Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-405/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. & Partneri d.o.o. Z., protiv tuženika S. H. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12236/2021-73 od 1. veljače 2023. te o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u istoj presudi, u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12236/2021-73 od 1. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12236/2021-73 od 1. veljače 2023. pod točkom II izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat parnični trošak preko iznosa od 2753,00 eura[1] / 20.750,00 kuna/ do iznosa od 3002,85 eura/ 22.625,00 kuna (za iznos od 248,86 eura/ 1.875 kuna).

II Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12236/2021-73 od 1. veljače 2023. pod točkom II izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat parnični trošak preko iznosa od 2505,14 eura/ 18.875,00 kuna do iznosa od 20.750,00 kuna/ 2753,00 eura (za iznos od 248,86 eura/ 1.875 kuna), i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 248,86 eura/ 1.875 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 31,11 eura/ 234,38 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.636,60 eura/ 27.400,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2017. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U točki II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.505,14 eura/ 18.875,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev. 3. Protiv navedene presude pod točkom II izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat trošak preko iznosa od 2.505,14 eura/ 18.875,00 kuna žali se tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili u istom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Kako tužiteljica u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnijela žalbu na rješenje.

5. Ni tuženik niti tužiteljica nisu podnijeli odgovore na žalbe.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužiteljice je osnovana.

8. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica, kao zaposlenica tuženika, pretrpjela u štetnom događaju dana 21. travnja 2015. u večernjim satima kada je pred završetak smjene razbojnik uperio pištolj u glavu tužiteljice i zahtijevao da mu preda novac iz blagajne, uslijed čega je tužiteljica pretrpjela strah te se kod nje razvio posttraumatski stresni poremećaj.

U odnosu na žalbu tuženika

9. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Tuženik u žalbenim navodima osporava svoju odgovornost, tvrdeći da je proveo sve potrebne mjere zaštite na radu prema procjeni rizika ovlaštene institucije koja je izvršila procjenu rizika, kao i da se u prodavaonici u kojoj radi tužiteljica nikada prije štetnog događaja nije dogodilo razbojništvo.

11. Sukladno odredbi čl. čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 – dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. U smislu odredbe čl. 17. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14. i 118/14 – dalje: ZZR), poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu.

13. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U stavku 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Suprotno žalbenim navodima, predmetni događaj u kojem je NN počinitelj nakon prisile i prijetnje pištoljem tužiteljici iz blagajne otuđio novac nema značenje izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, već je riječ o manifestaciji profesionalnog rizika za koji postoji poslodavčeva odgovornost. Imajući u vidu da je tužiteljica zbog opisa posla kojeg obavlja (rad s gotovim novcem) izložena opasnostima koje mogu ugroziti njezin život i zdravlje, pljačka poslovnice tuženika predstavlja profesionalni rizik, kojem su izloženi određeni pravni subjekti koji u okviru svog redovnog poslovanja rade s većim količinama gotovog novca.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako on nije novčarska institucija pa njegov poslovni rizik ne može biti identičan profesionalnom riziku kladionica, prodavaonica Hrvatske lutrije i/ili banaka. Naime, tuženik kao trgovina prehrambenim proizvodima radi svakodnevno sa znatnom količinom gotovog novca te lako može biti meta pljačkaša. Jednako se odnosi, primjerice, i na benzinske postaje (Županijski sud u Zagrebu, Gž R-695/15-2 od 9. lipnja 2015.).

16. Također su neosnovani žalbeni navodi da je tuženik upotrijebio svu dužnu pažnju, jer je iz iskaza svjedoka R. J. i Ž. K. (list 188 spisa) te tužiteljice vidljivo da u vrijeme štetnog događaja u poslovnici tuženika nije bio prisutan zaštitar niti je u poslovnici bila instalirana nadzorna kamera. Iako je tuženik dostavio presliku Ugovora br. … o pružanju usluga tjelesne i tehničke zaštite od 16. ožujka 2015. (koji je stupio na snagu 1. travnja 2015.), sklopljenog između S. H. d.o.o. Z. i S. H. d.o.o. Z., time nije dokazao prisutnost djelatnika zaštitarske službe u vrijeme razbojničkog prepada dana 21. travnja 2015. jer nije ni tvrdio niti dokazao da bi se zaštitar određenog imena i prezimena kritične zgode nalazio u trgovini tuženika.

17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela prilikom razbojništva dana 21. travnja 2015. u poslovnici tuženika u S., Z.

18. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije postupila u skladu s uputom iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž -25/2021 od 23. ožujka 2021. u kojem je dana uputa prvostupanjskom sudu da je potrebno pribaviti zdravstveni karton tužiteljice te pozvati vještaka na dopunu nalaza i mišljenja radi ocjene je li zdravstveno stanje tužiteljice u pogledu psihičkih poremećaja u cijelosti posljedica štetnog događaja ili je u nekom dijelu posljedica ranijih bolesti i poremećaja, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

19. Iz stanja spisa je vidljivo da je prvostupanjski sud postupio u skladu s naprijed navedenom uputom te pribavio zdravstveni karton tužiteljice, i to na način da je tužiteljica dostavila zdravstveni karton za razdoblje od 6. srpnja 2004. pa do 23. travnja 2021. (elektronički ispis, list 302-417 spisa), dok je sud služenim putem zatražio dostavu zdravstvenog kartona od strane Doma zdravlja Z. – C., koji je uz dopis od 7. listopada 2021. dostavio presliku ručno vođenog zdravstvenog kartona za razdoblje od 12. lipnja 1990. pa do 2004. (list 423-437 spisa) te izvješće o bolničkom liječenju tužiteljice u K. K. z. n. M. f. od 7. kolovoza 2008. do 14. kolovoza 2008. (list 438-439 spisa), kao i liječničke nalaze za tužiteljicu iz razdoblja od 30. travnja 2005. do 14. lipnja 2019. (list 440-502 spisa).

20. Iz navedenog proizlazi da su netočni i neosnovani žalbeni navodi tuženika kako tužiteljica nije postupila u skladu s nalogom u ukidnom rješenju višeg suda jer je dostavila zdravstveni karton koji se odnosi "tek na razdoblje od 12.06.1990." te nedostaje zdravstveni karton za razdoblje od 1967 do 1990.

21. Naime, tužiteljica je dostavila zdravstveni karton za razdoblje od 2004. pa nadalje od kada se isti vodi u elektronskom obliku, dok je sud prvog stupnja dopisom zatražio od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) dostavu zdravstvenog kartona za razdoblje prije 2004. te je HZZO na zahtjev suda dostavio presliku rukom pisanom zdravstvenog kartona za razdoblje od 12. lipnja 1990. do 2004. Dakle, ne radi se ni o kakvom tužiteljičinom nepoštivanju upute Županijskog suda u Zagrebu iz rješenja poslovni broj Gž -25/2021 od 23. ožujka 2021.

22. Nadalje, sudski vještak je u svom očitovanju od 19. srpnja 2022. (list523 spisa) naveo kako smatra da nije potrebna pribava osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice za razdoblje od 1967. do 1999., iz razloga što je uzeta u obzir sva relevantna medicinska dokumentacija nužna za ocjenu kvalifikatornih okolnosti.

23. U obrazloženju pobijane presude je navedeno kako je radi utvrđivanja opsega i visine nematerijalne štete koju je pretrpjela tužiteljica provedeno medicinsko vještačenja te da je u nalazu i mišljenju vještaka prim.dr. G. M., spec. psihijatra, zaprimljenom u spis 23. prosinca 2019. navedeno:

- da je tužiteljica povodom oružane pljačke koju je doživjela na radnom mjestu pretrpjela akutnu stresnu reakciju koju je razvila kao izravnu posljedicu štetnog događaja od 21. travnja 2015., jer je bila izložena situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja,

- da je uslijed navedenog tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivnog i kratkog trajanja, a kasnije slijedi stanje sekundarnog straha i to umjerenog do jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, potom oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, a slabiji oscilirajući sveukupno 12 tjedana,

- da je tuđa pomoć i njega je bila pružana od strane ukućana 20 sati kumulativno,

- da su kod tužiteljice zaostali duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti od 10%.

24. U dopuni nalaza i mišljenja od 14. ožujka 2002. (list 509-510 spisa) je sudski vještak prim.dr. G. M.,spec. psihijatar, naveo kako se u priloženoj preslici osobnog zdravstvenog kartona u tri navrata (2006.-2008.) bilježi dijagnoza Depresivne epizode (F32), uz propisivanje antidepresiva Seroxata te anksiolitika Misara, ali da navedeni podatak nije ni od kakvog značenja za ocjenu kvalifikatornih okolnosti iz pisanog nalaza i mišljenja od 23. prosinca 2019. Također je naveo da se dijagnoza epilepsije, kao i popratnih stanja (Akutno smeteno stanje), ne nalazi ni u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s psihičkim poremećajima proisteklim iz predmetnog štetnog događaja, a što se odnosi i na liječenje poremećaja funkcije štitnjače.

25. Opisano očitovanje sudskog vještaka je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud, a prihvaća ga i ovaj sud drugog stupnja, i to iz slijedećih razloga.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je prilikom pregleda psihijatra 23. travnja 2015. konstatirano da tužiteljica do sada nije psihijatrijski liječena; da dolazi radi oružane pljačke koju je doživjela 21.4.; da joj je napadač prislonio pištolj na potiljak, nije ju ozlijedio, žali se na bezvoljnost, nezainteresiranost, plačljivost; teško joj je kad se sjeti događaja, izbjegava o tome razgovarati; povlači se, svi joj idu na živce, nema strpljenja niti za članove obitelji; uz pojačani napor obavlja svakodnevne poslove; spava uz hipnotik, do 2 ujutro, onda šeće po kući.

27. Iz sadržaja zdravstvenog kartona proizlazi da je u razdoblju od 2006. – 2008. zabilježena dodatna dijagnoza depresivna epizoda, ali je postavljena od liječnika primarne zdravstvene zaštite, a ne od spec. psihijatra niti je u zdravstvenom kartonu zabilježeno liječenje od strane psihijatra pa su neosnovani i tuženikovi žalbeni navodi da je tužiteljica neistinito iskazivala kako prije toga nije odlazila psihijatru.

28. Netočni su, nedovoljno jasni i zlonamjerni žalbeni navodi tuženika, a time i neosnovani, da u "svakom slučaju tužiteljica nije bila u stanju slijediti zadana pravila poslodavca" jer nije jasno koja su to zadana pravila i kada ih tužiteljica nije bila u stanju slijediti, pri čemu je u nalazu psihologa od 8. studenoga 2016. (list 473-474 spisa) navedeno da se tužiteljica "opisuje kao radoholičar, zaljubljenica u svoj posao na kojem je obnašala ulogu voditeljice blagajni…"

29. Okolnost da u spis nije pribavljen zdravstveni karton tužiteljice u razdoblju od njezinog rođenja 1967. pa do 1990. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer iz priloženog zdravstvenog kartona od 1990. pa nadalje (odnosno u razdoblju preko 30 godina) proizlazi da tužiteljica do 2006. nije imala nikakvih psihičkih tegoba, dakle punih 16 godina, a i te psihičke tegobe (depresivna epizoda) iz razdoblja od 2006. do 2008. nisu utjecale na Akutnu stresnu reakciju (F43.0) i PTSP (F43.1), koje su isključivo posljedica štetnog događaja na radnom mjestu tužiteljice dana 21. travnja 2015., a kako je to stručno i objektivno procijenio sudski vještak. Tom prilikom je tužiteljici s leđa prišao razbojnik i prislonio hladnu cijev na potiljak, koju je osjetila te je znala o čemu se radi; povikao je da otvori blagajnu i uzeo sve papirnate novčanice te je tražio novce iz druge i treće blagajne, a kada je tužiteljica rekla da nema novaca u tim blagajnama, rekao je da laže i repetirao pištolj, no kada je otvorila drugu i treću blagajnu, vidio je da nema ništa novaca u njima (iskaz tužiteljice na ročištu održanom dana 13. lipnja 2019., list 206-207 spisa).

30. Dakle, napad pištoljem kojeg je razbojnik prvo prislonio na glavu tužiteljice, a zatim i repetirao, kod svakog normalno razvijenog ljudskog bića mora izazvati intenzivan stres i strah, pri čemu različite osobe različito reagiraju, a tužiteljica je napad doživjela vrlo teško i zbog toga je provodila liječenje, što je prvostupanjski sud pravilno zaključio. 31. Neosnovani su i žalbeni navodi da je nejasno kako je sudski vještak utvrdio tuđu pomoć. To iz razloga što je vještak prim.dr. G. M. u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 20 sati – pružanje psihološke potpore, potrebe pratnje pri izlascima iz kuće, posebno u svrhu posjeta liječniku, potrebe nabave namirnica i sl., a koje mišljenje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio.

32. Nadalje, tuženik u žalbi ističe kako iz priloženih nalaza u spisu proizlazi da nema trajnih posljedica koje bi umanjile životnu sposobnost tužiteljice radi neurološke simptomatologije, s time da je "poznato da vještak psihijatar ne utvrđuje smanjenje opće životne aktivnosti".

33. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije zadobila tjelesne ozljede, već su kod nje zaostale jedino i isključio psihičke tegobe, koje je ovlašten procijeniti upravo spec. psihijatar, a kako je to pravilno odredio prvostupanjski sud.

34. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama čl. 292. i 292.a ZPP-a, čime je omogućio tužiteljici da i nakon pripremnog ročišta pa tako i nakon donošenja prvostupanjske presude i ukidanja iste, u spis dostavi dokumentaciju, a nepozivanjem vještaka na ročište isti nije bio ispitan, valja reći sljedeće.

35. Iz podataka u spisu je vidljivo da je tužiteljica dostavila u spis osobni zdravstveni karton za razdoblje od 2004.-2021., i to u skladu s uputom ovog drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Gž -25/2021 od 23. ožujka 2021., a ostalu medicinsku dokumentaciju (koja je u spis dostavljena nakon navedenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu) je dostavio HZZO uz dopis od 27. rujna 2021., zaprimljen u spis 7. listopada 2021. (list 422- 502 spisa), a ne tužiteljica kao što to pogrešno ističe žalitelj. Ni okolnost da na ročište nije pozvan vještak, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se vještak na prigovore tuženika očitovao pisanim putem dana 19. srpnja 2021. (list 523 spisa), nakon čega tuženik nije predlagao da sud pozove vještaka na ročište radi usmenog očitovanja.

36. Stoga su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani pa je slijedom svega naprijed iznesenog valjalo odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

37. U pogledu odluke o troškovima postupka, tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak pristupa na ročište održano dana 7. lipnja 2018. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), da je dosuđen trošak pristupa na ročišta od 19. rujna 2018. i 7. veljače 2020. iako ta ročišta nisu održana, kao i da je nepotreban trošak sastava podnesaka od 25. svibnja 2018., 1. listopada 2018. i 4. ožujka 2019.

38. Iz podataka u spisu je vidljivo da je održano ročište dana 17. rujna 2018. te da je tužiteljica u troškovniku na listu 535 spisa postavila zahtjev za naknadu troška za pristup na to ročište, koji trošak joj i pripada pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljici trebalo priznati trošak pristupa na ročište održano dana 17. rujna 2018. i to prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u visini od 50 bodova. U istoj visini je trebalo priznati trošak pristupa na ročište održano dana 7. lipnja 2018. (a ne u visini od 100 bodova kao što je u pobijanoj odluci), dok za dan 7. veljače 2020. zaista nije bilo ni zakazano niti održano ročište u ovom predmetu pa je sud prvog stupnja neosnovano dosudio tužiteljici trošak pristupa na ročište s tim datumom u visini od 100 bodova.

39. Također su osnovani žalbeni navodi tuženika da podnesci od 1. listopada 2018. i 4. ožujka 2019. nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a niti se radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife (obrazloženi podnesci kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka).

40. No, opisani žalbeni navodi nisu doveli do preinake odluke o troškovima postupka u korist tuženika jer je osnovana i žalba tužiteljice protiv dijela odluke o troškovima postupka u kojoj joj nije priznat zatražen trošak, zbog čega je u konačnici tuženik dužan naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak, i to iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku.

U odnosu na žalbu tužiteljice

41. Tužiteljica u bitnome ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj nije priznao trošak sastava podneska od 24. lipnja 2022., trošak odštetnog zahtjeva i nije obračunao vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn u skladu s izmjenama Tarife koja je stupila na snagu 5. studenoga 2023. te se primjenjivala u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

42. Iz sadržaja spisa je vidljivo da se tužiteljica u podnesku od 24. lipnja 2022. (list 517- 518 spisa) očituje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega se radi o podnesku iz odredbe Tbr. 8. u svezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife pa je tužiteljici valjalo priznati trošak tog podneska u visini od 100 bodova.

43. Neosnovani su žalbeni navodi da tužiteljici pripada pravo i na naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva. To iz razloga što u ovoj vrsti spora (naknada štete iz rada) podnošenje odštetnog zahtjeva ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe pa se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje ovog postupka.

44. No, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj pripada pravo na naknadu troška po vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna. To iz razloga što odredba Tbr. 48. st. 3. Tarife ada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret propisuje k

protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu izmjene Tarife dana 5. studenoga 2022., tužiteljica ima pravo na obračun troška prema vrijednosti boda od 15,00 kn. 45. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u visini 100 bodova, za zastupanje na ročištima dana 26.2.2019., 13.6.2019., 29.9.2020., 14.09.2021. i 15.12.2022. u visini od po 100 bodova, za zastupanje na ročištima 7.6.2018. i 17.9.2018. u visini od po 50 bodova, za sastav podnesaka od 25. svibnja 2018. (očitovanje na odgovor na tužbu), 25. svibnja 2020. i 24. lipnja 2022. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka) u visini od po 100 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova x 15,00 kn = 15.000,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 3.750,00 kn i trošak vještačenja od 2.000,00 kn, što sveukupno iznosi 20.750,00 kuna/ 2753,00 eura.

46. Budući da je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen trošak od 2505,14 eura/ 18.875,00 kuna, valjalo je ovom odlukom priznati tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 1.875,00 kuna/ 248,86 eura.

47. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke presude, a na osnovi odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a kao u točki I izreke rješenja.

48. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke presude).

49. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 50% (priznat daljnji parnični trošak 1.875,00 kn/ 248,86 eura // pobijano žalbom 3,750,00 kuna/ 497,71 eura), to joj u istom omjeru pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, koji prema odredbi Tbr. 10. t. 5. Tarife (50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1.) u cijelosti iznosi 375,00 kn (25 bodova, vps. za žalbu 3.750,00 kn), uvećano za PDV u iznosu od 93,75 kn, odnosno 468,75 kuna/ 62,21 eura, pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime troška sastava žalbe iznos od 234,38 kuna/ 31,11 eura (točka II izreke rješenja).

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.