REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1468/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika, ALUMINCO d.o.o. Zagreb, Rudeška cesta 236, OIB 47313205082, kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja EROP CONSULTING d.o.o., Zagreb, Strossmayerov trg 8, OIB 44233286294, radi isplate iznosa od 46.155,33 kn / 6.125,87 EUR po tužbi i isplate iznosa od 28.301,25 kn / 3.756,22 EUR po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1733/2020 od 4. veljače 2022., 4. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1733/2020 od 4. veljače 2022. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1733/2020 od 4. veljače 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.155,33 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknadu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke).
2. Tužitelj je protiv tog dijela presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom ističe da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga jer se prvostupanjski sud nije očitovao o svim navodima tužitelja. Nadalje, u žalbi upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da detaljno obrazlaže koje činjenice smatra pogrešno utvrđenim. Ističe kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud da su stranke sklopile ugovor, zatim da je pogrešno utvrdio činjenice glede raskida ugovora te detaljno obrazlaže zašto smatra da je do raskida ugovora došlo na temelju zakona jer smatra da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora, kao i činjenicu da je tuženik obavio dio posla iz ugovora o nalogu i to pripremne radnje te činjenicu da se uplata odnosi na dio obavljenog posla iako je tužitelj tvrdio da se radi o uplati predujma (avansa) za ugovoreni posao koji tuženik nije obavio. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da između parničnih stranaka nije sklopljen nikakav ugovor, a kada bi se smatralo da je ugovor sklopljen, da je raskinut odnosno otkazan, pa ukoliko je i došlo do pogreške tuženika glede raskida ugovora, da tuženik ne bi imao pravo zadržati sredstva koja su mu uplaćena jer posao na koji se uplata odnosi nije izvršio. Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 1.562,50 kn uvećano za pristojbu po odluci suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj. Pobijana presuda ima jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud se ne mora u obrazloženju svoje odluke očitovati o svim navodima stranaka, a što je prvostupanjski sud učinio u konkretnom slučaju, nego samo o navodima i činjenicama koje su relevantne za donošenje odluke o predmetu spora.
7. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju također upire žalitelj. Stoga žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije ocjenjivao.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 46.155,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tvrdi da stranke nisu sklopile nikakav ugovor, a čak i da su ga sklopile, da se pravna osnova nije ostvarila jer tuženik nije obavio nikakve poslove za tužitelja pa da je stoga dužan vratiti tužitelju uplaćeni iznos koji je tužitelj uplatio na ime predujma za poslove koji nisu izvršeni. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao poduzeti određenje poslove za tužitelja sukladno kojem je tuženik obavio dio ugovorenog posla i to pripremne radnje, a za što mu je tužitelj i izvršio uplatu ugovorene naknade za pripremne radnje u iznosu od 46.155,33 kn.
9. Dakle, nije sporno da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 46.155,33 kn na račun tužitelja. Sporno je među strankama je li nesporno uplaćeni iznos tuženik stekao na temelju pravnog posla i je li se ostvarila osnova na temelju koje je primio uplaćeni iznos, odnosno je li navedenom uplatom došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.
10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sukladno odredbi čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) prihvatom tuženikove ponude od strane tužitelja i to tužiteljevom uplatom ugovorenog iznosa naknade za pripremne radnje (kako je navedeno u predračunu na temelju kojeg je tužitelj izvršio uplatu) i izdavanjem ovjerene punomoći za obavljanje daljnjih ugovorenih poslova, sklopile ugovor o nalogu iz odredbe čl. 763. ZOO-a, te da je tuženik izvršio ugovorene pripremne radnje (prvu fazu ugovorenih poslova iz sklopljenog ugovora o nalogu), pa da se stoga u konkretnom slučaju ne može raditi o stjecanju bez pravne osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a. Nadalje, zaključio je da nisu ispunjene niti pretpostavke iz odredbe čl. 1112. ZOO-a za zahtijevanje vraćanje uplaćenog iznosa jer je tužitelj znao na što se odnosi uplata (plaćanje je izvršio na temelju predračuna na kojem je navedeno da se radi o plaćanju za pripremne radnje u projektu „Aluminko“) i nije pridržao pravo na povrat uplaćenog iznosa. Iako tužitelj u tužbi nije iznosio činjenice u odnosu na raskid ili otkaz ugovora, osim navoda, i to u jednoj rečenici tijekom postupka, da je identična pravna posljedica povrata uplaćenog iznosa i u slučaju raskida ili odustanka od ugovora, ukoliko bi se i smatralo da je sklopljen, prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da ugovor nije raskinut sukladno odredbi čl. 362. u vezi s čl. 361. ZOO-a, nego suglasnom voljom stranaka, pa je s obzirom na činjenicu da je tuženik ispunio dio ugovorenog posla, zaključio da niti s te osnove nije osnovan zahtjev za povrat uplaćenog iznosa.
11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Naime, na utvrđene činjenice je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na nepravilna utvrđenja prvostupanjskog suda glede raskida ugovora predstavljaju iznošenje novih činjenica što sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a nije dopušteno. Naime, tužitelj tek u žalbi iznosi i detaljno obrazlaže činjenice koje se odnose na raskid ugovora o nalogu.
13. Osim toga, tužitelj glede utvrđenih činjenica da su stranke sklopile ugovor sukladno odredbi čl. 262. st. 2. ZOO-a, da je tuženik izvršio dio ugovorenog posla (obavio je pripremne radnje kao prvu fazu ugovorenog posla), da se predmetna uplata odnosi na plaćanje za obavljeni dio posla (pripremne radnje), a ne na predujam (avans) za obavljanje ugovorenog posla, da raskid ugovora nije izvršen sukladno odredbi čl. 362. ZOO-a, upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a zbog čega se, kako je već navedeno, presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.
14. Neosnovano je pozivanje tužitelja na povredu prava na pravično suđenje zagarantirano Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodne novine“ broj: 18/97, 6/99, 8/99 i 1/06) pošto činjenica što je pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtjev ne znači da su ujedno povrijeđena prava tužitelja o kojima on govori, a koja su zaštićena kategorija na temelju citirane Konvencije i Ustava Republike Hrvatske. Naime, s obzirom na jasne i nedvosmislene odredbe Zakona o obveznim odnosima na koje se tužitelj pozvao u tužbi i tijekom postupka (čl. 1111. ZOO-a) i na kojoj se u obrazloženju pobijane presude pozvao prvostupanjski sud (čl. 1111., 1112. i 262. ZOO-a), u žalbi izneseni argumenti da se pobijanom presudom krši pravo tužitelja iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava nisu osnovani, jer se primjenom jasnih i nedvosmislenih zakonskih odredbe od strane suda ne mogu kršiti prava tužitelja na koja se u žalbi poziva.
15. Kako ne postoje dopušteni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni oni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena u točki I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. svibnja 2023.
Sudac
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30858-6f134
Kontrolni broj: 00ab6-e7c56-a81b9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
