REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 215/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice Ž. M. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika A. l. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, i po protutužbi tuženika A. l. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv tužiteljice Ž. M. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-590/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2825/2016-72 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-590/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Jesu li isprave (računi i knjigovodstvena dokumentacija), sadržaj kojih isprava jedna od stranaka u parnici ospori, dokaz spornim činjenicama o visini tražbine tužitelja i je li tuženiku koji je osporio visinu tražbine tužitelja i osporio sadržaj isprava kojima tužitelj dokazuje visinu svojeg potraživanja, onemogućeno raspravljanje odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tražbine, radi čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2.toč.6. ZPP-a?
2. Može li sud sam utvrditi odlučne činjenice za utvrđivanje i razjašnjenje kojih je potrebno stručno znanje iz područja financijsko-knjigovodstvene struke kada u postupku tuženik ospori visinu tražbine tužitelja i ospori sadržaj isprava kojima tužitelj dokazuje visinu svojeg potraživanja i je li pobijana drugostupanjska odluka u protivnosti sa pravnim shvaćanjem u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2846/2015 od 08.05.2019, Rev-x-346/2016 od 09.04.2019., Rev-x-676/09-2 od 09.12.2009., Rev-22/08-2 od 19.11.2008., Žs u Zadru Gž-1105/2019-2 od 14.10.2019., Žs u Splitu Gž-178/2017-2 od 21.11.2017., Žs sud u Splitu Gž-62/03 od 10.11.2003., o tome da se sud ne može stavljati u ulogu vještaka i sam utvrđivati odlučne činjenice za čije utvrđivanje ili razjašnjenje je potrebno stručno znanje, jer sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem?
3. Može li tuženik-protutužitelj kao osiguratelj sukladno čl.932. st.1. Zakona o obveznim odnosima zahtijevati poništaj ugovora o osiguranju ako je ugovaratelj osiguranja prije zaključenja police osiguranja na prijavi za sklapanje ugovora o osiguranju naveo neistinite podatke i time namjerno učinio netočnu prijavu i namjerno prešutio bitne okolnosti koje su bile takve naravi da tuženik-protutužitelj kao osiguratelj ne bi sklopio ugovor o osiguranju da je znao za pravo stanje stvari?
4. Je li tuženik-protutužitelj u postupku pred nižestupanjskim sudovima onemogućen u raspravljanju (bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.6. ZPP-a) odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku odgovarajuće medicinske specijalnosti (specijalisti interne medicine) i obnovu medicinskog vještačenja po drugom vještaku specijalisti kardiologu, jer medicinski vještak koji je vještačio u postupku nije specijalista interne medicine i nije obrazloženo otklonio proturječnosti svojeg nalaza i mišljenja na koje je ukazivao tuženik-protutužitelj, niti je odgovorio na sve primjedbe i prigovore tuženika- protutužitelja?
5. Može li sukladno odredbi čl.252. st.2. ZPP-a sud povjeriti medicinsko vještačenje spornih činjenica koje su u domeni specijaliste interne medicine vještaku koji nije odgovarajuće specijalnosti za to područje medicine i od kojeg, s obzirom na stručne kvalifikacije, nije za očekivati da će nalaz i mišljenje u odnosu na područje interne medicine dati u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je li pobijana drugostupanjska odluka u protivnosti sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev 424/09-2 od 08.06.2011., prema kojem se medicinsko vještačenje treba provesti po medicinskom vještaku odgovarajuće specijalnosti jer nije za očekivati da će vještak koji nije odgovarajuće medicinske specijalnosti dati nalaz i mišljenje u skladu s pravilima znanosti i vještine?“
2. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako tuženik postavljenim pitanjima u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza pri čemu polazi od pogrešnih pretpostavki koje su suprotne utvrđenim činjenicama u nižestupanjskom postupku.
5. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tuženik smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, dokazivanje odlučnih činjenica i pravo predlaganja odgovarajućih dokaza.
7. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer suprotno navodima tuženika sud je obrazložio zašto nije prihvatio određene dokaze koje je tuženik tijekom postupka predlagao.
8. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositelj prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).
10. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 4. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
