REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-1730/2021-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz Z., M. 13, O. ….,
zastupan po punomoćnicima M. V. i D. Š., odvjetnicima u
Z., protiv tuženika: 1) Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: …, 2) S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: … , oba
zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12.travnja 2023. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 4.svibnja 2023. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
i
r i j e š i o j e:
I - Odbija se manifestacijski zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: … i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …, da tužitelju J. R., Masarykova 13, Zagreb, OIB: …, predaju ovjerene preslike kupoprodajnih ugovora, potvrda o isplati kupoprodajne cijene i tabularnih isprava temeljem kojih su tuženici stekli u vlasništvo i/ili otuđili iz vlasništva nekretnine na području grada S. u periodu od 1.siječnja 1997.godine pa nadalje, kao i ovjerene preslike Ugovora o kreditu, zadužnice ovjerene pod brojem OU-556/99 te obračun obveza za zatvaranje obveza po tom kreditu za kredit podignut kod H. L.-H. S.
A.G. 8010 G., A., upisan na teret u „12.Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br…. … oznake KUĆA, u z.k. ulošku…, k.o. S….", dana 22. srpnja 1999. pod brojem Z-…, sve roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: … i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …, da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB: …., predaju prijepis godišnjih financijskih izvješća, te prijepis poslovnih knjiga trgovačkog društva S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …, za razdoblje od 1997.godine do 2021.godine, kao i da po zahtjevu tužitelja ili vještaka financijske struke imenovanog od strane suda daju potrebna razjašnjenja ili predaju zatražene isprave."
II - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Utvrđuje se da je dana 28.prosinca 1997.godine između tužitelja J. R., M. 13, Zagreb, OIB: ……, sa jedne strane i tuženika
Ž. R. iz S., K. V. 10, O.: … . i društva
……… d.o.o. S., K. T. 8, OIB: … . . , sa druge strane,
zaključen Sporazum o uređenju međusobnih odnosa temeljem kojeg je za tuženike iz tog pravnog odnosa nastala obveza prijenosa poslovne cjeline trgovačkog društva S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: … . . i to „Caffe bara
S.", ugostiteljskog objekta u S. na adresi U. kralja T. 8A tužitelju i to prijenosom iz vlasništva drugotuženika u vlasništvo tužitelja nekretnine upisane u zemljišne knjige kao 12. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom, dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u z.k. ulošku …., k.o….., zajedno sa vanknjižnim vlasništvom pripadajućeg skladišnog prostora na adresi K. ulica 4, S., kancelarijskih prostorija,
pripadajućeg ugostiteljskog inventara unutar te nekretnine te na površini terase ispred zgrade, neopterećene knjižnim ili izvanknjižnim teretima.
II.Nalaže se tuženiku društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: . da tužitelju J. R., M. 13, Zagreb, OIB: .., izda valjanu tabularnu ispravu, kojom dozvoljava za uknjižbu prava vlasništva J. R., M. 13, Z., OIB: . . u 1/1
dijela (u cijelosti) na nekretnini, upisanoj u zemljišne knjige kao 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom, dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR . . oznake KUĆA, u z.k. ulošku……, k.o. S…, u roku od 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
III.Nalaže se tuženiku društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …….. da tužitelju. J. R., M. 13, Zagreb, OIB: …………, preda u samostalan i neposredan posjed nekretninu, upisanu u zemljišne knjige kao 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom, dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u z.k. ulošku … . , k.o. S…, u kojoj se nalazi Caffe bar "S……", kao i pripadajući skladišni prostor na adresi K. 4, S., i pripadajući uredski prostor, zajedno pripadajućim ugostiteljskim inventarom unutar te nekretnine te na površini terase ispred zgrade, slobodnu od osoba, u roku od 15 dana.
IV.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10,
… i društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, O: … … . .
da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., na nekretnini upisanoj 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR…oznake KUĆA, u z.k. ulošku … … . , k.o. S…., solidarno izvrše brisanje tereta hipoteke upisanog pod brojem Z-5389/99 u roku od 15 dana, a da u slučaju nepostupanja po tom nalogu tuženici Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: … … i društvo S. d.o.o. S.,
K. T. 8, OIB: … … . solidarno tužitelju J. R.
M. 13, Z., OIB: … … . . , isplate iznos od 142.438,75 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. L.-
H. S. A..G. 8010 G., A. na dan isplate s
ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom utvrđenim u ovjerovljenoj zadužnici potvrđenoj od javnog bilježnika pod br. OU-…izdanoj temeljem zaključenog ugovora o kreditu sa tuženikovim vjerovnikom H. L. H.
S. A..G. 8010 G., A. i upisanom u zemljišnim knjigama O. suda u S., na teret nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u z.k. ulošku … . , k.o. S, sve u roku od 15 dana od dana proteka paricijskog roka za brisanje tereta hipoteke.
V.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, O.:
……….. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: ……, da tužitelju J. R., M. 13, Zagreb,
…… solidarno isplate iznos čija će se visina odrediti nakon što tuženici predaju dokumentaciju specificiranu manifestacijskim zahtjevom, te se temeljem iste provede financijsko i građevinsko vještačenje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 1.travnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.g. teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: ……. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …, da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB: ………, solidarno nadoknade parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III - Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10 i društvu
S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: … . . , da tužitelju J.
R., M. 13, Z., OIB: ………., solidarno isplatiti iznos
čija će se visina odrediti nakon što tuženici predaju dokumentaciju specificiranu manifestacijskim zahtjevom i/ili se temeljem iste provede financijsko i građevinsko vještačenje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.travnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB: …. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: ……….., da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB: …….., solidarno nadoknade parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
IV - Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 6.858,41 EUR (51.674,69 kuna).
Obrazloženje
1.Tužitelj je 4.4.2011. ovom sudu podnio tužbu (poslanu poštom preporučeno 30.3.2011.) protiv tuženika radi utvrđenja, prijenosa prava vlasništva, predaje u posjed, isplate, činidbe i naknade štete. Tužba se činjenično temelji na tome: da su tužitelj i tuženik pod 1) polubraća te je tužitelj 1970-ih imao u zakupu prostor- ugostiteljski objekt u kojemu je radio caffe bar S. a taj objekt je sad u vlasništvu tuženika pod 2); da su tužitelj i tuženik pod 1) dana 1.1.1973. postigli dogovor o ortakluku u pogledu caffe bara S. i podjele dobiti na jednake dijelove; da su isplate tuženika pod 1) tužitelju početkom 80-ih postale neredovite i neuredne; da su tužitelj i tuženik pod 1) dogovorno odredili da se početkom 90-ih poslovanje nastavi kroz trgovačko društvo čiji pravni sljednik je tuženik pod 2), a tuženik pod 1) bi bio osnivač i direktor; da je tuženik pod 1) odbio potpisati predloženu verziju ugovora o prijenosu poslovnog udjela tuženika pod 2); da je dogovorom tužitelja i tuženika pod 1) tuženik pod 2) otkupio predmetni poslovni prostor; da su tužitelj te tuženik pod 1) kako u svoje ime tako i u ime tuženika pod 2) 28.12.1997. zaključili sporazum kojim prestaje ortačka zajednica i utvrđuju se prava i obveze; da bi po tom sporazumu tuženik pod 1) do 31.12.2007. samostalno ubirao plodove rada tuženika pod 2) ne opterećujući i ne otuđujući nekretnine te potom do 31.3.2008. bez naknade prenijeti na tužitelja poslovni udio; da bi se po tom sporazumu do 31.3.2008. trebala tužitelju predati sva dokumentacija i ključevi prostora; da tuženici nisu ispunili obveze po sporazumu te su dio nekretnine otuđili i opteretili; da je time tužitelj oštećen.
1.1.Podneskom od 25.2.2022. raniji punomoćnik tužitelja je precizirao tužbeni zahtjev, ali je tužitelj na ročištu 8.3.2022. naveo da je taj podnesak podnesen bez njegovog znanja te je u podnesku od 28.3.2022. naveo da postavljeni tužbeni zahtjev ne priznaje kao svoje procesno raspolaganje.
1.2.Podneskom od 1.3.2022. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev koji zahtjev je dodatno preciziran podneskom od 28.3.2022. te glasi kao u izreci ove presude. Pritom se napominje da se novčano traženje tužitelja iz eventualno kumuliranog zahtjeva odnosi na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora, a koja šteta bi se sastojala od tržišne vrijednosti predmetnog poslovnog prostora, otuđenog poslovnog prostora, inventara u kafiću te visine ekonomske koristi ostvarene od strane tuženika pod 2) ekonomskim iskorištavanjem nekretnine počevši od 1.4.2008.
2.Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili odbiti tužbeni zahtjev. Pritom su u bitnom naveli: da je sporazum od 28.12.1997. krivotvorina; da je tuženik pod 1) iz vlastitih sredstava i sredstava kredita kupio predmetnu nekretninu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem stranaka, grafološkim vještačenjem i pregledom spisa br. K-908/2019 (ranije oznake K-787/2011, K-467/2016).
3.1.Raspravnim rješenjem od 12.4.2023., prilikom zaključenja prethodnog postupka, ovaj sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka budući da drži da bi izvođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti. To se posebno odnosi na dokazne prijedloge koji su postavljeni radi utvrđivanja činjenica bitnih za visinu tužbenog zahtjeva, a riječ je o: traženju podataka od H. L.-
H. S. o dugu po zadužnici i obvezama za podmirenje
duga i brisanje založnog prava; građevinskom vještačenju tržišne vrijednosti poslovnog prostora; financijskom vještačenju prosječne tržišne mjesečne zakupnine poslovnog prostora; građevinsko-financijskom vještačenju visine štete nastale tužitelju; provođenje očevida na nekretnini koja je predmet spora.
Naime, kako ovaj sud drži da tužbeni zahtjev nije osnovan, to bi bilo suvišno u takvoj situaciji provoditi te dokaze da bi se utvrdila visina potraživanja koje tužitelj potražuje u ovom postupku.
Nadalje, grafološko vještačenje predloženo u podnesku od 27.5.2011. i s njim povezano pribavljanje potpisa tuženika pod 1) nije provedeno budući da je to vještačenje provedeno u kaznenom postupku u kojem postupku su obje stranke sudjelovale pa se navedeni nalaz i mišljenje grafologa mogu koristiti u dokazne svrhe.
Prijedlog iz podneska od 28.3.2022. da se dopunski sasluša tuženik pod 1) nije prihvaćen jer je isti dostatno saslušan, a protivno navodima punomoćnika tužitelja ročište od 12.10.2021. nije skraćeno zbog drugih obveza suca već više nije bilo pitanja za tuženika pod 1) te je ročište završilo u 14,34 sati tj. 26 minuta prije kraja radnog vremena suda, što je sve vidljivo iz zapisnika.
Prijedlog da se sasluša vještak M. K. nije prihvaćen jer dotični nije vještačio u ovom predmetu već je samo po narudžbi tužitelja izvansudski izrađivao nalaze i mišljenja pa takva mišljenja predstavljaju samo argumentaciju stranke koja naručuje nalaz i mišljenje. Osim toga, u nastavku će biti obrazloženo da je tuženik pod 1) potpisao sporni prazan papir i zašto su tvrdnje tužitelja (potkrijepljene i mišljenjem ovog vještaka) neosnovane pa je utoliko saslušanje ovog vještaka bespredmetno. Prijedlog tužitelja da se pribave preslike isprava i to izjave o osnivanju trgovačkog društva tuženika pod 2) od 20.12.1995., odluka tuženika pod 1) kao člana društva od 15.5.2007. kojom je izmijenio prvotnu izjavu kao i njen čistopis od 15.5.2007. iz zbirke isprava Trgovačkog suda u S. za subjekt drugotuženika S. d.o.o. nije prihvaćen jer je sudski registar javan i svatko može dobiti izvatke iz zbirke isprava (čl.4.Zakona o sudskom registru) pa je tužitelj mogao sam pribaviti te isprave ako smatra da su na bilo koji način bitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Isto vrijedi i za prijedlog da se pribave isprave pohranjene u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda temeljem kojih je izvršen upis prava vlasništva.
Tuženikov prijedlog da se sasluša svjedok D. Š., koji navodno ima saznanja da stranke u vrijeme sklapanja predmetnog sporazuma nisu uopće razgovarale, nije prihvaćen budući da je ta činjenica utvrđena drugim dokazima koji će biti elaborirani.
Također zašto neki dokazi nisu izvedeni, bit će detaljnije obrazloženo u nastavku obrazloženja.
3.2.Manifestacijski zahtjev, glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu osnovani.
4.Među strankama u ovom postupku je prije svega sporno je li sklopljen predmetni Sporazum od 28.12.1997. (dalje u tekstu: Sporazum).
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U tekstu Sporazuma su doista navedene obveze koje je tužitelj citirao u tužbi, a prema kojima bi tuženik pod 1) do 31.12.2007. ubirao plodove rada tuženika pod 2), a potom do 31.3.2008. poslovni udio prenio na tužitelja te mu predao svu knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju i ključeve poslovnog prostora kojeg ne bi smio opteretiti ni otuđiti. Također, tuženik pod 2) ne bi smio imati nikakvih zaduženja na dan prijenosa udjela.
Nadalje, na drugoj stranici Sporazuma se, na mjestu gdje se citiraju podaci izjave G. S., navodi datum 19.12.2007. umjesto 19.12.1997.
Navedeno je utvrđeno pregledom preslika Sporazuma kojeg je tužitelj također naknadno, tijekom postupka, dostavio u izvorniku za potrebe vještačenja te je zadržana još jedna kopija istoga (list 379 spisa) nakon vraćanja izvornika tužitelju.
5.1.Tuženik pod 1) je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu za krivotvorenje Sporazuma te je protiv tužitelja, kao okrivljenika, vođen kazneni postupak koji je okončan rješenjem o obustavi br. K-908/2019 od 8.6.2020. jer je dana 18.4.2020. nastupila zastara kaznenog progona.
Navedeno je utvrđeno pregledom kaznene prijave i citiranog rješenja (list 116).
5.2.U pogledu sastavljanja i potpisivanja predmetnog Sporazuma stranke su izjavile kako slijedi.
Tužitelj je 6.3.2014. u kaznenom postupku (list 102-107) naveo: da je nakon usmenog dogovora s tuženikom pod 1) vlastoručno napisao Sporazum i to na službenom papiru koji se koristi u I., radi se o taksenom papiru i sve što se želi ozbiljno potpisati u Italiji se i danas piše rukom na takvom papiru te je na njega dovoljno zalijepiti taksenu marku da bi postao javni dokument; da je Sporazum poslao bratu poštom, te mu ga je on potpisanog vratio negdje u siječnju, a s obzirom da se radilo o Sporazumu između dva brata koji je napisan na službenom papiru, nije ga smatrao nužnim ovjeravati kod notara; da on nije potpisao svoga brata na taj Sporazum, već je on to učinio sam.
U bitnome isto, tužitelj je iskazao i u ovoj parnici na ročištu 12.10.2021. s tim da je dodatno naveo da je Sporazum napravljen u jednom primjerku.
Tuženik pod 1) je 6.3.2014. u kaznenom postupku izjavio: da je od 2002. svoje poslovanje širio preko firme Semko d.o.o., pa tako i restoran P. koji je u najmu, a koji godišnje ima promet od oko 4-5 milijuna kuna, a isto tako je i sve kupovao preko te firme pa je nelogično da bi povećavao vrijednost firme, a čije poslovne udjele 2007. treba prepisati na tužitelja; da je tužitelj tijekom 2003. i 2004. dao intervju u kojem je kazao da ne dolazi u S. jer mu je on ukrao S., što je nelogično ako bi po njegovoj tvrdnji 1997. potpisao Sporazum kojim mu poklanja firmu S.; da je 29.12.1997. za kad se navodi da je potpisan ugovor bio u B., a 30.12.1997. u Š.; da je nakon toga tužitelj izjavljivao da je on njemu taj Sporazum poslao običnom poštom nepresavijen u tvrdoj kuverti, te da bi mu ga istim putem potpisanog vratio natrag u Italiju, a radi se o Sporazumu vrijednosti od 1.000.000,00 EUR; da nije sačinio tekst ni Sporazum, niti je znao za njegov sadržaj već ga je prvi put vidio kada je dobio tužbu od strane Trgovačkog suda negdje pred ljeto 2007., a kamoli da ga je potpisao; da potpis na Sporazumu liči na njegov, ali ne može biti njegov jer takav sadržaj Sporazuma nikad nije potpisao. Tuženik pod 1) je u ovoj parnici na ročištu 12.10.2021. iskazao od bitnog dodatno još i to: da sa tužiteljem nije nikad raspravljao o nekim pitanjima koja bi bila navedena u tom Sporazumu, niti je taj Sporazum potpisao; da je u kaznenom postupku protiv tužitelja bilo provedeno grafološko vještačenje te je najprije vještak utvrdio da je potpis krivotvoren, a nakon dostave drugih nespornih rukopisa, utvrđeno je da je njegov potpis na tom papiru s tim da je naknadno nadopisan tekst tog Sporazuma; da je tijekom 1990-ih godina za potrebe zapošljavanja u tužiteljevoj talijanskoj firmi njemu potpisao možda tri do četiri bianco papira i isto toliko bianco čekova pa pretpostavlja da je on jedan takav papir iskoristio za sastavljanje ovog Sporazuma, a čekovi su mu potpisani kako bi on vjerojatno mogao plaću koju je isplaćivao fiktivno tuženiku podići sa banke za svoje potrebe; da ovakav Sporazum po svom sadržaju nema nikakve ekonomske logike jer ispada da bi on pristao na to da najprije uloži 400.000,00 DEM u kupnju poslovnog prostora, a potom nakon 10 godina, ostane bez svega toga, a u međuvremenu bi u tih 10 godina trebao zaraditi 50% iznosa koji bi pripadao tužitelju, po njegovom mišljenju, a tuženik pod 1) smatra da u tom trenutku uopće nisu bili poslovni partneri; da čak i ako bi se pošlo od pretpostavke da su u tom trenutku zaista bili po 50% poslovni partneri (prema mišljenju tužitelja), smatra da bi u takvoj situaciji njemu bilo prihvatljivije nepotpisati takav Sporazum i u idućih 10 godina uzeti svojih 50% prihoda; da su nelogične tvrdnje tužitelja da je jednim ugovorom kupio tri poslovna prostora, jer je istina da je za svaki prostor sklopljen zaseban ugovor; da u navodnom Sporazumu postoji još jedna nelogičnost, a to je da se navodi da bi trebao u slučaju otuđenja nekog poslovnog prostora tužitelju dati novčanu vrijednost tog prostora iz vlastite imovine, a upravo je tri ili četiri mjeseca prije navodnog sklapanja Sporazuma, jedan prostor prodan kako bi se moglo izvršiti plaćanje Gradu S.; da je on uredno isplaćivao do 1976. tužitelju njegov udio; da je u temeljni kapital tuženika pod 2) unesen novac i to onaj od tuženika pod 1) te mu se čini da inventar obrta nije unesen.
5.3.Tuženik pod 1) u iskazu 1.2.2017. danom u kaznenom postupku (list 263) navodi da je prije kupnje poslovnog prostora tužiteljev punomoćnik Č. s tuženikovim punomoćnikom M. bio na sastanku jer je tužitelj tražio da bude 50% suvlasnik tuženika pod 2), ali da na takvu ponudu tuženik pod 1) nije pristao. Otprilike isto je iskazao i odvjetnik M. M. u svojstvu svjedoka pred Trgovačkim sudom u S.
(str.8. presude br. P-656/08). To prema tvrdnji tuženika pod 1) dokazuje da nisu stranke osobno komunicirale već preko odvjetnika te da je nelogično da bi bez prisutnosti svog odvjetnika kasnije, kad je tuženik pod 2) dobio na vrijednosti, darovao imovinu tužitelju.
5.4.Tužitelj je u obrani u kaznenom postupku 8.2.2018. (list 286-292) priznao da su tuženik pod 1) i njihova majka tijekom Domovinskog rata boravili kod njega u R. te da je tuženik pod 1) bio "prikazan" kao zaposlenik njegove firme zbog dozvole boravka, ali je osporio da bi tuženik pod 1) potpisivao bjanko papire. Također je spominjao i da među njima postoje sporovi i u pogledu kuće na B. koju je tuženik pod 1) upisao na svoje ime. U pogledu spominjanja 2007. godine u Sporazumu umjesto 1997., navodi da su greške u pisanju uobičajene te da je bio fiksiran na 2007. kao godinu mogućeg konačnog razrješenja poslovnog odnosa sa tuženikom pod 1).
5.5.Tužiteljev sin L. R. (rođ.1982.) je saslušan u kaznenom postupku
17.2.2020. te je od bitnog izjavio: da je u tužiteljevoj poslovnoj arhivi 2005., nakon završetka studija, pronašao predmetni Sporazum; da se s tuženikom pod 1) susreo 2014. na P. i tad mu je u razgovoru, kojemu nitko drugi nije bio nazočan,
tuženik pod 1) predložio da tužitelj povuče tužbu, a da će on učiniti da "nestane" kazneni postupak protiv tužitelja.
Nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se ovaj svjedok sasluša i u parnici budući da iz citiranog iskaza danog u kaznenom postupku jasno proizlazi da dotični nije sudjelovao u sklapanju predmetnog Sporazuma, a bilo bi doista čudno da je na bilo koji način bio uključen u to jer je 1997. imao 15 godina. Osim toga, taj svjedok je u ovoj parnici predložen jer "on ima saznanja o predmetu spora". To obrazloženje dokaznog prijedloga je previše paušalno i apstraktno da bi dokazni prijedlog bio prihvaćen.
5.6.Majka tužitelja i tuženika pod 1) G. J. R. je policijskom službeniku 29.9.2008. (list 185 spisa) izjavila da sa tužiteljem ne razgovara od 1993. jer je on nju protjerao iz stana u R. budući da je stala u obranu tužiteljeve tadašnje supruge te da je tužitelj agresivna osoba koja ne bira sredstva da dođe do cilja.
5.7.Odvjetnik T. D., kojeg je tužitelj navodio kao osobu koja je dogovarala prijenos udjela, je u iskazu u kaznenom postupku (list 273) naveo: da je na traženje tužitelja sastao se s tuženikom pod 1) te mu prenio tužiteljevo viđenje rješavanja vlasničkog spora oko lokala na što se tuženik pod 1) nije složio, a za telefaks poruku i ugovor (koji su navodno poslani tuženiku pod 1.) je naveo kako taj ugovor nije sastavljen u njegovom uredu jer to nije njegov stil pisanja i font koji je koristio te da čisto sumnja da bi on nekome proslijedio nacrt ugovora kojeg nije sastavio. Tužitelj je u iskazu Trgovačkom sudu u S. (list 198) spominjao da je osim odvjetnika D. angažirao i odvjetnika Č. vezano za svoju namjeru da postane suvlasnik tuženika pod 2) za 50%.
5.8.Vještak grafolog Z. Ć. i MUP-ov Centar za forenzična ispitivanja,
istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" su u kaznenom istražnom postupku otklonili mogućnost utvrđivanja starosti Sporazuma.
Nadalje, vještak Ć. je u pisanom nalazu od 2.5.2011. naveo da tuženik pod 1) vrlo vjerojatno nije skriptor potpisa na Sporazumu, a u dopuni nalaza od 17.9.2014. navodi da tuženik pod 1) vrlo vjerojatno jest skriptor potpisa, a da tužitelj nije skriptor potpisa.
Tužitelj je u spis dostavio i nalaz i mišljenje vještaka M. K. od 31.1.2017.
(list 353), na koji se pozivao i u kaznenom postupku, a koji nalaz i mišljenje je taj vještak sačinio po narudžbi tužitelja, odnosno njegovog branitelja u kaznenom postupku što je vidljivo iz naslovnice istog. Taj vještak je naveo da je tekst Sporazuma napisan prirodnim i spontanim grafičkim izrazom skriptera, harmoničnim i skladnim potezima, a da pozicija potpisa ne upućuje na zaključak da su potpisi nastali na bjanko papiru, a da je tekst naknadno interpoliran. Navedeni privatno naručeni nalaz i mišljenje vještaka K., prema sudskoj praksi, nema značaj nalaza i mišljenje vještaka (VSRH, Rev-797/01) već može predstavljati jedino argumentaciju stranke koja se poziva na nalaz.
Nadalje, Centar "Ivan Vučetić" je u dopisu od 2.1.2023. naveo: da se ne nalazi elemenata koji bi nedvojbeno ukazivali na bilo kakvu manipulaciju tj. interpolaciju sadržaja ili potpisa; da je tekstualni sadržaj ispisan spontanim, prirodnim rukopisnim izrazom; da u pogledu potpisa nema elementa dodirivanja/križanja poteza unutar rukopisa i potpisa, a na osnovu kojih bi se moglo zaključiti je li potpis nastao prije ili poslije tekstualnog sadržaja; da je pozicija potpisa stvar osobe koja se potpisuje; da se jedino utvrđivanjem starosti tinte, kojom metodom Centar ne raspolaže, može utvrditi jesu li potpisi nastali prije ili poslije tekstualnog sadržaja.
5.9.Tuženik pod 2) je predmetni poslovni prostor kupio od Grada S. za iznos od najmanje 491.606,84 kuna što je vidljivo iz 3 ugovora o prodaji poslovnog prostora od 27.12.1996. te dvaju aneksa (list 15-17, 233-242) s tim da po prvom ugovoru nije priložen aneks kojim je utvrđena cijena koja je jamačno bila veća od 198.800,00 kuna predujma navedenog u ugovoru.
5.10.Tuženik pod 2) je vlasnik predmetnog poslovnog prostora s upisanom hipotekom od 22.7.1999. u iznosu od 1.960.000,00 ATS što je vidljivo iz izvatka za ZU 15299 k.o.S… (list 18).
5.11.Tuženik pod 2) je ugovorom od 30.9.1997. T. S. prodao 1/2 dijela poslovnog prostora u K. 4, čest.zgr…. k.o.S…., što je vidljivo iz rješenja Porezne uprave od 21.11.1997. (list 188) koje je dostavljeno u kaznenom postupku. Navedeni kupac se i uknjižio 2015. te potom 2019. darovao tu nekretninu što je sve vidljivo iz povijesnog stanja u zemljišnoj knjizi (ZU … . k.o.S….) koje je javno dostupno putem interneta. Također, za reći je da nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se T. S. naloži dostava kupoprodajnog ugovora jer tu ispravu
(pohranjenu u zbirci isprava) tužitelj je mogao sam pribaviti u zemljišno-knjižnom odjelu.
5.12.Ugovor o zakupu poslovnih prostorija je prebačen s tužitelja na tuženika pod 1) što je vidljivo iz dopisa J.-invest od 19.12.1972. (list 217), a ugovorom od 1.1.1973. tužitelj tuženiku pod 1) "ustupa na korištenje disko-bar S. na neograničeno vrijeme" te mu daje na korištenje čitav inventar i zalihe potrošnog materijala, a tuženik pod 1) preuzima na sebe sve postojeće i buduće obveze kao i vraćanje kredita.
5.13.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u S. br. P-656/08 od 13.5.2010. (koja je prema eSpisu postala pravomoćna 23.1.2015.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku pod 1) naloži kao jedinom članu S. d.o.o. i jedinom članu uprave tog trgovačkog društva, da tužitelju preda svu poslovnu i knjigovodstvenu dokumentaciju S. d.o.o. te da se presudom nadomjesti ugovor o prijenosu poslovnog udjela tog trgovačkog društva na tužitelja. Revizija tužitelja je odbijena presudom br. Revt-255/15 od 28.2.2018. koja je dostupna na mrežnoj stranici VSRH.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih gore citiranih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Budući da sporni Sporazum nije ovjeren od strane javnog bilježnika, a tuženik pod 1) osporava da bi takav Sporazum on sklopio s tužiteljem, to se u ovom predmetu odluka o prihvaćanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva temelji prvenstveno na tome kojem iskazu stranke, odnosno tvrdnjama koje stranke bi sud trebao povjerovati imajući u vidu i sadržaj drugih dokaza koji opisuju cjelokupni međusobni odnos između stranaka.
Inače, valja navesti da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja iz podneska od 1.3.2022. da bi tuženici trebali dokazati nevjerodostojnost Sporazuma na kojemu potpisi na Sporazumu nisu javno ovjereni. Takvo shvaćanje je pravni nonsens jer onda ispada da bi svatko rukom mogao napisati nekakav ugovor kojim se raspolaže milijunski vrijednom imovinom, potpisati ga (npr. krivotvorenjem potpisa) te zatim prevaliti na stranku koja osporava potpis da se izlaže troškovima i dokazuje da nešto nije potpisala. Ne dokazuju se negativne tvrdnje već se trebaju dokazati pozitivne tvrdnje.
6.1.U konkretnom slučaju, ovaj sud ne vjeruje tvrdnjama tužitelja da je među strankama sklopljen predmetni Sporazum, a vjeruje tvrdnjama tuženika, kao logičnima i životnima, te se vjerovanje tuženikovom iskazu i njegovim tvrdnjama obrazlaže sljedećim argumentima.
6.2.Prije svega, kako je iskazao tuženik pod 1), nema nikakve ekonomske logike da bi on otkupio sredinom 90-ih godina predmetni poslovni prostor, platio ga svojim novcem i da ga zatim Sporazumom prepusti u vlasništvo tužitelju nakon proteka 10 godina. Tuženik pod 1) smatra u iskazu da bi njemu ekonomski bilo prihvatljivije nepotpisati taj Sporazum te 10 godina uzimati 50% dobiti (ako bi se prihvatila teza tužitelja da su po 50% poslovni partneri što tuženik pod 1. osporava) te nakon 10 godina i dalje ostati vlasnik tuženika pod 2) i predmetnog poslovnog prostora nego li potpisati takav Sporazum.
Može se zaključiti da jedini doprinos tužitelja u otkupu tog poslovnog prostora (koji prostor je zapravo jedina vrijednost povezana s tuženikom pod 2. jer inventar ugostiteljskih objekata se amortizira iz dana u dan) jest to što ga je dobio u zakup početkom 70-ih godina kad je u istome otvorio caffe bar S. iz kojeg zakupa se kasnije nastavilo posjedovanje tog prostora od strane tuženika pod 1) kao obrtnika. Inače, tužitelj spominje u svom iskazu "brand caffe bara S." kao nešto što je uloženo u tuženika pod 2), ali ima pogrešno shvaćanje o vrijednosti tog branda i popularnosti kafića. Taj kafić možda ima sentimentalnu vrijednost za tužitelja jer ga podsjeća na mladost, možda je on doista prvih godina nakon otvaranja bio okupljalište estrade povezane uz splitski glazbeni festival, ali s protekom vremena, gubitkom značaja tog festivala, odrastanjem novijih generacija, starenjem vršnjaka tužitelja i tuženika pod 1) te otvaranjem brojnih drugih sličnih ugostiteljskih objekata u Splitu, taj kafić je izgubio značaj kakav je imao u prvim godinama djelovanja. Danas je u pogledu tog kafića, po ocjeni ovog suda, vrijedan jedino položaj predmetnog poslovnog prostora površine 95,31 m2 (prema izvatku priloženom uz tužbu) jer se nalazi u strogom centru grada nasuprot glavne pošte. Sami naziv kafića je nešto irelevantno te se može reći da neće nitko posjetiti određeni ugostiteljski objekt samo zato jer se zove određenim nazivom već zbog sadržaja usluge koja se pruža.
6.3.Podatak o vremenu svađe tužitelja s majkom (1993.g. - vidi toč.5.6.) je u suglasju s tvrdnjama tuženika pod 1) kad je prestala i njegova komunikacija i dobri odnosi s tužiteljem. S obzirom na to da je tužitelj sam tvrdio da je angažirao razne odvjetnike (D., Č.) koji su sredinom 90-ih razgovarali s tuženikom pod 1) i/ili njegovim punomoćnikom te da su tuženiku pod 1) prenosili tužiteljeve prijedloge u svezi predmetnog caffe bara, onda je zaista nelogično da bi odjednom 1997. tužitelj i tuženik pod 1), koji do tad komuniciraju preko odvjetnika, sklopili Sporazum koji nije sastavio nijedan odvjetnik i još k tome potpisi nisu ovjereni, a riječ je o imovini koja ima milijunsku vrijednost.
6.4.Tuženik osnovano navodi i nelogičnost u Sporazumu prema kojoj bi on odgovarao svojom imovinom ako ne ispuni koju od obveza iz Sporazumu, među kojim obvezama je navedeno i da se ne smije otuđiti niti dio poslovnog prostora, a već u trenutku navodnog sklapanja Sporazuma 28.12.1997. tuženik pod 1) je otuđio dio prostora T. S. (vidi toč.5.11.). Ta prodaja S. očito nije bila
poznata tužitelju ni 1997. ni 2007. jer je S. uknjižen tek 2015.godine pa je utoliko Sporazum opterećen navedenom nelogičnošću.
Predmetnu ispravu na kojoj tužitelj temelji svoje traženje opterećuju još dvije nelogičnosti, odnosno manjkavosti u njezinom sadržaju. Naime, tuženik pod 2) je prilikom kupnje poslovnog prostora sklopio 3 ugovora, a u Sporazumu se navodi samo 1 ugovor što je tužitelj svakako trebao znati da je dogovorno s tuženikom pod 1) utanačio tekst Sporazuma. Ovako se može zaključiti da je provjerom u zemljišnoj knjizi (preko svojih odvjetnika - kako je iskazao 12.10.2021.) doznao za samo 1 ugovor te je samo njega i naveo.
Nadalje, tužitelj je greškom u oznaci datuma napisao 2007. umjesto 1997. godine (vidi toč.5.). Tužiteljevo pojašnjenje da je bio fiksiran na tu godinu konačnog razrješenja odnosa nije nimalo uvjerljivo. Ovom sudu se kudikamo logičnijim čini scenarij da je tužitelj krajem 2007. ili početkom 2008. prilikom priprema za selidbu iz Italije (jer je prema MUP-ovoj evidenciji 13.2.2008. odjavljen s adrese u I. i prijavljen na adresi u Z.) pronašao odavno potpisani bjanko papir s potpisom tuženika od 1) pa ga je odlučio iskoristiti za fabriciranje Sporazuma.
6.5.U iskazu danom 27.11.2008. pred Trgovačkim sudom u S. u parnici br. P- 656/08 (list 199) tužitelj tvrdi da s pravne strane nije bilo prepreka da nakon osnivanja tuženika pod 2) tužitelj postane suvlasnik istog. Tuženik pod 2) je osnovan 30.3.1990. (prema dokumentaciji iz sudskog registra koju je dostavio tužitelj uz podnesak od 27.5.2011. - list 45G) nakon što su bile izglasane izmjene Zakona o poduzećima. Ako je obrt 70-ih godina, prilikom selidbe tužitelja u Italiju, prebačen na tuženika pod 1) zbog tadašnjih propisa, početkom 90-ih godina nisu postojale nikakve zapreke da tužitelj, kao hrvatski državljanin, bude suvlasnik tuženika pod 2) za udio od 50%. Da je namjera tuženika pod 1) prilikom osnivanja tuženika pod 2) bila ta da tužitelj bude suvlasnik za 50% i da je tužitelj imao ikakvog utjecaja u pogledu osnivanja tuženika pod 2), onda bi to sigurno bilo napravljeno prilikom osnivanja tuženika pod 2) jer su stranke tad još uvijek bile u dobrim odnosima. Ovako je za zaključiti da je osnivanje tuženika pod 2) bilo isključiva volja tuženika pod 1) bez ikakvog utjecaja tužitelja pa bi stoga nelogično bilo da tuženik pod 1) u takvim okolnostima sklapa ugovore kojima bi se obvezao tužitelju prenijeti ili svoj udio na tuženiku pod 2) ili dio tog udjela ili imovinu koja pripada tuženiku pod 2).
6.6.Logično bi bilo da osobe kao što je tužitelj (koji je bio poduzetnik u inozemstvu) prilikom slanja isprava koje po svom sadržaju imaju veliku vrijednost (predmetni Sporazum), a šalju se osobi s kojom ima prijepore oko imovine (tuženiku pod 1.), tu ispravu pošalju preporučeno i da se sačuva potvrdu o slanju na takav način te da se u slučaju povratka potpisane isprave sačuva omotnicu u kojoj je ta isprava vraćena. U konkretnom slučaju, taj vrlo vrijedni Sporazum tužitelj nije slao preporučeno, a nije ni prezentirao omotnicu u kojoj mu je navodno vraćen od strane tuženika pod 1). I navedeni detalj ukazuje na to da je slanje Sporazuma tuženiku pod 1) poštom tužiteljeva izmišljotina.
6.7.Tužiteljev punomoćnik je u podnesku od 1.3.2022. secirao različite iskaze tuženika pod 1) dane u različitim postupcima i pronašao nekakve razlike u iskazima (da u kaznenoj prijavi tvrdi da je potpis skeniran ili jako dobra imitacija potpisa; da je pred istražnim sucem iskazao da je potpisivao dokumente; da je naknadno pred istražnim sucem kazao da je radeći za tužitelja u R. potpisivao papire za potrebe posla pa postoji mogućnost da je tekst naknadno umetnut; da je u kaznenom postupku iskazao da je u više navrata tužitelju potpisivao bjanko dokumente; da je potom iskazao da je tužitelju potpisao 3 ili 4 bjanko papira te 3 ili 4 bjanko čeka te da je trebalo napraviti ugovor o radu i ispuniti papire za traženje dozvole boravka; da je naknadno iskazao da se ne može prisjetiti je li potpisao ugovor o radu i je li za reguliranje boravka u I. kod policije potpisivao dokumente).
Te razlike u iskazima bi, prema mišljenju tužitelja, trebale biti dokaz da tuženik pod 1) govori neistinu, a da tužitelj govori istinu. Treba uzeti u obzir i vremenski kontekst događaja i davanja iskaza. Tuženik pod 1) je tijekom cijelog postupka tvrdio da je Sporazum prvi put vidio kad je 2008. primio tužbu podnesenu Trgovačkom sudu u S. (10.7.2008. je dao odgovor na tužbu prema obrazloženju presude tog suda br. P-656/08), a Sporazum sigurno nije dobio u izvorniku (jer samo je jedan izvornik i to kod tužitelja) već u presliku pa je logično da je isprva u kaznenoj prijavi od 15.7.2008. smatrao kako je riječ o imitaciji potpisa ili skeniranju istog. S obzirom na to da je potpisivanje bjanko papira bilo početkom 90-ih, a tužbu sa Sporazumom je primio 2008., onda je sasvim logično i životno da se netko ne sjeti odmah događaja starog 15-ak godina koji se tiče potpisivanja bjanko papira. Inače, potpisivanje bjanko obrazaca je tuženik pod 1) spominjao već 5.11.2009. policijskim službenicima (list 187). Također, da osobe koje nisu pravne struke izraz "dokument" koriste za skoro sve vrste isprava pa i prazne obrasce nije ništa neuobičajeno. Mijenjanje iskaza i davanje nelogičnih izjava bi se prije moglo spočitnuti tužitelju. Tako je najprije rekao policijskim službenicima da je za kupnju predmetnog poslovnog prostora tuženiku pod 1) dao 600.000,00 kuna (list 186 spisa), u iskazu Trgovačkom sudu u S. tvrdi da je on predložio da nekretninu vrijednosti 1.200.000,00 kuna otkupi sam tuženik pod 2), dok u iskazu danom u ovoj parnici navodi da nije sudjelovao u kupnji niti je razmišljao o njoj. Događaji povezani uz ovako velike iznose bi se trebali bolje pamtiti nego li potpisivanja bjanko papira za potrebe fiktivnog zapošljavanja u Italiji tijekom rata.
Osim toga, u kaznenom postupku 6.3.2014. (list 104) je tužitelj kazao da je nakon proteka vremena navedenog u Sporazumu u više navrata pozivao tuženika pod 1) da mu prenese udio. S obzirom da je rok za prijenos bio 31.3.2008., a tužba Trgovačkom sudu u S. je podnesena 18.4.2008., može se postaviti pitanje kad je to u 18 dana tužitelj u više navrata pozvao tuženika pod 1) na ispunjenje ugovorne obveze ako oni ne komuniciraju, a nije predočio neki pisani dopis kojim ga poziva na ispunjenje obveze.
Nadalje, u iskazu 12.10.2021. je tvrdio da nije mogao biti prilikom osnivanja tuženika pod 2) evidentiran kao suvlasnik jer je tuženik pod 2) osnovan iz obrta čiji nositelj je bio tuženik pod 1) i da je tuženik pod 1) otkup prostora 90-ih obavio bez njegovog znanja, a s druge strane pred Trgovačkim sudom u S. je tvrdio da nije bilo prepreka da postane suvlasnik tuženika pod 2) i da je on predložio da se otkupi prostor.
Dakle, ako je netko sklon mijenjaju iskaza, izmišljanju i iznošenju takvih izmišljenih tvrdnji, onda je to tužitelj pa se njegovim tvrdnjama ne može pokloniti vjera.
6.8.Za tužitelja je njegova vlastita majka policiji izjavila da je osoba koja ne bira sredstva da dođe do cilja (vidi toč.5.6.). Tu izjavu svakako treba shvatiti i u svezi gore opisane spremnosti tužitelja da izmišljanjem događaja te krivotvorenjem isprava sebi stvori povoljnu procesnu poziciju i omogući stjecanje imovine.
Tijekom ovog, a i kaznenog postupka vođenog protiv tužitelja, stranke su u podnescima i iskazima spominjale i sporove oko druge imovine, konkretno na otoku B.. Iz stanja u eSpisu je vidljivo da je među strankama postojao i spor u svezi oporuke I. R.. (oca tuženika pod 1., a tužiteljevog očuha) te je parnicu br. Pst-144/2015 tuženik pod 1) zbog prekluzije roka pravomoćno izgubio, a bila je riječ o sporu radi utvrđenja da je ništetna oporuka oca tuženika pod 1) kojom je nekretninu na B. naslijedio i tužitelj. Inače, u drugom predmetu između istih stranaka br. P- 4714/15 (ranije P-666/07), u presudi od 27.4.2015. (dostupnoj ovom sudu putem eSpisa), je u obrazloženju navedeno da je oporuka sastavljena dan prije smrti ostavitelja I. R..
Nadalje, proteklih godina su se kroz javne medije pronosile vijesti (koje su, može se reći, postale općepoznata stvar) o tome kako je izvjesni, bogati, teško oboljeli Dubrovčanin 15-ak dana prije svoje smrti oporukom svoju milijunski vrijednu imovinu ostavio tužitelju, njegovom tadašnjem odvjetniku i jednom javnom bilježniku. Isto tako je dotični oporučitelj otprilike u isto vrijeme 19.1.2009. osnovao trgovačko društvo A. P. d.o.o. (u koje je uneseno vlasništvo stana od 342,87 m2 upisanog u
ZU…k.o.D….. što je lako provjerljivo u javno dostupnim zemljišnim knjigama)
udio nad kojim trgovačkim društvom je sutradan 20.1.2009. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela prenio na tužiteljevog sina, tužiteljevog odvjetnika i jednog javnog bilježnika, što je vidljivo iz javno dostupnih oglasa objavljenih u oglasnom dijelu Narodnih novina br. 68/09 i 88/11.
Dakle, vrlo je zanimljivo kako pravni poslovi kojima tužitelj stječe imovinu (ili uz njegovu suglasnost njegov sin jer i u predmetnom Sporazumu je naveo da se udio nad tuženikom pod 2. može prenijeti na njegovog sina ako tužitelj to zatraži) nastaju malo prije smrti osoba koje prenose vlasništvo imovine. Odnosno, za reći je da pravni poslovi kojima tužitelj treba steći vrijednu imovinu često nastaju na način koji nije uobičajen.
To što su drugi sudovi zaključili da je sve zakonito u tom stjecanju imovine na B. i D., ne znači da i ovaj sud treba povjerovati tužitelju u ovom predmetu da je s tuženikom pod 1) sklopio predmetni Sporazum onako kako je tužitelj opisao tijekom ovog postupka tj. da bi tuženik pod 1) potpisao rukom pisani jedini primjerak Sporazuma (bez da on sam dobije jednu kopiju tako da zna koje su mu sve točno obveze) te ga poštom vratio tužitelju. Napominje se također da sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti pa utoliko u skladu s čl.7.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) može utvrditi netom iznesene činjenice koje su, inače, strankama poznate iz ranijih predmeta vođenih između istih stranka ili su vidljive iz javno dostupnih podataka.
6.9.Kazneni postupak protiv tužitelja je obustavljen, vjerojatno zbog umješnosti njegovih pomno odabranih branitelja koji su uspjeli dvaput svojim žalbama ishoditi ukidanje osuđujućih presuda i naposljetku dovesti postupak do zastare kaznenog progona. Međutim, građanska odgovornost je šira od kaznene i sud nije vezan "oslobađajućom" odlukom donesenom u kaznenom postupku pa stoga ovaj sud u parnici može zaključivati je li tužitelj krivotvorio predmetni Sporazum tako što je na bjanko potpisani papir sam nadopisao tekst Sporazuma.
Centar "Ivan Vučetić" jest u dopisu od 2.1.2023. naveo da se ne nalazi elemenata koji bi nedvojbeno ukazivali na bilo kakvu manipulaciju tj. interpolaciju sadržaja ili potpisa, ali vještak ne presuđuje već pomaže sudu u procesu suđenja davanjem mišljenja o sadržaju jedne isprave, a sud je taj koji ocjenjuje sve dokaze.
Ne bi trebalo biti sporno da bilo tko (pa i tužitelj i tuženik pod 1., čak i uredujući sudac) može vježbati na drugim, praznim papirima pisanje određenog teksta tako da tekst završi prije određenog mjesta na papiru gdje se nalazi potpis te da se na taj način stvori privid kako tekst nije naknadno napisan na papir koji sadrži samo potpis. Ono što navodi ovaj sud na zaključak da tuženik pod 1) nije stavio svoj potpis ispod prethodno napisanog teksta Sporazuma priloženog uz tužbu već da je davno stavio potpis na prazan papir jest to da ne postoji niti jedan logičan razlog zašto bi tuženik pod 1) to učinio. Odnosno, razlozi koje je tuženik pod 1) iznio obrazlažući da nije potpisao tekst Sporazuma su logičniji od obrazloženja tužitelja kako je došlo do potpisivanja predmetne isprave.
S obzirom na sve navedeno pod točkama 6. do 6.8., ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj sam nadopisao tekst Sporazuma i na taj način ga krivotvorio pa stoga navedeni Sporazum nije ni nastao tj. ništav je (tako i ŽS Zadar: Gž-3317/13; VSRH: Rev-3563/99) jer je kao posljedica krivotvorenja protivan prisilnom propisu (čl.103.st.1.ZOO).
Kako zbog ništavosti Sporazum ne proizvodi nikakve pravne učinke, to znači da tužitelj ne može s uspjehom ništa potraživati od tuženika po tom Sporazumu.
6.10.Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da bi bila riječ o tajnom društvu i da je ulog unesen 1990. u tuženika pod 2). Institut tajnog društva postoji od trenutka primjene Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93) tj. od 1.1.1995., a tad tužitelj i tuženik pod 1) nisu bili u dobrim odnosima kako je ranije obrazloženo. Osim toga, pojam tajnog društva po definiciji označava da tajni član nešto ulaže tj. neku imovinsku vrijednost. Tužitelj nije dokazao da bi počevši od 1995. išta uložio u funkcioniranje tuženika pod 2). Poslovni prostor je, kako je ranije obrazloženo, bez sudjelovanja tužitelja kupio tuženik pod 2) i to imovinom tuženika pod 1).
Tvrdnje tužitelja da je ulog poslovna cjelina kafića unesen u tuženika pod 2) su deplasirane jer kafić kao imovina i poslovna cjelina ne postoji već postoje inventar (koji se amortizira, iz dana u dan sve manje vrijedi te se u pravilu svakih 10 godina vrši renoviranje ugostiteljskih objekata) te potrošna roba koja se nabavlja i poslužuje u kafiću.
6.11.Također, nelogični su i neosnovani navodi tužitelja o ortačkoj zajednici njega i tuženika pod 1) u vrijeme kad je tuženik pod 2) kupio sporni poslovni prostor budući da ortakluk također podrazumijeva ulaganje rada i/ili imovine (čl.647.a ZOO). Tužitelj je od 1.1.1973. živio u I. (vidi toč.5.12.) pa nije ulagao svoj rad, a ni imovinu nije uložio jer je sam u iskazu priznao da nije sudjelovao u kupnji poslovnog prostora.
6.12.Stoga, kako predmetni Sporazum nije nastao među strankama te tužitelj nije tajni član tuženika pod 2) niti ortak, to se može reći, prije svega, da nije osnovan manifestacijski zahtjev jer prema čl.186.b st.2.ZPP istome se može udovoljiti ako na strani tuženika postoji obveza polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza. U konkretnom slučaju, zbog toga što Sporazum nije nastao, kako je gore obrazloženo, takve obveze nema na strani tuženika.
6.13.Nadalje, kako su i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev povezani uz postojanje i valjanost Sporazuma, to iz razloga ranije iznesenih o krivotvorenju Sporazuma nisu osnovani ni glavni ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa ih je valjalo odbiti.
Posebno se napominje da iz sadržaja Sporazuma (kad bi isti i bio valjan, a nije kako je ranije obrazloženo) ne proizlazi da je tuženik pod 2), kao pravna osoba, bio stranka Sporazuma jer u preambuli Sporazuma se navode samo tužitelj i tuženik pod 1) s tim da za tuženika pod 1) nije navedeno da ga sklapa kao direktor tuženika pod 2). Stoga, tužitelj od tuženika pod 2) ne bi mogao, čak ni u slučaju valjanosti predmetnog Sporazuma, zahtijevati da mu ispuni bilo koju obvezu iz istoga.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT) te vrijednosti predmeta spora od 500.001,00 kuna tj. sad 66.361,54 EUR.
Budući da je vrijednost predmeta spora u tužbi navedena u primjerenom iznosu s obzirom na predmet spora tj. nije suviše nisko naznačena u smislu čl.40.st.3.ZPP, to sud nije po prigovoru tuženika određivao drugačiju vrijednost predmeta spora.
7.1.Tuženicima je priznat sljedeći trošak: po 501 bod za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 12.10.2022. i 30.3.2023. te za ročišta od 12.10.2021., 8.3.2022. i 12.4.2023., 50 bodova za ročište od 19.11.2013., što zbrojeno, uvećano za 10% zbog zastupanja 2 stranke, pretvoreno u kune iznosi 50.424,00 kuna odnosno 6.692,41 EUR nakon konverzije valute po tečaju 7,53450. Kad se doda i 166,00 EUR na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu (iako bi prema rješenjima o pristojbi tuženici trebali platiti više tj. 2.500,00 kuna), dobije se iznos od 6.858,41 EUR (51.674,69 kuna).
7.2.Trošak sastava podneska od 24.7.2013. nije priznat budući da je odbijen prijedlog tuženika (za polaganje aktorske kaucije) iz tog podneska pa stoga taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka (čl.155.st.1.ZPP).
U Splitu, 4.svibnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
