Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-70/2023-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. I., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika Z. I. po branitelju V. B., odvjetniku iz O. društva B.&M. D. iz O., protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-664/2020-20 od 24. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika Z. I. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženika Z. I. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom opisano u čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., te ga temeljem čl. 142. st. 2. KZ/11. osudio na novčanu kaznu u iznosu od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa, a visina optuženikovog dnevnog iznosa je 26,54 eura/200,00 kn, što ukupno iznosi 1.061,78 eura/8.000,00 kn. Na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženik se obvezuje isplatiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu do 1.717,10 eura/12.937,50 kn u roku od 30 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. optuženik se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 66.36 eura/500,00 kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik Z. I. po branitelju V. B., odvjetniku iz O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj D. V. po opunomoćeniku S. V., odvjetniku iz O., sa prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu (čl. 10. ZKP/08.). Optuženik smatra da je video snimka koju je privatni tužitelj sačinio na sjednici Skupštine Udruge koja je održana 3. rujna 2020. svojim mobitelom nezakonit dokaz koji je pribavljen protivno čl. 10. ZKP/08. Tvrdi se da privatne zvučne i video snimke je dopušteno koristiti u kaznenom postupku samo ako je snimana osoba izričito pristala na to snimanje, te se poziva na određenu sudsku praksu. Smatra također da nije od utjecaja da li se snimani razgovor vodio na javnom mjestu ili u privatnom prostoru.

5.1. U odnosu na ove žalbene navode valja istaći prije svega da je prvostupanjski sud svojim pravomoćnim rješenjem broj K-664/2020-14 od 7. veljače 2022. (list 48) već odlučio o prijedlogu okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji dio snimke, za koju sada optuženik u žalbi ponovo ističe da je nezakonit dokaz. Iz obrazloženja ovog pravomoćnog rješenja je razvidno da prvostupanjski sud smatra da je optuženik osobno vidio da privatni tužitelj snima sjednicu, te je i čuo da je privatni tužitelj ispred svih nazočnih rekao "ja ću sada ovo snimati", te su svi bili upoznati da privatni tužitelj snima sjednicu. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o potajnoj snimci, te se ista može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

5.2. Ocjenjujući žalbeni osnov koji ističe optuženik u svojoj žalbi ovo vijeće ocjenjuje da reproducirana snimka sačinjena mobitelom privatnog tužitelja nije nezakonit dokaz u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. Naime, ovom odredbom je propisano da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način, a nezakoniti su dokazi koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Kada su u pitanju privatne snimke, dakle snimke koje nije sačinilo tijelo javne vlasti, a za koje je neophodan obrazloženi sudski nalog, prije svega je nužno utvrditi da li je snimanje obavljeno uz znanje i pristanak snimane osobe. U konkretnom slučaju sud je ispitao svjedoka D. P. koji je također prisustvovao sjednici, koji je potvrdio navode privatnog tužitelja da je isti snimao sjednicu mobitelom, te svima dao do znanja, pa i optuženiku da će sjednicu snimati. Stoga je prvostupanjski sud kao što je već istaknuto, pravomoćnim rješenjem odbio prijedlog optuženika za izdvajanje snimke kao nezakonitog dokaza.

5.3. U odnosu na žalbene navode optuženika u kojima tvrdi da nije odlučno da li je sačinjena snimka na javnom mjestu ili u privatnom prostoru, valja istaći da ti navodi nisu osnovani. Naime, da li je konkretna snimka zakonit dokaz potrebno je ocijeniti u svakom konkretnom slučaju, a imajući u vidu različite okolnosti. Ovdje se radi o snimci koja je nastala na sjednici skupštine Udruge, na kojoj je nazočilo više osoba i tijekom koje je optuženik iznio stanovite tvrdnje koje prema stajalištu privatnog tužitelja imaju klevetnički karakter. U konkretnim okolnostima optuženik nije opravdano mogao očekivati zaštitu privatnosti, jer se ne radi o snimanju međusobnog razgovora između dvoje ili troje sugovornika. Optuženik se u žalbi upravo poziva na odluke pojedinih sudova, koji se odnose na takove situacije i te odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Iz navedenih razloga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. nije osnovana.

6. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da postoje objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela klevete, odnosno da tvrdnja koju je izrekao optuženik za privatnog tužitelja ima klevetnički karakter i da je podobna da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja. Prije svega optuženik nije u pravu kada tvrdi da je njegova izjava istinita, a to opravdava njegovim saznanjem da je optuženik predložio direktoru trgovačkog društva E. d.o.o. iz O. u kojem su obojica bili zaposleni, da naplatu neplaćenih parking karata od vlasnika OPG-ova, dakle poljoprivrednika, trgovačko društvo vrši na način da od poljoprivrednika u zamjenu za neplaćene parkirne karte uzima robu. Međutim, njegova izjava na skupštini nije bila tako sročena, već se radi o izjavi da je privatni tužitelj piljario na tržnici u O. sa OPG-ovima u zamjeni da parkirne karte. S obzirom da niti iz jednog od provedenih dokaza ne proizlazi da bi privatni tužitelj doista postupao na taj način, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik iznio činjenične navode za privatnog tužitelja za koje je znao da nisu istinite, a koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu. Pri tome je optuženik navode za privatnog tužitelja iznio na javnom skupu, te su te tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba. Time je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo klevete i to iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznene sankcije. Kao olakotno je cijenio da optuženik do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Novčana kazna u iznosu od 40 dnevnih iznosa je pravilno i zakonito odmjerena, a također je sud pravilno primijenio i uvjetnu osudu na način da je odredio da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ovakova kaznena sankcija i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda će u dovoljnoj mjeri ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., ispuniti zahtjeve generalne i specijalne prevencije, te u dovoljnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.). Stoga je na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 4. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić,v.r.