REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 UsI-415/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja J. Č. iz C., Z. 22, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva V. i p., odvjetnici u R., N. T. 9, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, radi izdavanja potvrde, 4. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/21-02/0147, URBROJ: 532-02-03- 02/1-22-3 od 28. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci KLASA: UP/I-612-08/21-04/0617, URBROJ: 532-05-02-11/8-21-07 od 12. kolovoza 2021. odbijen je zahtjev za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podst.1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) za nezakonito rekonstruiranu i dograđenu građevinu u C., Z. 22, na k.č. …, …, …, …, .. k.o. C.-grad koja se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, jer izvedeni radovi nisu u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel, temeljem posebnih propisa, utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/21-02/0147, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 28. veljače 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ističe kako mu nije pružena mogućnost sudjelovanja u postupku, a time i isticanja relevantnih činjenica i odgovarajućih dokaznih prijedloga radi zaštite svojih prava i interesa. Vezano za potonje izneseno ukazuje na povrede odredaba čl. 8., čl. 143., čl. 30. i čl. 84. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Posebice se napominje kako je u tijeku drugostupanjskog postupka tuženik donio stručni nalaz i mišljenje od 2. veljače 2022. koji tužitelju nikad nije dostavljen niti je istom pružena mogućnost da se na predmetni nalaz i mišljenje očituje. Ujedno ponovno napominje kako se u konkretnom slučaju radilo o postupku pokrenutom na zahtjev stranke upravnog postupka te je upravno tijelu sukladno čl. 30. ZUP-a postupak moglo provesti postupak bez izjašnjavanje stranke samo u slučajevima kada usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

4. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da se radi o tako bitnoj povredi odredaba upravnog postupka da je već samim tim ostvaren uvjet za ukidanje prvostupanjskog rješenja, a posljedično navedenom, ostvaren je uvjet za ukidanje pobijanog drugostupanjskog rješenja. Prilikom izvođenja radova, vlasnici su vodili računa o tome da izvođač radova koristi isključivo materijale koji su prilagođeni načinu izgradnje postojećih građevina u naselju te primjereni tradicionalnoj gradnji. U svakom slučaju, a kako je vidljivo iz fotografija izvedenog stanja, predmetni radovi nisu degradirali predmetnu nekretninu niti njezinu autentičnost u kontekstu zaštićene kulturne cjeline. Izvedeni radovi nisu značajno degradirali oblikovanje, materijalnu, morfološku i estetsku autentičnost u kontekstu zaštićene kulturno - povijesne cjeline obzirom su isti izvedeni po uzoru na postojeće objekte u neposrednoj blizini. Kako je to razvidno iz stanja spisa tuženika, tužitelj je prilikom izvođenja radova isključivo koristio prirodne materijale, a predmetna nekretnina za tužitelja predstavlja sredstvo prehranjivanja obitelji. Bez predmetnih stepenica, koje su napravljene u skladu sa svim zakonskim odredbama, tužitelj ne može niti na jedan drugi način pristupiti na drugi kat vlastite nekretnine obzirom su stepenice jedini način pristupa. Iako su u pobijanom drugostupanjskom rješenju, točnije u nalazu i mišljenju, s kojim tužitelj nije upoznat, navedeni radovi koji navodno nisu u skladu s arhitektonskom i ambijentalnom vrijednošću same nekretnine, odnosno nisu u skladu s zaštićenom kulturno-povijesnom cjelinom, tužitelj ukazuje kako u istom nalazu nisu navedeni razlozi radi kojih se predmetni radovi kose s prednje navedenim. Tužitelj posebice ukazuje kako su izgrađene stepenice napravljene u skladu s postojećom starom gradnjom te da isti nije ničim narušio izgled nekretnine. Nadalje, navedenom izgradnjom tužitelj je dobio mogućnost korištenja preostalih suvlasničkih dijelova nekretnine obzirom prizemlje nekretnine ni na koji način nije bilo povezano s gornjim katom kuće. Ujedno tužitelj ističe kako je čl. 58. ZUP-a određeno kako „službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid”. U tijeku prvostupanjskog upravnog postupka nije obavljen terenski očevid na samom licu mjesta iz čega proizlazi kako nije utvrđeno potpuno stanje na terenu. Obzirom pravo stanje stvari nije pravilno utvrđeno tužitelj predlaže provođenje očevida na licu mjesta te saslušanje tužitelja. U odnosu na podneseni zahtjev tužitelja u upravnom postupku, tužitelj iznosi stajalište kako ukoliko je prvostupanjsko, odnosno drugostupanjsko tijelo u tijeku postupka utvrdilo određene nedostatke podnesenog zahtjeva za izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, isto je bilo dužno pozvati stranku upravnog postupka da zahtjev dopuni ili dostavi dokaze koji su potrebni za izdavanje navedene potvrde. Posebice se navodi kako prvostupanjsko tijelo nije u obzir uzelo da se radi o osobi koja ne raspolaže posebnim znanjima u odnosu na detaljan i kompliciran postupak legalizacije. Nastavno na izneseno tužitelj ističe kako prvostupanjsko tijelu u tijeku ponovljenog upravnog postupka izdavanja potvrde nije nikada pozvalo stranku da dostavi dokaze ili potvrde koje nedostaju čime je povrijeđena odredba čl. 47. ZUP-a.

5. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da se za nezakonito rekonstruiranu i dograđenu građevinu u C., Z. 22, na k.č. …, …, …, …, … k.o. C.-grad, u postupku izdavanja potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, ne može izdati potvrda. U tijeku drugostupanjskog postupka izrađeno je stručno mišljenje u kojem se navodi da se zgrada na k.č. …, …, …, … i … k.o. C.-grad (odgovara zemljišnoknjižnim k.č. zgr. …, …, …, …, …, … i .. k.o. C.) nalazi unutar prostornih međa zone "A” Kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Cresa koja je zaštićena rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine (KLASA: UP/I-612- 08/06-06/0125; URBROJ: 532-04-01-1/4-06-2, od 23. ožujka 2006.) i upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-…. Stambena zgrada na k.č. …, …, …., … i … k.o. C.-grad je razvedenog tlocrta bruto građevinske površine 251,98 m[2] . Ugrađena je s tri strane u blok zgrada, katnosti je P+1+Pk, višestrešnog krova na osnovnoj zgradi i jednostrešnog krova na pomoćnoj zgradi i nadstrešnici. Nezakonitom dogradnjom i rekonstrukcijom uz zapadno pročelje zgrade izvedeno je otvoreno vanjsko stubište i natkrivena terasa u razini prvog kata ukupne površine 10,17 m[2] , a dio nestambenog potkrovlja je prenamijenjen u stambeno potkrovlje. Ujedno je zapadno pročelje obloženo nepravilnim kamenim pločama. Također je u dvorištu zgrade nezakonito izgrađena pomoćna zgrada u namjeni natkrivenog roštilja tlocrtne površine 4,21 m[2] i nadstrešnica (natkrivena terasa) tlocrtne površine 3,79 m . Vanjsko otvoreno AB stubište, natkrivena terasa duž pročelja zgrade koja se oslanja na AB stupove i obloga pročelja u vidu kamenih ploča nepravilnog formata, ne predstavljaju arhitektonske elemente i detalje svojstvene Kulturno-povijesnoj urbanističkoj cjelini grada Cresa. Nezakonitom dogradnjom i rekonstrukcijom predmetne zgrade degradirana je arhitektonska i ambijentalna vrijednost same zgrade, a ujedno i zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline. Sustavom mjera zaštite za zonu "A" koji je utvrđen rješenjem o zaštiti Kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Cresa, uvjetuje se cjelovita zaštita i očuvanje svih kulturno-povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcija prostora i sadržaja. Na području ove zone provodi se stroga kontrola unošenja novih struktura i sadržaja stranih ili neprikladnih sačuvanim kulturno-povijesnim vrijednostima. Prilagođavanja povijesnih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama moguća su samo uz minimalne fizičke intervencije koje koriste isključivo tradicijske oblike i materijale. Od konzervatorskih metoda prihvatljivi su sanacija konzervacija, restauracija, konzervatorska rekonstrukcija i prezentacija.

7. Vezano za navod tužitelja da mu nije dostavljen stručni nalaz i mišljenje tuženik ističe da je isti izrađen za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno je istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog sude Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu čl. 65. ZUP-a (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019., Usž-1721/21- 2 od 27. svibnja 2021. i Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021.) te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017.). Također ističe se da je tužitelju pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu i kroz sudjelovanje u ovom upravnom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Us-1912/2010-4) te je upravo putem ove tužbe imao priliku pobijati predmetni stručni nalaz i mišljenje koji je u cijelosti reproduciran u drugostupanjskom rješenju. Vezano uz navod tužitelja da nije obavljen terenski očevid, ističe se da je čl. 50. toč. 1. ZUP-a propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari. S obzirom da je stranka navela u svome zahtjevu sve odlučne činjenice, nije potrebno provoditi ispitni postupak iz čl. 51. ZUP-a. Također, ističe se da je rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci KLASA: UP/l-612-08/21-04/0617, URBROJ: 532-05-02-11/8-21-3 od 4. travnja 2021., poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, iz razloga što je izreka pobijanog rješenja bila nejasna. Navedeni nedostatak ispravljen je u ponovljenom postupku donošenjem pobijanog rješenja u kojem je zakonski ispravno u izreci istoga navedeno da se odbija zahtjev za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito rekonstruiranu i dograđenu građevinu u C., Z. 22, na k.č. …, …, …, …, … k.o. C.-grad, jer izvedeni radovi nisu u skladu s posebnim uvjetima koje nadležni Odjel, temeljem posebnih propisa, utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja. Također, ističe se da je pobijano rješenje u svemu doneseno sukladno čl. 98. st. 5. ZUP-a kojim je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Uvidom u pobijano rješenje nedvojbeno je utvrđeno da su u istom navedeni stručno argumentirani i obrazloženi razlozi zbog čega se smatra da predmetni zahvat narušava integritet zaštićenog kulturnog dobra, odnosno zbog čega se ne uklapa unutar zone A Kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Cresa. Zaključno ističe se, da su prvostupanjsko rješenje Konzervatorskog odjela u Rijeci, kao i drugostupanjsko rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija donijeli stručne osobe sa svakodnevnim iskustvom u radu na području zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Također u tijeku drugostupanjskog postupka stručno mišljenje izradila je osoba koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara i osposobljena je dati svoje stručno mišljenje o činjenicama zaštite koje su predmet ovog upravnog spora.

8. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

9. U ovom upravnom sporu održana je rasprava na ročištu 31. kolovoza 2022. na kojoj je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke koji ima dopuštenje za obavljanje poslova prema Pravilniku o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

10. Rješenjem od 20. siječnja 2023. vještakom je imenovan stalni sudski vještak M. Š. – A. d.o.o. R., P. 7, čija je zadaća bila očitovati se na slijedeće okolnosti: 1) da li vanjsko otvoreno AB stubište, natkrivena terasa duž pročelja zgrade koja se oslanja na AB stupove i obloga pročelja u vidu kamenih ploča nepravilnog formata, predstavljaju arhitektonske elemente i detalje svojstvene Kulturno-povijesnoj urbanističkoj cjelini grada Cresa; 2) da li je dogradnjom i rekonstrukcijom predmetne zgrade degradirana arhitektonska i ambijentalna vrijednost same zgrade, a ujedno i zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline; 3) koja su karakteristična rješenja za tradicijsku i povijesnu stambenu arhitekturu Cresko-lošinjskog otočja vezano za vanjska stubišta za pristupanje stambenim katovima; 4) koji je arhitektonski element karakterističan za navedeno podneblje vezano za pitanje terasa na građevinama; 5) koji je arhitektonski element karakterističan za navedeno podneblje vezano za izgled i oblaganje pročelja.

11. Nakon što je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje strankama je omogućeno da se o istom očituju.

12. Podneskom od 31. ožujka 2023. tužitelj je ukazao kako je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo kako je predmetna nekretnina sagrađena prije 15. veljače 1968. te je kao takva evidentirana u katastarskom operatu. Dakle, predmetna nekretnina je legalna u prostoru. Iako je zgrada mikrolocirana u području renesansne jezgre grada Cresa, unutar zone A zaštite, za koju je propisan režim potpuno zaštite povijesne strukture, tužitelj napominje kako je sam vještak ukazao na nespornu činjenicu kako su se radovi na rekonstrukciji nekretnine izvodili prije nego što je samo područje bilo zaštićeno zakonom, odnosno "konzervatorskim rješenjem (2006. godine) kao kulturno dobro. Nadalje vještak utvrđuje da su određeni radovi, iako ne može točno precizirati koji, izvođeni još i prije 1967. godine, odnosno prije konzervatorskih rješenja zaštite od 1967. godine. Dakle, sami radovi koji su izvedeni napravljeni su prije nego što je zakonodavac jasno, precizno i detaljno uredio područje zaštite i potrebne uvjete koje je nužno ispuniti kako bi nekretnina bila u skladu s propisima. Iz navedeno proizlazi da su radovi izvedeni prije zakonskog uređenja iz 2006. godine kao i uređenja zaštite područja iz 1967. godine.

13. Podneskom od 17. travnja 2023. tuženik se očitovao na citirani podnesak tužitelja i to na dio u kojem se navodi da su neki radovi izvedeni prije zaštite iz 1967. i 2006. godine ističući kako navod da je predmetna rekonstrukcija izvedena prije nego je predmetna građevina zaštićena kao kulturno dobro, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da u trenutku uspostavljanja zaštite za predmetnu dogradnju nije izdan odgovarajući akt kojim se nezakonito izgrađena dogradnja izjednačava sa zakonito izgrađenom te obzirom da se ista smatra nelegalnom kao takva nije niti bila predviđena za zadržavanje u prostoru zaštite. Navedenim Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama čl. 6. st. 2. podst. 1. propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih meda nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja. Dakle, sukladno navedenoj odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nelegalne zgrade unutar zaštićenih područja ne mogu se ozakoniti, osim u slučaju kada nadležno tijelo za njih izda potvrdu da su usklađene s posebnim uvjetima. Također, tuženik napominje da se citiranim Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne uvjetuje nadležnom tijelu izdavanje Potvrda za nezakonito izgrađene građevine od donošenja rješenja o zaštiti, već se o zahtjevu za izdavanje potvrda odlučuje isključivo na temelju činjenice da li je nekretnina u tom trenutku zaštićena, te da li je ista u skladu sa posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležno tijelo. Sukladno navedenom, vrijeme izgradnje nelegalne građevine nije relevantno u odnosu na uspostavljenu zaštitu. Tuženik ističe da predmetni neprimjereni zahvat ne bi bio dopušten niti kada bi se za isti zatražili posebni uvjeti iz čl. 60. odnosno 61. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21). Ukoliko bi se nelegalna dogradnja ozakonila, trajno i nepovratno bi se legalizirao zahvat koji nedvojbeno narušava izuzetno vrijedno kulturno dobro. U dijelu u kojem se navodi da je nekretnina sagrađena prije 15. veljače 1968., tuženik ističe da ukoliko su predmetne dogradnje izvedene prije navedenog datuma, tada ne bi mogle biti predmetom legalizacije prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, obzirom da se za takve dogradnje ne donosi rješenje o izvedenom stanju prema navedenom Zakonu (tako i Upravni sud u Rijeci u presudi poslovni broj 5 Usl-95/15-20 od 27. listopada 2017.). Podredno ističe da tužitelj nije uspio navedenu tvrdnju dokazati propisanom potvrdom nadležnog katastarskog ureda. To dokazuje i činjenica da je to nadležno upravno tijelo zatražilo od nadležnog konzervatorskog odjela da se provede postupak ozakonjenja sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

14. Po izvedenom dokazu vještačenjem, kao i uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Imenovani vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, koji je u iznio i usmeno na raspravi u ovom sporu, naveo je sljedeće po traženim stavkama. 1) Vezano za vanjsko otvoreno AB stubište, natkrivena terasa uz pročelje koja je naslonjena na AB stupove i fasadna obloga pročelja od kamenih ploča nepravilnog formata: armirani beton, kao element u gradnji počeo se primjenjivati u zadnjoj trećini 19. stoljeća (pionirski). Početkom 20. stoljeća postaje općeprihvatljiv u građevinarstvu. Samim time nije autohtoni materijal prikladan za izvođenje radova na predmetnoj zgradi. Slijedom toga vanjsko AB stubište i AB stup s lučnim nastavkom (koji je oslonac natkrivene terase) nisu primjeri izbor za sanaciju i rekonstrukciju zgrade. Nadalje, fasadna obloga pročelja od kamenih ploča nepravilnog formata također nije prihvatljiva i predstavlja grubu „pseudo obradu". Zidovi (stubište i stupovi te detalji u izvedbi) moraju biti zidani kamenim blokovima (poput izvornih - tehnikom lomljenog kamena) ili završno obrađeni u fino zaglađenoj vapnenoj žbuci. Zaključno: elementi u stavci 1 nisu arhitektonski elementi u izvedbi svojstveni kulturno- povijesnoj urbanističkoj cjelini grada Cresa. 2) Vezano za mišljenje o izvedenim radovima na zgradi: izvedenim radovima na zgradi (dogradnjom i rekonstrukcijom), a koji su opisani i u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja koja je služila kao prilog u postupku ozakonjenja zgrade, definitivno je degradirana ambijentalna i arhitektonska vrijednost same zgrade, a slijedom toga i zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline toga dijela Cresa i to na dva načina: izvedbom radova i namjenom prostora. Vještak je mišljenja da se naknadnim zahvatima, uz sudjelovanje konzervatora, mogu izvršiti prihvatljivi radovi kojima bi se sačuvala funkcionalnost zgrade i njezina integracija u ambijentalnu sredinu (promjena AB stubišta, uređenje fasade i sl.). 3) Vezano za očitovanje o karakterističnim tradicijskim i povijesnim rješenjima stambene arhitekture Cresko-lošinjskog otočja za vanjska stubišta (pristup katnim, stambenim etažama): vanjsko stubište završava podestom pred glavnim ulazom u stambeni prostor prvoga kata. Stubište je u pravilu priljubljeno uz fasadu. Ispod podesta je lučno završen ulaz u konobu (prizemlje). Ograda podesta može nositi trijem na kamenim stupcima. Vanjsko je stubište smješteno na glavnom pročelju i u pravilu okrenuto prema dvorištu. Izvedba (zidanje) iz lomljenog kamena s obrađenim licem, završno može i u finoj zaribanoj vapnenoj žbuci. Između stambenih prostorija prvog i drugog kata komunicira se unutrašnjim stubištem koje je najčešće drveno. 4) Vezano za očitovanje o arhitektonskim elementima karakterističnim tradicijskim i povijesnim rješenjima Cresko-lošinjskog otočja za vanjske terase na građevinama: vanjske terase (balkoni) izvedeni su iz profiliranog punog kamena (kamene ploče), položene na (najčešće) dva kamena profilirana nosača. Terase su bile samostalni konzolni element, bez spojne veze s prizemljem. Ograda je najčešće metalna (profilirana) ili kamena. Pučke kuće bile su jednostavne izvedbe, najčešće bez vanjskih terasa (balkona). Ti elementi su prvenstveno krasini vlastelinske kuće. 5) Vezano za očitovanje o arhitektonskim elementima karakterističnim tradicijskim i povijesnim rješenjima Cresko-lošinjskog otočja za završno uređenje pročeljnih zidova (fasada- izgled i oblaganje pročeljnog zida): karakteristična - tradicijska i povijesna rješenja za završno uređenje pročeljnih zidova (fasade). Redoviti element tipa "pučke kuće” je vanjsko stubište koje završava podestom pred glavnim ulazom u stambene prostorije prvoga kata (stambeni dio) s punom (zidanom) ogradom. Stubište je u pravilu priljubljeno uz fasadu. Ispod podesta je lučno završen ulaz u konobu. Vanjsko je stubište smješteno na glavnom pročelju (fasadi) i u pravilu okrenuto prema dvorištu kojeg kuća dijeli sa susjednima (u ovom slučaju dvorište pripada samo jednoj zgradi). Kuće čija su pročelja smještena na gradskim prometnicama, nemaju vanjskih stubišta, ili su ona smještena na začeljima kuća koja su okrenuta prema zajedničkom prostoru u unutrašnjosti bloka. Ukoliko je stubište ipak na glavnom pročelju, onda je "upušteno" u zgradu na način da je građevinski pravac položen sa susjednim fasadama i stubišnim krakom zgrade, bez prodora u javnu prometnu površinu. Na fasadama se često vide i kamini (dimnjaci) čiji je profil u pravilu izbočen iz zidne plohe i nalazi se na prvom katu (iz čega proizlazi da se kuhinja nalazila u prvome, a prostorije za spavanje na drugom katu). Prizemlje je bio gospodarski prostor u kojemu je vlasnik obavljao svoju djelatnost. Raspored prozorskih otvora po fasadama je kod zgrada manjih dimenzija nepravilan u razinama i okomitim osima. Pravilnost njihova ritma kod većine ostalih zgrada može biti uzrokovana kasnijim pregradnjama kojima se zbog ožbukanih fasada ne može pronaći traga. Okviri prozorskih otvora imaju kamene erte. Završna obrada fasadnih zidove (koji nisu izvorno izvedeni iz kamenih klesanih blokova) je glatko zaglađena ili vapnena žbuka. Važan je izbor i završna boja fasade (koja u ovom slučaju nije primjerena), koja mora biti usklađena s konzervatorskim mišljenjem. Obavezna je fasadna stolarija (drvo). Krovni pokrov je kupa kanalica (opečni crijep). Obavezno je očuvanje svih izvornih kamenih i metalnih elemenata na fasadi kod njezine sanacije i nije dozvoljeno žbukanje (prekrivanje) izvornog kamena žbukom, bojom i sI. Oblaganje pročeljnih zidova nije autohtoni element u završnoj obradi fasada ni u kojem slučaju.

16. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru pisanom i usmenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, stručnost i objektivnost kojeg nije dovedena u pitanje.

17. Stoga, sud drži da nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dano u ovom upravnom sporu čini valjanu osnovu za odlučivanje odnosno potvrđivanje ispravnosti stava upravnih tijela u upravnom postupku, ocjenjujući pri tome nalaz vještaka jasnim, potpunim i bez proturječnosti, slijedom čega sud nije našao osnovanim provoditi daljnje dokaze vještačenjem po novom vještaku odnosnu nije našao zakonskog razloga za obnovu vještačenja.

18. Nastavno na izneseno, valja reći kako sud u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u pobijanom rješenju odnosno podnescima citiranima u ovoj odluci te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

19. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocijenjena je zakonitom te je stoga na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 4. svibnja 2023.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.