Poslovni broj: Usž-625/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. B., B., kojeg zastupa opunomoćenik H. K., odvjetnik u B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke VI. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2207/2021-34 od 23. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje točka VI. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2207/2021-34 od 23. prosinca 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/19-01/03437139136, URBROJ: 341-99-05/3-19-001604 od 5. ožujka 2019., a u točki II. izreke presude poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u B., KLASA: 141-02/18- 02/03437139136/OB03437139136, URBROJ: 341-02-05/3-18-011369 od 1. listopada 2018. Točkom III. izreke presude tužitelju je kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) uzrokovan dijelom 80% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 20% bolešću izvan tih okolnosti, priznato počevši od 3. prosinca 2012. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, te je u točki IV. izreke presude naloženo prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa mirovine. Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 16.843,75 kuna / 2.235,54 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude. Točkom VI. izreke presude je odbijen zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu.
2. Tužitelj žalbom pobija točku VI. izreke presude. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da je zahtjev za naknadu troškova za druge upravne sporove trebao zatražiti u tim sporovima. Navodi da je ovaj upravni spor pokrenut 14. siječnja 2014. podnošenjem tužbe u spisu poslovni broj: UsI-188/2014. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinute su presude donesene u tom upravnom sporu i predmet je vraćen na ponovni postupak. Dostavlja preslike zapisnika od 17. ožujka 2017. u predmetu poslovni broj: UsI-99/17 iz kojeg je vidljivo da se predmetni postupak nastavlja nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Iz navedenog razloga smatra da se radi o jednom te istom upravnom sporu. Navodi da je morao poduzeti sve potrebne radnje navedene u troškovniku kako bi ishodio presudu kojom se priznaje njegovo pravo na invalidsku mirovinu. Ističe da i u parničnom postupku stranci pripadaju svi troškovi od samog početka postupka, a ne samo nastali nakon posljednjeg ukidanja prvostupanjske odluke, što smatra potpuno logičnim i jedino smisleno mogućim. Iz navedenog razloga smatra da su svi zatraženi troškovi bili nužni i potrebni za vođenje i okončanje ovog spora. Ističe da je prilikom zaključenja rasprave u svim navedenim postupcima uvijek zatražio naknadu troškova, pa je pogrešan navod suda da ih nikada nije zatražio. S obzirom da se i prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva na sve provedene radnje i odluke iz upravnih postupaka i upravnih sporova koji su prethodili ovom sporu, predlaže da se poništi točka VI. izreke presude i priznaju mu se zatraženi troškovi u cijelosti. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku VI. izreke presude upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4. istog članka 79.).
7. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i priznao je tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, pa je time tužitelj u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 79. stavkom 1. ZUS-a.
8. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe i pristup na ročište od 10. srpnja 2020. u iznosu od po 2.500,00 kuna po radnji, pristup na ročište od 16. prosinca 2022. u iznosu od 3.750,00 kuna, te za sastav žalbe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1262/19 od 17. srpnja 2020. u iznosu od 3.125,00 kuna, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 14.843,75 kuna, prema Tbr. 23. stavku 1., stavku 2. i stavku 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa). Uz taj trošak, tužitelju je odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako da sveukupan opravdan trošak upravnog spora iznosi 16.843,75 kuna / 2.235,54 eura.
9. Cijeneći podatke spisa predmeta, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova. Naime, podneskom od 18. srpnja 2019. (zaprimljen na sudu 22. srpnja 2019.) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, a podneskom od 15. veljače 2022. se očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje prim. dr. sc. M. Z. na način da je isti prihvatio u cijelosti i sukladno istome uskladio tužbeni zahtjev. Imajući na umu navedeno, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o podnescima koji sadrže bitna činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na ishod upravnog spora. Razlaganja iznesena u podnesku od 18. srpnja 2019. tužitelj je ponovio i na ročištu od 10. srpnja 2020., dok o njegovom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka i usklađivanju tužbenog zahtjeva nije ovisio rezultat ovog postupka imajući na umu mišljenje sudske vještakinje te činjenicu da prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, upravni sud nije vezan (doslovnim) sadržajem tužbenog zahtjeva.
10. Suprotno stavu tužitelja, ranije vođeni upravni sporovi ne čine jedinstvenu pravnu cjelinu s ovim upravnim sporom, a što proizlazi i iz članka 55. u vezi sa člankom 80. ZUS-a. Imajući na umu navedeno, tužitelj je zahtjev za naknadu troškova svakog vođenog upravnog spora trebao podnijeti najkasnije do zaključenja rasprave, a ako je spor riješen presudom bez rasprave, najkasnije do donošenja presude. Ovakvo pravno stajalište ovaj Sud izrazio je i u ranijim odlukama (primjerice, Usž-1098/2018 od 21. ožujka 2018.). Budući da je u konkretnom slučaju tužitelj zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, poslovni broj: UsI-188/14, podnio tek prije zaključenja rasprave u ovome prvostupanjskom upravnom sporu, to je njegov zahtjev u odnosu na troškove tog upravnog spora pravilno odbijen. 11. Tužitelj je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora poslovni broj: UsI- 99/17 pravilno podnio do zaključenja rasprave u tom sporu, međutim taj je zahtjev odbijen točkom III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 99/17-47 od 27. travnja 2018. Imajući na umu da tužitelj protiv točke III. izreke navedene presude nije uložio žalbu, proizlazi da je ista sukladno članku 63. stavku 1. ZUS-a postala pravomoćna. S obzirom da je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova u tom upravnom sporu već pravomoćno odlučeno, ovaj Sud ocjenjuje da je zahtjev u tom dijelu trebalo odbaciti. Međutim, odluka prvostupanjskog suda kojom je zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbijen nije na štetu tužitelja.
12. U odnosu na zatražene troškove upravnog postupka, tužitelju se ukazuje da su isti uređeni člankom 161., člankom 162. i člankom 163. ZUP-a te je te troškove mogao zatražiti u već provedenim upravnim postupcima, a nikako ne u upravnom sporu, imajući na umu članak 79. ZUS-a, pa su i ti troškovi pravilno odbijeni.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4., u vezi sa člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 4. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković, v.r.
