Poslovni broj: Usž-266/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. G., P., kojeg zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P., G., V., K.i, I. i F. M., u R., protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., kojeg zastupa službena osoba D. R., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1004/22-9 od 1. prosinca 2022., na sjednici održanoj 4. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1004/22-9 od 1. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-114-04/22-02/71, URBROJ: 511-01-158-22-4 od 15. srpnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja R. KLASA: UP/I-114-04/22-02/60, URBROJ: 511-01-158-22-121 od 22. ožujka 2022.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a, da je odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja i svjedoka kojeg je predložio te mu ostaje nejasno koje dokaze su stranke predlagale i koje od tih dokaza je prvostupanjski sud ocijenio. Navodi što je predmet upravnog spora i što je potrebno utvrditi u sporu, zatim citira odlomak iz obrazloženja presude te navodi da je za postupanje svakog policijskog službenika bitno je li osoba dovedena, privedena ili joj je određen istražni zatvor, što tužitelju prilikom postupanja prema J. D. nije bilo poznato, a što određuje postupanje prema takvoj osobi. Nadalje tvrdi da činjenični opis djela ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju što čini nezakonitim rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda. Navodi da je prije postupanja prema J. D. koristio slobodne dane pa da nije bio upoznat s činjenicom da na prozoru nedostaju rešetke o čemu ga nitko nije uputio.
4. Tužitelj citira članak 110. stavak 2. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15.,121/16., 66/19.) te navodi da kazna od 10% nije minimalna kazna koja se može izreći policijskom službeniku, imajući na umu da su prvostupanjskim rješenjem utvrđene otegotne okolnosti za tužitelja koje su poslije otpale, a na snazi je ostala ista kazna pa i zbog toga rješenje smatra nezakonitim. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi mu trošak žalbenog postupka u iznosu 5.859,37 kuna.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu tvrdi da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude odgovorio na sve navode tužitelja, jasno i argumentirano obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, u cijelosti proveo dokazni postupak i pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba je neosnovana.
7. U prvom redu, po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Naime, u odnosu na žaliteljev prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu i predloženog svjedoka, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je u obrazloženju presude dužan izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što u predmetnom slučaju nije učinio. Pravilno žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud neobrazloživši razloge odbijanja izvođenja dokaza u sudskom postupku povrijedio pravila sudskog postupka, ali se ne radi o takvoj povredi koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
9. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
10. U postupku je utvrđeno da je tužitelj, zaposlen u MUP-u RH od 2. svibnja 1991., raspoređen na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, u zvanju viši policijski narednik, počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. Zakona o policiji opisanu kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili točke 1.
nemarno izvršavanje službenih obveza”. Za navedenu povredu službene dužnosti tužitelju je na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od jednog mjeseca.
11. Naime, u postupku je utvrđeno da se tužitelj 6. srpnja 2020. za vrijeme obavljanja službe prilikom smještaja privedene osobe J. D. za kojom je bila raspisana tjeralica Općinskog suda u Pazinu broj: Kov-112/2020 u prostoriju za prijem stranaka Policijske postaje P. propustio provjeriti je li prostorija adekvatna za smještaj privedene osobe, odnosno je li moguć bijeg iz te prostorije te je time počinio težu povredu službene dužnosti za koju mu je izrečena novčana kazna.
12. Po ocjeni ovog suda, tužitelju je izrečena primjerena disciplinska kazna, time da su prilikom odmjeravanja vrste kazne uzete u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne okolnosti na strani tužitelja, a sve u skladu s člankom 111. stavkom 1. Zakona o policiji.
13. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, nakon provedenog sudskog postupka pravilno ocijenilo zakonitim odluke disciplinskih sudova, što je razložno i obrazložio te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje istih.
14. Naime, tijekom provedenog dokaznog postupka u upravnom postupku, a koji je uzeo u obzir i prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke, utvrđeno je da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, a žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost provedenog postupka i donesenih odluka.
15. Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (t. I. izreke).
16. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
