Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-
Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-843/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice: M.-S. S., OIB , iz
U., P., U. 3, zastupane po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz
Buja, protiv tuženika: D. H., OIB , iz U., P.,
U. 3, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bilobrku, odvjetniku iz Umaga, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 21. ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 04. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovrsi Općinskog suda u Pazina, Stalna služba u Labinu, posl. br. Ovr- 535/2021 od 25. travnja 2022.g .
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 398,00 eur/ 2.998,73 kuna[1] u roku od (15) petnaest dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Ovr- 535/2021-18 od dana 19. listopada 2022., ovršenica, ovdje tužiteljica, je upućena da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Poslovni broj P-843/2022-9 - 2
-
2. U tužbi tužiteljica navodi da je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 535/2021 od 25. travnja 2022.g.," Na temelju ovršne isprave – ovršne sudske nagodbe Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie posl. br. R1- 429/2019-18 od 02. studenog 2020. godine, a radi ostvarenja činidbe izgradnje međašnog zida visine dva metar po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č. 872/1 i k.č. 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petroviju određena ovrha na način da:
1. Sud ovlašćuje ovrhovoditelja D. H. iz U., Petrovija, Uljarska 3, OIB: 99311340831 da u roku od 30 dana na trošak ovršenika M. S. S.
iz Umaga, Petrovija, Uljarska 3, OIB: 70705483035, povjeri drugoj osobi- izvođaču radova da obavi sve radnje potrebne za izgradnju međašnog zida visine dva metra po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č. 872/1 i k.č. 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petroviju. 2. Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana na račun Općinskog suda u Pazinu broj HR0723900011300069793, poziv na broj 302-535-21, položi iznos od 34.122,20 kuna potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem od strane druge osobe – izvođača radova svih radnji potrebnih za izgradnju međašnog zida visine dva metra po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č. 872/1 i k.č. 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petrovija.
II. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika.
III. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.920,00 kn, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan."
3. Sukladno čl. 50. st. 1 toč. 7, 8 i 9 Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje OZ, ovdje tužiteljica je izjavila žalbu protiv navedenog ovršnog rješenja jer - tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, - nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, - tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad tužiteljica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske nagodbe. Naime, tužiteljica je u svemu postupila sukladno svojoj obvezi preuzetoj sudskom nagodbom sklopljenom pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie pod posl. br. R2-42/2019 – čl. 7 nagodbe, te je o svom trošku izgradila međašni zid visine 2 metra po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č.br. 872/1 i 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petrovija. Dakle, tražbina tuženika je prestala. On više nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, niti je ispunjen uvjet određen ovršnom ispravom, jer je tužiteljica svoju obvezu ispunila, u roku.
4. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik osporava i sve tužbene navode kao netočne. Osporava navod tužiteljice o tome da je ona ispunila svoju obvezu iz odredbe članka 7. stavka 3. ovršne sudske nagodbe posl.br. R1-429/2019-18 od 02. studenog 2020. sklopljene na zapisnik Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama -Buie, kojom se obvezala tuženiku da će najkasnije do 1. ožujka 2021. izgraditi međašni zid visine 2 (dva) metra po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č.br. 872/1 i 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petroviju. 13. Izgradnja međašnog zida općepoznato (pa i po građevinskoj struci) podrazumijeva izgradnju vertikalne (uspravne) konstrukcije korištenjem opeke (cigle) ili kamena koji se vežu žbukom (maltom). Nesumnjivo je da postoji razlika između zida i panelne ograde koju je, prema svemu sudeći postavila tužiteljica i što po njenom
Poslovni broj P-843/2022-9 - 3
-
vlastitom shvaćanju predstavlja međašni zid. Da su stranke stvarno htjele postavljanje panelne ili bilo kakve druge ograde potom bi to i navele u nagodbi. Stoga, tražbina tuženika nije prestala jer nije ispunjena onako kako je ugovoreno sudskom nagodbom niti je stoga ovrha nedopuštena.
5. U ovom postupku sporno je među strankama da li je tužiteljica, kao ovršenica ispunila svoju obvezu iz ovršne isprave, pa da bi samim time i tražbina tuženika, kao ovrhovoditelja prestala.
6. U postupku su, radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica izvedeni dokazi uvidom u sve priložene materijalne dokaze u spisu, saslušane su parnične stranke,
pregledane su fotografije, skica u spisu Ovr-535/2021, pročitana je sudska nagodba,
sve isprave u ovršnom spisu Ovr-535/21.
7. Ostali dokazi u postupku nisu izvedeni, jer je ocjenjeno da oni nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
8. Tužiteljica je iskazala da je u sudskoj nagodbi bilo navedeno da se treba napraviti zid, ali nije bilo navedeno od kojeg materijala. Bilo je navedeno do koje visine treba ići zid i ona se toga držala i odvojila nekretnine fiksnim zidom pregradnim zidom, napravljen od panela koji je fiksni, to nije pomični panel. Od R. G.
zahtijevala je ponudu za izgradnju zida i od siporeksa, a u ponudi je bila i izgradnja temelja. Radnici iz M. P. d.o.o. postavili su ogradu. Ponudu Renata
G. nije prihvatila jer nije bila u financijskoj mogućnosti. Ponuda je bila na 30.000,00 kuna. Da je postavljala običnu žičanu ogradu ne bi ispunila svoju obvezu, ali je napravila ogradu tako da se ne vidi sa tuženikom. Bilo je bitno da se ne vide jer je tako zahtijevano. Nije bilo govora da će se za zid morati ishodovati građevinska dozvola.
9. Tuženik je iskazao da je prilikom podjele nekretnina bilo dogovoreno da će se na mjestu gdje se danas nalazi ograda od panel ploča izgraditi čvrsti zid, materijal nije bio definiran, ali je bilo rečeno da će se raditi o čvrstom zidanom zidu. Bivša supruga, (tužiteljica) je dogovarala gradnju zida sa R. G., tim razgovorima i on
je bio prisutan. O. se nalazi na međi koju je postavio M. F., geodet. Odluka o tome od kojeg materijala treba biti zid bila je na onome tko je gradio zid. Uvijek se govorilo o gradnji zida, po građevinskim uvjetima da se radi o jednom čvrstom zidu sa temeljem. Ne želi ograđivanje sa panel ogradom jer to nije zid, on želi prodati svoju nekretninu i želi da je ona omeđena zidom.
10. Čitanjem sudske nagodbe u predmetu posl. br. Ovr-535/2021, posl. br. R1- 429/2019-18 od 2. studenoga 2020. godine utvrđeno je da su u čl. 7. nagodbe definirane obveze izvođenja građevinskih radova u funkciji podjele nekretnina pa je tako obveza tužiteljice bila najkasnije do 1. ožujka 2021. godine izgraditi međašni zid visine 2. m po čitavoj dužini međe koja dijeli novoformirane k.č.br. 872/1 i 872/2 prema novoj izmjeri za k.o. Petrovija.
11. Fotografije u spisu prikazuju postavljenu ogradu od panela.
Poslovni broj P-843/2022-9 - 4
-
12. Čitajući predmetnu sudsku nagodbu sud utvrđuje da je obveza tužiteljice bila doista izgradnja zida, a prema Zakonu o gradnji NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, čl.
3. gradnja je projektiranje i građenje građevina te stručni nadzor građenja, a građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja), kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.
13. Prema čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV, propisano je što je zajednička ograda, a kao definicija ograde između susjednih nekretnina navode se (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke).
14. Definicija zida je između ostalog, zidana ograda od kamena, opeke, a prema Wikipediji zid općenito označava između ostalog, i vanjsku zidanu ogradu.
15. Sudska nagodba je jasna sa jasno definiranim pravima i obvezama ugovornih stranaka. Prema toj sudskoj nagodbi obveza tužiteljice bila je izgraditi međašni zid visine dva metra. Sudska nagodba nije poništena niti je na bilo koji način stavljena van snage. Prilikom zaključenja te sudske nagodbe bili su prisutni i tužiteljica i tuženik i njihovi odvjetnici. U ovom postupku sud nije saslušavao predložene svjedoke, posebno odvjetnicu Đurđicu Ilić, niti kćer parničnih stranaka, na okolnosti prave volje, (dogovora) stranaka, a budući sud ocjenjuje da je upravo u sudskoj nagodbi volja parničnih stranaka bila jasno definirana pa između ostalog, i obveza tužiteljice na izgradnju zida. Također, sud nije saslušavao predloženog svjedoka R. G.
budući je među parničnim strankama nesporno da je tužiteljica pregovarala sa tim svjedokom oko izgradnje zida, ali da je od toga odustala jer joj je ponuda bila preskupa. Kako je navedeno i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definirano je da između ostalog, ograda između susjednih nekretnina može biti i zid. Zid nije ograda od panela, ono što je tužiteljica napravila. Stoga sud ocjenjuje da tužiteljica nije ispunila svoju obvezu. Da su stranke željele svoje nekretnine odvojiti panelnom ogradom ili slično to su u sudskoj nagodbi mogle jasno definirati. Tuženik ne želi ogradu kakvu je postavila tužiteljica, već onu koja je definirana sudskom nagodbom. Sudske nagodbe stranke trebaju poštivati, i smisao zaključenja sudske nagodbe svakako nije da bi se kasnije vodili postupci kojima bi se tumačila prava volja stranaka. U konkretnoj sudskoj nagodbi je naprotiv prava volja stranaka jasno definirana i sud ponavlja, to je između ostalog i obveza tužiteljice na izgradnju zida. Izgradnja zida prema relevantnim citiranim odredbama zakona, a i prema općeprihvaćenoj definiciji nije postavljanje panelne ograde koja se u svakom trenutku nesmetano može ukloniti. Volja stranaka definirana sudskom nagodbom bila je da se njihove nekretnine ograde trajnim zidom koji je trajno izgrađen na nekretnini, a to tužiteljica postavljanjem ograde od panela nije učinila.
16. Na kraju sud ističe da može biti i nesporno među strankama da su odnosi u obitelji Hospođuk znatno poremećeni posebno između oca i kćeri, u koje je indirektno bila i involvirana i tužiteljica, da se pred ovim sudom vodilo više parničnih postupaka, pa sud i radi toga ocjenjuje da je prava volja stranaka bila izgradnja trajnog zida, a ne postavljanje panelne ograde.
Poslovni broj P-843/2022-9 - 5
-
17. Slijedom iznijetog, ocjenjeno je da nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 50.st.1.toč. 7., 8. i 9. Ovršnog zakona, a na koje odredbe se tužiteljica poziva u svojoj tužbi, posebno, i nije prestala tražbina tuženika kao ovrhovoditelja.
18. Kako tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom ne pripada joj parnični trošak. 19. Tuženik potražuje parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova i za pristup na ročište 100 bodova, ukupno 398,00 eur/ 2.998,73 kuna[1] .
20. Ovaj trošak sud je smatrao potrebnim u smislu odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 80/22, trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, Tbr. 7, 8, 9, 42. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 398,00 eur/ 2.998,73 kuna[1] koji mu je dužna isplatiti tužiteljica.
21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci u smislu odredbe čl. 325. ZPP-a, u smislu odredbi OZ-a.
Buje-Buie, 04. svibnja 2023.
Sutkinja
Margareta Vivoda,
v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Punomoćniku tužiteljice, uz rješenje o pristojbi,
2. Punomoćniku tuženika.
