninama u svom vlasništvu, te su navedeni sadržaji obje oporuke i Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. prosinca 1988. g. Zaključeno je da su preostale nekretnine koje bi bile u vlasništvu ostavitelja, a kojima ostavitelj nije raspolagao: kat. oznake 174, 388, 9171, 8893 i 8312 k.o. G.. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da ostavinsku masu iza pok. E.
B., iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred ovim sudom broj O-1642/97, sačinjavaju nekretnine označene kao kat. čest. 174, 388, 9171, 8893 i 8312 k.o. G..
U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u ostavinskom postupku ovog suda broj O-1642/97 zaista doneseno rješenje o prekidu ostavinskog postupka kojim su poimence određeni nasljednici upućeni na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja sastava ostavinske mase, točnije da li pojedine nekretnine ulaze u ostavinsku masu ili ne. Nasljednici koji su upućeni na parnični postupak radi utvrđivanja sastava ostavinske mase da su jedinstveni i nužni suparničari. Stoga je predloženo da sud pozove tužitelja ispraviti tužbu. I bez obzira što je ostavitelj oporučno raspolagao nekretninama odnosno suvlasničkim dijelovima nekretnina da se dijelom radi o nekretninama koje ostavitelj nije naslijedio ni iza smrti oca J. B. ni iza
smrti pok. M. R., a iz razloga što pok. M. R. nije sudjelovala u ostavinskom postupka iza smrti oca odnosno nije dala nasljedničku izjavu kojom bi se odrekla prava na nasljedstvo niti je bila nepismena osoba. Stoga da u spisu K. suda u S. broj O-1/37 nema dokaza da je nasljednica M. R. bila
pozvana na ostavinsku raspravu niti da joj je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju. Stoga da nekretnine koje su 1937. odnosno 1946. g. bile upisane u z.u. 50, 609, 473, 480, 51 i 585 k.o. G. ne bi u cijelosti ušle u ostavinsku masu ostavitelja E.
B. nego samo ½ dijela tih nekretnina.
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 19. travnja 2010. g. te je tužitelj zatražio donošenje presude kojom će se utvrditi da ostavinsku masu iza pok. E. (E.) B., iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred ovim sudom broj O-1642/97, sačinjavaju nekretnine označene kao čest. zem. 910/3, 2550/1, 2578, 2678/2, 2679/10, 2758, 2806, 2809, 3120, 3125/2, 3417/6, 3418/1, 3418/2, 3420/5, 3438/3, 3439/1, 3441, 3473/1, 4028/57, 4028/58, 4063/47 sve z.u. 50 k.o. G., čest. zgr. 104/1, 104/4, 373, 501 te čest. zem. 44, 57/5, 58/2, 68/1, 68/2,
68/3, 66/1, 852/3, 1110/4, 1110/18, 1125/3, 1228/1, 1342/1, 1547, 1549, 1550, 1556, 1557/1, 1557/2, 3433/2, 3435/4 sve z.u. 51 k.o. G., čest. zgr. 104/5 z.u. 480
k.o. G., čest. zem. 81 z.u. 585 k.o. G. i čest. zem. 85/7 z.u. 609 k.o. G..
U podnesku od 24. svibnja 2010. g. pun. tuženika obavijestio je sud da je tuženik pod 2) D. C. preminuo te je označio njegove nasljednike: suprugu
K. C. i djecu D. i D. C.. U podnesku od 23. lipnja 2010. g. tužitelj je kao tuženike pod 2), 3) i 4) označio nasljednike pok. D. C..
Na ročištu od 28. rujna 2010. g. ovom je predmetu pripojen predmet ovog suda broj P 1 2002/10 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.
Radi se o predmetu tužitelja I. (I.) B. protiv tuženika pod 1) V. B., I. pod 2) I. B., V. i pod 3) A. B., pok.
Š., radi utvrđenja sastava ostavinske mase te je u tom predmetu tuženik pod 3)
odgovorio na tužbu na način da se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.
Rješenjem broj I P 1223/08 od 14. ožujka 2014. g. određen je zastoj postupka u ovoj pravnoj stvari, a postupak je nastavljen rješenjem broj I P 1223/08 od 3. ožujka 2015. g. Doneseno je i drugo rješenje o zastoju broj I P 1223/08 od 17. svibnja 2016. g. te je postupak nastavljen rješenjem broj I P 1223/08 od 5. prosinca 2016. g. Predmet je dobio novi poslovni broj P 928/17.
Rješenjem broj P 928/17 od 12. rujna 2017. g. tužitelju je vraćena tužba radi ispravka i dopune uz obrazloženje da tužbom nisu obuhvaćeni svi zakonski nasljednici pok. E. B. (navedeni u ostavinskom postupku ovog suda O-
1624/97) koji u postupku po tužbi radi utvrđenja sastava ostavine imaju pravni položaj nužnih i jedinstvenih suparničara.
U podnesku od 10. studenog 2017. g. tužitelj je označio kao tuženike: pod 8) D. P., pod 9) J. P., pod 10) M. P., pod 11) V.
R., pod 12) V. R., pod 13) N. T. i pod 14) Z. R., objašnjavajući
da su tuženici pod 8), 9) i 10) pranećaci ostavitelja, tuženici pod 11), 12) i 13) pravni slijednici pok. nećaka ostavitelja A. R., pok. V. i tužena pod 14) pravna slijednica pok. nećaka ostavitelja J. R..
Dopisom od 17. studenog 2017. g. tužitelj je pozvan dostaviti u spis dokaz da su novooznačeni tuženici V. R., V. R. i N. T. nasljednici pok. A.
R. te da je novooznačena tužena Z. R. nasljednica pok. J. R..
Dopisom od istog datuma sud je pozvao novooznačene tuženike od 8) do 14) izjasniti se pristaju li na proširenje tužbe, u skladu s odredbom čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14).
R. broj P 928/17 od 13. prosinca 2018. g. odlučeno je da se ne dopušta proširenje tužbe na nove tuženike: D. P., J. P.,
M. P., V. R., V. R., N. T. i Z. R..
U podnesku od 18. siječnja 2019. g. tužitelj je obavijestio sud da je protiv nasljednika iz rješenja ovog suda broj P 928/17 od 13. prosinca 2018. g. podnio tužbu pred ovim sudom u predmetu broj P 233/19 te je predloženo pripajanje tog predmeta.
Naredbom od 10. travnja 2019. g. odlučeno je pripojiti predmet ovog suda broj P 233/19 ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.
U pripojenom predmetu tužitelj I. (I.) B. ustao je tužbom protiv
tuženika pod 1) D. P., pod 2) J. P., pod 3) M. P.,
pod 4) V. R., pod 5) V. R., pod 6) N. T. i pod 7) Z. R., radi
utvrđenja sastava ostavinske mase, te su tuženici pod 4), 5), 6) i 7) podnijeli odgovore na tužbu i to tuženici pod 4), 5) i 6) istog sadržaja kojim se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanoj i neutemeljenoj jer s imovinom pok. E.
B. nemaju nikakve veze. Tužena pod 7) u svom odgovoru na tužbu navela je da se u odnosu na svu imovinu na otoku Š., koju je naslijedila nakon smrti supruga
A. R., odrekla u korist njegovih nećaka: djece pok. sestre A. P..
Rješenjem ovog suda broj P 928/17 od 12. travnja 2019. g. tužitelju je vraćena tužba radi ispravka i dopune uz obrazloženje da tužbom nije obuhvaćena nasljednica
M. B., u rješenju ovog suda broj O-1624/97 od 2. lipnja 2008. g. upućena pokrenuti tužbu protiv nasljednika Ž. i D. C., odnosno njeni nasljednici.
U podnesku od 11. rujna 2019. g. tužitelj je obavijestio sud da je M.
B. preminula 1. rujna 2014. g., da se iza njene smrti nije provodio ostavinski postupak jer nije imala imovine i da su njeni zakonski nasljednici njena braća: I. (I.) B.-tužitelj i A. (A.) B., već označen kao tuženik pod 7) u parnici.
Na ovom mjestu treba navesti da je sud pribavio rješenja o nasljeđivanju iza smrti A. R. (O-1250/17) iz kojeg proizlazi da je njegova nasljednica supruga
Z. R. te iza smrti J. R. (O-1974/05) iz kojeg proizlazi da su njegovi
nasljednici supruga V. R., kćer N. R. i sin V. R., što znači da je
tužitelj u podnesku od 11. studenog 2017. g. pogrešno naveo da su V., N. i
V. R. nasljednici A. R., a Z. R. nasljednica J. R. jer je u
stvari obratno.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom pisane izjave A. R.,
pravnog prednika tužene pod 14), koji je na ročištu od 1. lipnja 2010. g. saslušan u svojstvu svjedoka, dopisa O.Š. G. od 13. listopada 2010. g., izvatka iz matice vjenčanih broj 2 matičnog područja S. za 1931. g., kopije upisa činjenice sklapanja braka iz matice vjenčanih stranica 139 za 1931. g., kartona osobne iskaznice pok. M. R., rođ. B., dopisa M. ureda S. od 7. prosinca 2010. g.,
dopisa O. Š., J. upravnog odjela od 3. ožujka 2011. g. i predmeta
ovog suda O. 1624/97 i K. suda u S. broj O-1/37. S. je saslušao tuženika pod 1) u svojstvu parnične stranke.
Tužitelj i tuženici pod 1), 2), 3) i 4) su popisali parnični trošak. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet ovog postupka je utvrđenje sastava ostavinske imovine nakon smrti ostavitelja E. (E.) B., a s obzirom da su u ostavinskom predmetu
nakon njegove smrti koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-1624/97 i koji je prekinut, na prvom ročištu od 14. rujna 1998. g. nasljednici D. i Ž.
C. naveli da ne prihvaćaju oporuke ostavitelja od 23. listopada 1987. g. s dopunom od 19. rujna 1992. g. i od 5. studenog 1992. g. iz razloga što je oporučitelj raspolagao imovinom pok. oca J., a imao je i sestru M.. Na ovom je ročištu i nasljednik A. R. izjavio da ne prihvaća kao istinite i valjane oporuke ostavitelja jer smatra da svi nasljednici imaju pravo na nasljedstvo iza smrti E. B..
Na ročištu od 2. listopada 1998. g. u ovom ostavinskom postupku A. R.,
kao pun. J. R. izjavio je da se i taj nasljednik ne slaže s oporukom jer smatra da i on ima pravo na nasljedstvo.
Rješenjem ostavinskog suda broj O-1624/97 od 2. lipnja 2008. g. prekinut je ostavinski postupak te su nasljednici V. B., I. B., M.
B., A. B., pok. Š. i I. B., pok. Š. upućeni
pokrenuti parnicu protiv Ž. i D. C. radi utvrđenja sastava ostavinske
imovine.
Iz pregledanog ostavinskog predmeta proizlazi da su zakonski nasljednici pok. E. (E.) B. djeca njegove pok. sestre M. R.: A. P.,
D. C. i J. i A. R.. Nasljednici pok. A. P. su D., J. i
M. P. (tuženici pod 8), 9) i 10)), nasljednici pok. D. C. su Ž.
C. (tuženik pod 1)) i D. C., nasljednica pok. A. R. je Z. R. (tužena pod 14)), a nasljednica pok. J. R. su V. R., V. R. i N.
T. (tuženici pod 11), 12) i 13)). Nasljednici pok. D. C. su K., D. i D. C. (tuženici pod 2), 3) i 4)).
Nadalje, tužitelj I. (I.) B. je oporučni nasljednik i rođak ostavitelja,
odnosno sin Š. B., brata ostaviteljevog oca J., tuženik pod 5) V.
B. je sin tužitelja, tuženik pod 7) A. B., pok. Š. je brat tužitelja,
a tuženik pod 6) I. B., V. je nećak tužitelja. Nasljednica upućena na
parnicu M. B. je tužiteljeva sestra, a njeni su nasljednici njena braća:
tužitelj i A. B.-tuženik pod 7). Tuženici pod 5), 6) i 7) sudjeluju u parnici kao oporučni nasljednici ostavitelja.
Sud je pregledao u dokazne svrhe ostavinski predmet vođen iza smrti J.
B., pok. V. K. suda u S. broj O-1/37 koji je proveo J.
bilježnik B. K., kao povjerenik suda.
Javni bilježnik je 15. siječnja 1937. g., nakon što je primio smrtovnicu s podacima o nasljednicima pok. J. B., pok. V., umrlog 18. listopada 1936. g., poslao dopis Ž. uredu u G. radi provjere najbliže rodbine pok. J. B. te je obaviješten da je umrli od najbliže rodbine imao sina
E. B., kćer M. R., ženu V., rođ. B. te četiri brata i
sestru.
U spisu se, nadalje, nalazi zapisnik od 9. ožujka 1937. g. iz kojeg proizlazi da su tom ročištu bili prisutni: nasljednici E. B. i M. R., koji su izjavili
da pok. nije sačinio oporuku, te je dalje doslovno navedeno: Na temelju zakonskog nasljedstva i uvjetima ustupam ostavinu mog pok. oca B. J., pok. V. za ½ kao i onaj dio koji me može pripasti uslijed odreke ili priraštaja te pitam da ostavina bude tako dosuđena.
U donjem dijelu zapisnika dopisano je: R. M., žena V. izjavljuje da se
u korist njezinog brata B. E., pok. J. odriče svih nasljednih prava
koja joj pripadaju u ovoj ostavinskoj raspravi.
Na samom dnu zapisnika nalaze se potpisi E. B. i javnog bilježnika B. K., a na mjestu gdje je trebao biti potpis nasljednice M.
R. nalazi se križić te je navedeno urednim rukopisom, kojim je očito sastavljen cijeli zapisnik, njeno ime i prezime i ime muža.
Prema mišljenju tuženika pod 1), 2), 3) i 4) nasljednica M. R. nije uopće pristupila na ročište za ostavinsku raspravu, nije potpisala zapisnik od 9. ožujka 1937. g., nikad joj nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju od 27. prosinca 1946. g., koje je naknadno izradio sudac dr. Z., što znači da se nije odrekla svog nasljednog dijela. Glavni argument tuženika od 1) do 4) je da njihova pravna prednica M.
R. nije bila nepismena osoba pa da nije vjerojatno da je na zapisnik stavila križić kao nepismena osoba budući da se znala potpisivati što se može provjeriti jer je završila šest razreda osnovne škole u G. te se potpisala prilikom vjenčanja u
S. 1931. g.
U ostavinskom spisu, koji je neuvezan i u kojem su listovi nasumično uloženi bez kronološkog reda, sud je pronašao dostavnicu za dostavu rješenja o nasljeđivanju E. B., pok. J. od 27. travnja 1948. g., a drugih dostavnica u spisu nema.
Prije svega, u vrijeme kad je javni bilježnik, kao povjerenik suda, 1937. g. proveo ostavinski postupak iza smrti J. B., pok. V., na snazi je bio
OGZ, a u vrijeme kad je izrađeno rješenje o nasljeđivanju i dostavljeno, prema navedenom sadržaju ostavinskog predmeta, E. B., u primjeni su bila
pravna pravila OGZ-a, koja je bilo moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst).
Nadalje, javni bilježnik postupao je po pravilima Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1935. g. i prema Zakonu o javnim bilježnicima iz 1930. g. Prema pravilu iz paragrafa 95. Zakona o sudskom vanparničnom postupku svaku nasljedničku izjavu mora svojeručno potpisati nasljednik ili njegov propisno ovlašćeni zastupnik odnosno punomoćnik, a potpisi na nasljedničkoj izjavi odnosno punomoći moraju biti ovjereni od suda odnosno javnog bilježnika.
Prema paragrafu 221. st. 3. Zakona o javnim bilježnicima javni bilježnik je naročito ovlašten sastaviti, između ostalog, pregled (iskaz) zaostavštine i nacrte za odluke o uručenju zaostavštine i, uopće, pripremiti sve što je potrebno za uručenje zaostavštine. Odluke o uručenju zaostavštine, pak, donosi sud (st. 2. ovog paragrafa).
U konkretnom slučaju javni bilježnik uzeo je na zapisnik izjavu nasljednice M. R. i svojim je potpisom potvrdio da je nasljednica bila prisutna na ostavinskoj raspravi i dala nasljedničku izjavu kojom se odriče svih nasljednih prava bezuvjetno iza smrti oca J. B., pok. V. i ovim radnjama pripremio donošenje
rješenja o nasljedstvu koje je donio K. sud u S. 27. prosinca 1946. g. Nadalje, u ostavinskom je spisu i dosudnica od istog datuma kojom se ostavština pok. J. B., pok. V. na osnovu zakonskog nasljeđivanja i odreke M.
R. uz prihvat nasljednika E. B., pok. J. dosuđuje tom nasljedniku
te je naređen i upis u zemljišnu knjigu za p.o. G. i to u z.u. 50, 609, 473, 480, 51
i 585. Crvenom olovkom, a kako je to dugi niz godina bilo uobičajeno, što je ovom sucu poznato te predstavlja i notornu činjenicu, označeno je kome se ima uručiti dosudnica: M. R. i E. B. te je u naredbi koja glasi: Neka se uruči
naznačeno crvenom olovkom 2, što znači dvojici.
U odnosu na navod pun. tuženika od 1) do 4) iz podneska od 24. listopada 2022. g. da je u primjeni pravno pravilo iz paragrafa 886. OGZ-a o tome u kojoj formi nepismena osoba može staviti rukoznak na ugovor koji mora biti zaključen u pisanoj formi, treba navesti da se strogo pravilo za valjanost ugovora za koji se traži pisana forma ne može primijeniti na analogan način i za postupanje javnog bilježnika kao povjerenika suda, koji već svojim potpisom potvrđuje vjerodostojnost zapisnika koji je sastavio provodeći ostavinski postupak.
Nadalje, sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka A. R. s ročišta od 1.
lipnja 2010. g., koji je saslušan u fazi postupka kad nije bio obuhvaćen tužbom kao tuženik (u kasnijoj fazi postupka kao tužena je označena njegova nasljednica), o tome da su se njegova pok. majka M. R. i njen brat E. B. dogovorili
da će sva imovina nakon očeve smrti pripasti E. ukoliko se oženi i bude imao
djecu, a ako ne da će se ta imovina podijeliti na jednake dijelove, jer je takav dogovor potpuno suprotan navodima iz zapisnika u ostavinskom postupku koji je proveo javni bilježnik kao povjerenik suda, a ovom je sudu potpuno nevjerojatno da bi javni bilježnik falsificirao nečiju nasljedničku izjavu odnosno potpuno je sadržajno izmislio ili prihvatio tuđe upute o toj izjavi i na takav falsifikat stavio svoj potpis.
Osim toga, ovaj je svjedok naveo da mu je majka pričala da je dobila poziv za ostavinsku raspravu iza smrti oca i da se tom prilikom s bratom dogovorila te je na tu raspravu i išla. Stoga su navodi ovog svjedoka u cijelosti protivni navodima tuženika od 1) do 4) da pok. M. R. na ostavinsku raspravu iza očeve smrti nije pristupila i nije stavila križić na zapisnik jer je znala pisati i čitati pa nije moguće da je na taj zapisnik stavila križić kao nepismena osoba. Sud je ocijenio da je na raspravu došla, a iz kojeg je razloga na zapisnik stavila križić, te na taj način potvrdila autentičnost svoje nasljedničke izjave, sud može samo nagađati, a najvjerojatnije se radilo o osobi koja se otežano i sporo potpisivala, što je potvrdio i iskaz tuženika pod 1) koji će u nastavku biti interpretiran (bila bi se potpisala kako-tako da je došla) i kojoj je bilo brže tako potpisati zapisnik, što je bilo dodatno osnaženo prisutnošću javnog bilježnika.
Treba na ovom mjestu navesti i da je odricanje od nasljedstva po pravilu iz paragrafa 806. OGZ-a bilo moguće samo bezuvjetno.
U iskazu tuženika pod 1), kojem je pok. M. R. bila baka, također je navedeno da se uvijek pričalo da ako se bakin brat oženi da će se ona odreći sve imovine jer je takav bio običaj, a bakin se brat nije oženio, što sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz.
Ujedno ovaj je tuženik sudu govorio potpuno suprotno onome što je kazao sin pok. M. R. A. na ročištu od 1. lipnja 2010. g.: da je pok. E. osobno
stavio križ na zapisnik iza smrti njihovog oca J. kao da je baka bila prisutna na raspravi, a nije bila, da pretpostavlja da baka nije dobila poziv za ročište u ostavinskoj raspravi jer bi sigurno bila došla i ne bi bio na zapisniku križ nego kakav-takav potpis, te da tu raspravu nikad nije spominjala.
I svjedok A. R. i tuženik pod 2) kazali su sudu da su pok. E. i njegova sestra imali blizak mada temperamentan odnos jer je svjedok kazao da su 15 ili 16 godina čak zajedno živjeli, a tuženik pod 1) da je baka hranila brata koji da je sve do polovice 1986. g. dolazio kod nje na ručak i večeru i prala mu robu. Kad se sagleda bliskost brata i sestre i ovom je sudu nevjerojatno da se o imovini koja je još 1937. g. u ostavinskom postupku iza smrti njihovog oca pripala E. B. razgovaralo na način da se još uvijek nije znalo kome ta imovina ima pripasti.
Ujedno, 1937. g. M. R. imala je 27, a njen brat 24 godine, te je njegovo vrijeme za ženidbu i djecu, što je navodno predstavljano uvjet, doduše nezakonit i nedopušten, za odricanje od nasljedstva, bilo završeno u vrijeme kad su brat i sestra osnovali blisku zajednicu života, pa je ovom sudu neprihvatljivo i da pok. M. R. po tom pitanju: ostvarenju svojih nasljednih prava na imovini iza očeve smrti, a s obzirom da joj se brat nije oženio ni dobio djecu, nije ništa napravila.
Stoga je sud ocijenio da je pok. M. R., koja je omaškom u ostavinskom postupku koji je proveo javni bilježnik B. K., u rješenju o nasljeđivanju iz 1946. g. označena kao M. R., sudjelovala u ostavinskom postupku, dala nasljedničku izjavu kojom se odriče bezuvjetno nasljednih prava iza smrti oca J.
B. te da su joj dostavljene dosudnica i rješenje o nasljedstvu, a kako je crvenom olovkom označeno u spisu, iako spis tu dostavnicu ne sadrži, pri čemu je sud uvažio okolnost da je spis neuvezan, neuredan i kronološki neporedan pa da je okolnost gubitka dostavnica više nego očekivana. To znači da nekretnine koje je u tom postupku naslijedio E. B. za cijelo čine njegovu ostavinsku imovinu.
Što se tiče prezimena R., a kako je M. R. označena u ostavinskom
postupku iza očeve smrti, radi se o ranijoj varijanti prezimena R., što se najbolje vidi iz toga što je A. R., suprug i pravni prednik tužene pod 14) Z. (Z.)
R. prema podacima iz evidencija MUP-a koje su sudu stalno dostupne sve do 5.
lipnja 2006. g. nosio prezime R., koje je tada promijenio u R., a radi se o sinu
M. R..
Na ovom mjestu treba pogledati o kojim se nekretninama radi:
-u rješenju o nasljeđivanju broj O-1/37 K. suda u S. radi se o nekretninama iz P.O. G. i to z.u. 50, 609, 473, 480, 51 i 585,
-u ostavinskom postupku iza smrti E. B. broj O 1624/97
ostavinski sud je od z.k. referenta zatražio popis nekretnina upisanih na ime E.
B., pok. J. u k.o. G. te je dobio potvrdu broj S.I. 3735/98 od 30.
ožujka 1998. g. o nekretninama iz z.u. 50 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/7 dijela, iz z.u. 51 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/5 dijela, iz z.u. 473 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/20 dijela, iz z.u. 480 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/20 dijela, iz z.u. 585 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/56 dijela i iz z.u. 609 u odnosu na koje je ostavitelj upisan kao vlasnik za 1/21 dijela,
-u podnesku tuženika od 1) do 4) od 24. svibnja 2010. g. navedeno je da u ostavinsku masu iza smrti E. B. mogu ući nekretnine upisane u z.u. 50,
51, 609, 473, 480 i 585 k.o. G. ali samo za ½ dijela istih dok preostala ½
predstavlja ostavinsku masu iza pok. M. R., iz čega je trebalo donijeti zaključak da oko oznake nekretnina odnosno z.u. u kojima su upisane nekretnine koje predstavljaju ostavinsku imovinu zapravo nema spora među strankama ovog postupka,
-iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka za k.o. G. sa stanjem na dan
7. studenog 2017. g. (uz podnesak tužitelja od 10. studenog 2017. g.) proizlazi da je: u z.u. 51 E. B. upisan kao vlasnik za 1/5 dijela svih nekretnina iz ovog
z.u., u z.u. 473 E. B. upisan kao vlasnik za 1/20 dijela dvije nekretnine iz
ovog z.u., u z.u. 50 E. B. upisan kao vlasnik za 1/7 dijela svih nekretnina
iz ovog z.u., u z.u. 480 E. B. upisan kao vlasnik za 1/20 dijela nekretnine
iz ovog z.u., u z.u. 585 E. B. upisan kao vlasnik za 1/56 dijela nekretnine
iz ovog z.u., u z.u. 609 E. B. upisan kao vlasnik za 1/21 dijela nekretnine iz ovog z.u., odnosno da se z.k. stanje od potvrde broj S.I. 3735/98 od 30. ožujka 1998. g. nije ni malo promijenilo.
Stoga je, po mišljenju ovog suda, bilo moguće tužbeni zahtjev, koji je konačno uređen u podnesku tužitelja od 19. travnja 2010. g., prihvatiti u odnosu na nekretnine koje su u trenutku smrti E. B., pok. J. bile upisane kao njegovo vlasništvo u omjerima koje je izrazio z.k. referent u navednoj potvrdi i koje se stanje nije promijenilo, dok je u preostalom dijelu za preostali suvlasnički dio do jednog cijelog nekretnina koje su nabrojane u podnesku tužitelja od 19. travnja 2010. g. (nekretnine označene kao čest. zem. 910/3, 2550/1, 2578, 2678/2, 2679/10, 2758, 2806, 2809, 3120, 3125/2, 3417/6, 3418/1, 3418/2, 3420/5, 3438/3, 3439/1, 3441, 3473/1, 4028/57, 4028/58, 4063/47 sve z.u. 50 k.o. G., čest. zgr. 104/1, 104/4, 373, 501 te čest. zem. 44, 57/5, 58/2, 68/1, 68/2, 68/3, 66/1, 852/3, 1110/4, 1110/18, 1125/3, 1228/1, 1342/1, 1547, 1549, 1550, 1556, 1557/1, 1557/2, 3433/2, 3435/4 sve z.u. 51 k.o. G., čest. zgr. 104/5 z.u. 480 k.o. G., čest. zem. 81 z.u. 585
k.o. G. i čest. zem. 85/7 z.u. 609 k.o. G.) tužbeni zahtjev bilo potrebno
odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Treba primijetiti i da tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu nije zatražio utvrđenje da ostavinsku imovinu iza smrti E. B. čine nekretnine iz z.u. 473 k.o. G..
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), budući da je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoje troškove.
U S., 5. svibnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
