REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 329/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-926/2021-2 od 1. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 938/2019-25 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku A. B. d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-926/2021-2 od 1. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-938/2019-25 od 6. srpnja 2021., u odnosu na pitanje:
"Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-926/2021-2 od 1. lipnja 2022., kojom je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-938/2019-25 od 6. srpnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
"1. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
4. Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope/i valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g., a tužena banka istaknula prigovor zastare, u svjetlu primjene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.g. te smisla odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) (ranije čl. 371. Zakona o obveznim odnosima)?
5. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
2.1. Tuženik navodi da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ocijenjeno je da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, dok bi sudsku praksu trebalo preispitati uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. (tako i u Revd-2587/2022 od 28. rujna 2022., Revd-2976/2022 od 31. kolovoza 2022. i dr.).
6. Ostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. i dr. Pritom ovo vijeće ne nalazi da bi bila riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
