REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1544/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Proizvodnog centra Stanušić d.o.o., Đakovo, Makarska ulica 31, OIB: 71797122407, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-234/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj Pr-932/2021-12 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na drugo postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo, treće i četvrto postavljeno pitanje, te na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-234/2022-2 od 8. prosinca 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li izostanak s rada zbog korištenja plaćenog dopusta u vezi sklapanja braka, može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da li je zbog korištenja plaćenog dopusta u vezi sklapanja braka dopušteno da tuženik kao poslodavac, može tužitelju kao radniku izvanredno otkazati Ugovor o radu, jer tužitelj nije u roku od 20 dana prije sklapanja braka o tome obavijestio tuženika kao poslodavca?
2. Da li je tuženik kao poslodavac zbog odsustva s rada tužitelja, kao radnika zbog korištenja plaćenog dopusta u vezi sklapanja braka, a namjerava radniku dati izvanredni otkaz, dužan radniku prije otkaza ugovora o radu, radniku omogućiti iznošenje obrane?
3. Da li je prokurist ovlaštena osoba koja može tužitelju kao radniku dopustiti korištenje prava na plaćeni dopust zbog sklapanja braka?
4. Da li u slučaju kada je tuženik kao poslodavac, tužitelju kao radniku izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen ranije, a nije otkazao drugi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen kasnije, tužitelju kao radniku može prestati radni odnos kod tuženika?“.
2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužitelj kao razloge važnosti postavljenog pitanja navodi da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda broj Revr-1251/2009 od 18. veljače 2010. i odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1064/2018 od 4. rujna 2018., dok u odnosu na druga postavljena pitanja navodi da nema prakse revizijskog suda.
3. Tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske – pravo na rad.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da drugo postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz zakonske odredbe – članak 119. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19).
5.1. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke (broj Revr-1251/2009 od 18. veljače 2010. i broj Gž R-1064/2018 od 4. rujna 2018.), na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
6. U odnosu na preostala postavljena pitanja, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda, a u kojima da bi o postavljenim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
7. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužitelj smatra da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, i to pravo na rad.
9. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na rad, jer imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositelj prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja u odnosu na drugo postavljeno pitanje (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).
11. Kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na preostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, niti je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 4. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
