Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-65/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Č., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik B. J., diplomirani pravnik, zaposlenik tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 Pr-7589/2020-21 od 1. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika K. b. c. Z. i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 Pr-7589/2020-21 od 1. rujna 2022. u točki I. i II. izreke presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku K. b. c. Z., Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici A. Č. iz Z., OIB: …, na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 43.218,74 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:
- na iznos od 1.544,05 kn od dana 16.10.2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.150,85 kn od dana 16.11.2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.854,13 kn od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.470,50 kn od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.726,54 kn od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.825,96 kn od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.195,63 kn od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.162,05 kn od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.724,04 kn od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.130,05 kn od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.786,21 kn od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.940,95 kn od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.109,92 kn od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.751,93 kn od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.951,24 kn od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.589,21 kn od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.371,90 kn od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.916,04 kn od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.052,59 kn od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.926,18 kn od dana 16.05.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.618,74 kn od dana 16.06.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 385,41 kn od dana 16.09.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,68 kn od dana 16.11.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,72 kn od dana 16.12.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,42 kn od dana 16.01.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,43 kn od dana 16.02.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,37 kn od dana 16.03.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,49 kn od dana 16.04.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,22 kn od dana 16.05.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,17 kn od dana 16.06.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,05 kn od dana 16.07.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,01 kn od dana 16.08.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,06 kn od dana 16.09.2021. godine pa do isplate,
izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, i to sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 9.375,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 1. rujna 2022. pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 1. rujna 2022. pa sve do isplate."
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka (točka I. i II. izreke) tuženik je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka o tome što čini osnovnu plaću, što su dodaci na plaću te ukazuje da se dodatak za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU obračunavaju na osnovnu plaću, dok se uvećanja iz članka 51. KU odnose na sate koje je radnik odradio noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom te u prekovremenom radu, odnosno ukazuje da se dodatak iz članka 57. i 59. KU ne obračunavaju na prekovremene sate jer oni nisu dio osnovne plaće. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Razmatranjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu žalbom ukazuje tuženik. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu u suprotnosti s provedenim dokazima te nema razloga zbog kojih se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati.
5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZOP pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 43.218,74 kune koji iznos se odnosi na neisplaćeni dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta za prekovremene sate, a u povezanosti s tim i isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanja koja zbog toga nije pravilno obračunata.
7. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/18., dalje: KU) i odredbe Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 96/15., dalje: Dodatak I), pa su neosnovani ti žalbeni prigovori tuženika.
7.1. Tako je pravilno, kao nesporno utvrđeno, da je tužiteljica za vrijeme utuženog razdoblja radila kao liječnik specijalista na istim poslovima, i da joj je tuženik isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Nadalje pravilno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici navedene dodatke obračunavao i plaćao samo na osnovnu plaću, odnosno da ih nije obračunavao i plaćao za sve efektivno odrađene sate rada, dakle da navedene dodatke nije plaćao i za prekovremeni rad. U povezanosti s tim utvrđeno je da je tuženik tužiteljici isplaćivao i manju naknadu plaće (za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad).
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada ima pravo na dodatak za otežane uvjete rada, sve sukladno članku 55. KU kojim je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, sukladno odredbi članka 59. a Dodatka I KU, tužiteljica za vrijeme prekovremenog rada ima pravo i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću.
9. U povezanosti s navedenim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno članku 55. KU i sukladno članku 57. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima i da ima iznimnu odgovornosti za život i zdravlje pacijenata.
10. U prilog tom zaključku ide i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a koje pravno shvaćanje je pri donošenju svoje odluke uvažio i prvostupanjski sud.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio i odredbe članka 91. stavak 3. i članka 94. ZR. Sukladno odredbi članka 91. stavak 3. ZR pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Sukladno odredbi članka 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.
12. Visina tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđena vještačenjem, a stranke nisu imale prigovora na izračun vještaka.
13. Odluka o zakonskim zateznim kamatama je pravilna i zakonita.
14. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka.
15. Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, i žalbeni razlozi se nisu ostvarili, valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. i II. izreke.
16. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, jer u tom dijelu presuda nije pobijana žalbom.
Sisak, 4. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić, v.r.
