Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-199/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. K., OIB: …, iz … kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 16. studenog 2020. poslovni broj: 8 P-580/2019., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 16. studenog 2020. poslovni broj: 8 P-580/2019.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužitelj Č. K., OIB:…, stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 470/1 k.o. T. u površini od 2311 m2, prikazanom na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V. dipl. ing. geod. od 10.06.2020.god. slovima A-B-C-D-A, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije predmetnu nekretninu uknjiži na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti iste.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 8.050,00 kuna i to sve u roku od 15 (petnaest) dana."
2. Protiv takve presude tuženica je podnijela žalbu iz svih propisanih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), te zbog odluke o parničnom trošku s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženici i troška sastava žalbe od 937,50 kuna, podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.
2.1. U bitnome u žalbi tuženica osporava sve tvrdnje tužitelja i činjenično- pravne zaključke prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva tužitelja. Navodi da tužitelj nije dokazao da je baš on osobno osoba na koju glasi rješenje Komisije za uzurpaciju Općine B. broj UP/I-01/1-41/1-1981 od 20. rujna 1988. (dalje: rješenje Komisije za uzurpaciju). Nadalje, ističe da tužitelj nije pravilno označio u tužbi da li je dio utužene čestice stekao temeljem rješenja Komisije za uzurpaciju ili temeljem dosjelosti, jer se radi o dvije različite pravne osnove koja isključuje jedna drugu. Predmetna nekretnine kat čest 470/1 k.o. T. je šumsko zemljište, što proizlazi iz potvrde Hrvatskih šuma i obuhvaćeno je programom gospodarenja, te je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu počeo teći tek od Odluke Ustavnog suda RH U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., pa po tom osnovu tužitelj nije mogao steći šumsko zemljište. Smatra da tužitelj nije ponudio nikakav dokaz stjecanja od strane tužitelja i njegovih prednika, a iskazi svjedoka, s obzirom na njihovu životnu dob, ne mogu dokazati posjed prednika tužitelja, te ne postoji niti jedan materijalni dokaz o posjedovanju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema predloženim i provedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih je pravilnom primjenom prava zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine tuženice koji je vještak označio na skici mjesta sudskog očevida, te svi navodi žalbe nisu doveli u pitanje tako utvrđene činjenice.
6. Tuženica po prvi puta u žalbi ističe da tužitelj nije dokazao da je baš on Č. K. pok. S. kojem je rješenjem Komisije za uzurpaciju priznato pravo vlasništva u 1/16 na dijelu predmetne čestice od 25.612 m2. Takvo iznošenje novih činjenica u žalbi nije dopušteno, pa takve prigovore ovaj sud nije posebno razmatrao osim u sklopu utvrđivanja općih uvjeta za stjecanje prava vlasništva, sve primjenom članka 352. stavak 1. ZPP.
7. Protivno navodima žalbe tuženice, tužitelj je dokazao sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je uspješno osporio sve tvrdnje iz odgovora na tužbu. Tako je dokazao ispravama i iskazima saslušanih svjedoka neprekinuti niz nasljeđivanja i stjecanja predmetnog dijela nekretnine, te da su njegovi prednici i on osobno imali pošten, samostalan i miran posjed na predmetnoj nekretnini.
8. Kao što je utvrdio prvostupanjski sud rješenjem Komisije za uzurpaciju priznato je pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu tužitelju Č. K., pok. S., u 1/16 dijela površine dijela predmetne čestice kč.br. 470/1 k.o. T. od 25.612 m2, u naravi šuma i krš-pašnjak, te je ista označena u prostoručnom nacrtu geometra vještaka od 10. prosinca 1984. Vještak za geodeziju F. V. se u ovom predmetu nakon očevida i izrade skice izjasnio da predmet spora odgovara onom koji je pokazan na prostoručnom nacrtu (kao prilogu rješenja Komisije za uzurpaciju, stranica 7 spisa). Nadalje, saslušani svjedoci koji su posjednici i korisnici susjednih zemljišta su uvjerljivo svjedočili o slijedu posjedovanja predmetne čestice prije nego što je tužitelj isto posjedovao, kao što je to opisano u razlozima presude.
9. Nejasno je kakve dokaze o posjedu bi, prema žalitelju, trebao još predložiti tužitelj osim rješenja Komisije za uzurpaciju, budući da za katastarsku općinu T. ne postoje zemljišne knjige, kao što nisu postojale niti 1988. godine, u vrijeme donošenja spomenutog rješenja.
10. Protivno navodima tuženice, nije dokazano da je predmetno zemljište u naravi šumsko zemljište, jer je Podružnica Split Hrvatskih šuma, d.o.o. izdala potvrdu prema kojoj kat. čest. 470/1 k.o. T. nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama za razdoblje 1982.- 1991., a dio te katastarske čestice površine 129.923 m2 je obuhvaćen Programom gospodarenja za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. Pri tome je važno naglasiti da tijekom postupka nije utvrđeno kolika je čitava površina predmetne čestice (to nije vidljivo iz rješenja Komisije niti iz potvrde Hrvatskih šuma), već se u tim ispravama govori o dijelovima te čestice.
11. Kako je utvrđeno da su tužitelj i njegovi prednici posjedovali sporni dio nekretnine oko stotinjak godina, pri čemu iz rješenja Komisije za uzurpaciju je vidljivo da je njihov posjed bio pošten, samostalan i miran, pravilnom primjenom članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08, 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15.. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZV) sud je utvrdio pravo vlasništva na točno određenom dijelu predmetne čestice u površini od 2.311 m2. Treba dodati, radi navoda žalbe, da se poštenje posjeda presumira prema odredbi članka 18. stavak 5. ZV, a tuženica nije uspjela dokazati da je tužitelj nepošten posjednik spornog dijela čestice.
12. O utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava postoje detaljniji i jasni razlozi u prvostupanjskoj presudi koju u cijelosti podržava i ovaj sud, pa se žaliteljica upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
13. Stoga ovaj sud podržava činjenično-pravne zaključke pobijane presude da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima izvanrednom dosjelošću na temelju samostalnog, poštenog i neometanog posjeda u razdoblju duljem od 40 godina, koje je teklo djelomično prije 6. travnja 1941., a djelomično poslije 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe 12. ožujka 2019., stekao pravo vlasništva na dijelu zemljišta koje je vještak prikazao na skici izrađenoj prilikom očevida.
14. Pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu zemljišta predmetne čestice, te svi žalbeni navodi tuženice takvu odluku nisu doveli u sumnju.
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao bitne povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost i zakonitost presude, dok se tuženica samo paušalno poziva na žalbeni razlog bitne povrede postupka.
16. Zbog iznesenih razloga žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP).
17. Tuženica žalbom nije uspjela osporiti pobijanu presudu, pa je njen zahtjev za naknadu troška žalbe odbijen kao neosnovan, sve primjenom članka 166. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP (točka II. izreke presude).
U Sisku 4. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.
