Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1830/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz S. B., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:51634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, OIB:51634238587, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-11/2022-15 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-11/2022-15 od 26. siječnja 2023. pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,04 eura/9.750,00 kn, i u tim dijelovima presuda vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi.

"Nalaže se Republici Hrvatskoj, ministarstvu da tužitelj M. B. s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 99.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva ODO u P. od 10. travnja 2012. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena u roku 15 dana od pravomoćnosti, a koji iznos se ima isplatiti na račun opunomoćenika. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju koliko budu iznosili."

II Nalaže se tužitelju M. B. OIB … da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,04 eura1 / 9.750,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka tužena Republika Hrvatska se kao s neosnovanim odbija.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj po punomoćniku i osobno.

3. Protiv presude pod toč. I. izreke te pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,04 eura/9.750,00 kn žali se tužitelj po punomoćniku zbog svih žalbenih razloga iz čl.

("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže u tim dijelovima pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv presude, sadržajno pod toč. I. izreke te pod toč. II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,04 eura/9.750,00 kn žali se tužitelj osobno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, Zakona o parničnom postupku

117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže u tim dijelovima pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati drugom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Žalbe tužitelja su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesni, psihički i duševni integritet te povrede prava na dostojanstvo-sve to zbog neodgovarajućih i nehumanih uvjeta izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u P. u razdoblju od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010.

7. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelju bio rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu određen pritvor, a pritvor mu je bio i produljivan pa je tužitelj bio u pritvoru u Zatvoru u P. u vremenskom periodu od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010.

8. Iz podataka uprave, Zatvora u P. proizlazi da je tužitelj tijekom cijelog vremena boravka u pritvoru bio smješten u odjelu pritvora u sobama broj 12 i 14 koje su bile površine 13 m2 i predviđene su za smještaj četiri osobe. Tijekom cijelog vremena boravka u pritvoru tužitelj je imao osiguran vlastiti krevet i niti jedan dan i noć nije proveo na tzv. pomoćnom ležaju. Soba broj 14 u kojoj je boravio u okviru sanitarnog čvora ima toplu vodu a u njoj je tužitelj boravio od 7. srpnja 2008. do 9. lipnja 2009. Povremeno se događalo da se u sobi u kojoj je boravio tužitelj smjesti i peta osoba, a takva vrsta smještaja bila je privremena do oslobađanja mjesta u drugim sobama. Sobe u kojima je tužitelj boravio u navedenom periodu opremljena je krevetom, garderobnim ormarićem za osobne stvari. U okviru kvadrature sobe nalazi se sanitarni prostor s umivaonikom i uvijek dostupnom tekućom i pitkom vodom te wc školjkom. Od ostalog prostora odvojen je zidom. Sobe imaju centralno grijanje te prozor kojeg zatvorenici sami po potrebi otvaraju i prozračuju prostor u kojem borave i umjetnu rasvjetu. Zatvorske sobe liče se najmanje jednom godišnje. Posteljina se mijenja svakih petnaest dana a urednost sobe održavaju sami zatvorenici za što dobivaju sredstva za čišćenje od zatvora. Jednom tjedno se sredstvima za dezinfekciju tretiraju svi sanitarni čvorovi i kupaonice, a dezinsekcija i dezinfekcija prostora u kojem borave zatvorenici vrši se četiri puta godišnje. Zatvorenicima je omogućeno dva puta mjesečno prozračivanje deka i madraca, a deke se redovito peru nekoliko puta godišnje. Zavod za javno zdravstvo najmanje četiri puta godišnje uzima uzorke posuđa i namirnica pri čemu unazad dvije godine nije bilo nikakvih primjedbi. Zatvorenicima je omogućeno pranje rublja i ostale odjeće u prostoru kupaonice gdje je dostupna topla voda. Sušenje rublja omogućeno je svim zatvorenicima tijekom zime u podrumskim sobama koje su grijane dok tijekom ljetnih mjeseci postoji prostor unutar kruga zatvora gdje se može osušiti rublje. Prilikom dolaska posjetitelja u posjet zatvorenicima omogućava se razmjena prljavog s čistim rubljem i odjećom. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno u za to određenom prostoru pri čemu je osim šetnje i boravka na zraku moguće bavljenje košarkom i nogometom. Svakom zatvoreniku omogućena je posudba knjiga iz zatvorskog fonda dostupnih knjiga. Vrata zatvoreničkih soba su sve vrijeme zaključana, a otvaraju se na temelju poziva osobe koje u njima borave kod obilaska od strane službenika zatvora i sudaca nadležnih sudova te prilikom podjele hrane i lijekova, prilikom odlazaka na šetnju, k liječniku ili na razgovor kod službenika zatvora. Tijekom boravka u pritvoru tužitelj se nije obraćao sa zamolbom da mu se omogući radni angažman. Svaki zatvorenik od zatvora dobiva redovni mjesečni pribor za osobnu higijenu i sredstva za pranje rublja. Zatvorenicima je prema tjednom rasporedu omogućeno kupanje dva puta tjedno a tužitelju je po preporuci liječnika odobreno tuširanje tri puta tjedno. Tužitelju je bio odobren posjet članova obitelji i drugih osoba a tužitelj se više puta obraćao upravitelju da mu se odobri produljeno trajanje posjete supruge i maloljetnog sina što mu se u većini slučajeva i odobravalo. Tužitelju je bilo omogućeno nabavljanje prehrambenih proizvoda i narudžbe hrane iz ugostiteljskog objekta. Tužitelj tijekom boravka u pritvoru nije osobno podnosio pritužbu upravitelju zatvora, a dana 15. veljače 2010. zaprimljena je njegova predstavka u Središnjem uredu uprave za zatvorski sustav u kojoj se tužio na uvjete boravka u pritvoru, postupanje s pritvorenicima te nepridržavanje odredbi Zakona o izvršenju kazne zatvora i Pravilnika o kućnom redu. U periodu boravka tužitelja u pritvoru u Zatvoru u P. obavljeno je ukupno 150 obilazaka od strane sudaca i nije evidentirana niti jedna primjedba od strane tužitelja.

9. Nadalje, utvrđeno je, da je ministarstva, uprave, Središnjeg ureda od 15. ožujka 2010. dalo odgovor na pritužbu tužitelja kao pritvorenika. Iz sadržaja odgovora na pritužbu nedvojbeno proizlazi da su navodi pritvorenika bili neosnovani.

10. Cijeneći navedene okolnosti, kao i iskaz tužitelja, sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-da je tužitelj za vrijeme boravka u pritvoru u Zatvoru u P. u periodu od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010. boravio u Odjelu pritvora u dvjema prostorijama, soba broj 12 i soba broj 14 koje sobe su bile predviđene za smještaj 4 osobe,

-da je za vrijeme boravka u pritvoru sve vrijeme imao u sobama u kojima je boravio svoj krevet, a samo povremeno je u prostoriji u kojoj je tužitelj boravio bilo pet osoba tako da je jedna osoba bila na pomoćnom ležaju dok je za ostale osobe postojao krevet jer je soba imala četiri kreveta,

-da su prostorije u kojima je boravio tužitelj za vrijeme trajanja pritvora održavali sami pritvorenici, posteljina se redovito mijenjala, a redovito se vršila dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija

-da je tužitelju je bilo omogućeno da sam opere svoju odjeću ili da mu čistu odjeću donesu posjetitelji

-da je tužitelju bilo omogućeno da se na prijedlog njegovog liječnika tušira i više puta od onoga što je pritvorenicima bilo dopušteno, a tužitelju je po odobrenju upravitelja Zatvora bilo omogućeno da više od propisanoga po odobrenju upravitelja koristi posjete obitelji

-da je tužitelju kao i drugim pritvorenicima bilo je omogućeno da se hrane i narudžbom hrane iz restorana što je on i činio

-da se tužitelj tijekom boravka u pritvoru nije javljao liječničkoj službi koja je u Zatvoru u P. bila organizirana radi posebnih zdravstvenih tegoba osim što je tužitelj koristio redovite preglede liječnika s propisivanjem lijekova.

-da tužitelj nije pružio nikakve dokaze, a nema nikakvih podataka iz medicinske dokumentacije da je imao psihičkih tegoba za vrijeme boravka u pritvoru, a da bi te tegobe bile uvjetovane njegovim boravkom u pritvoru

-da je tužitelj za sve vrijeme boravka u Zatvoru u P., kao pritvorenik mogao svakodnevno dva sata boraviti na otvorenom, a ne u ćeliji, a mogao je i smanjiti vrijeme boravka u ćeliji na način da je mogao biti radno angažiran, a što tužitelj nije htio radi čega je ocjenjeno da mu boravak u tom prostoru i nije bio tako nepodnošljiv da bi ga navelo da umjesto boravka u ćeliji vrijeme provodi u drugim prostorima i da bude radno angažiran

-da je unatoč neodgovarajućoj površini soba u kojima je boravio Zatvor u P. tijekom boravka tužitelja u pritvoru posvetio je pozornost zahtjevima ljudskog dostojanstva u smislu čovječnog tretmana prema tužitelju bez namjere da se on ponižava ili omalovažava na što ukazuje i činjenica da on nije prigovarao za sve vrijeme boravka u zatvoru niti sucu izvršenja niti odgovornim osobama u zatvoru,

11. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da sama činjenica neodgovarajuće površine sobe u zatvoru u kojoj je tužitelj boravio u vremenu od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010. ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja prema tužitelju kao pritvoreniku pa nije povrijeđeno tužiteljevo pravo dostojanstva koje bi opravdalo dosudu naknade štete zbog povrede odbija zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci presude. prava osobnosti, radi čega

12. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

13. Dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva zatvorenika propisana je Ustavom Republike Hrvatske, koji u čl. 23. i čl. 25. zabranjuje podvrgavanje mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te proklamira poštovanje ljudskog dostojanstva. Zaštita dostojanstva zatvorenika propisana je i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine''-Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06-dalje: Konvencija), koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Dostojanstvo zatvorenika zajamčeno je i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'', broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13-dalje: ZIKZ). Tako je čl. 2. ZIKZ propisano da je glavna svrha izvršavanja kazne zatvora, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora (zatvorenik), njegovo osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima.

14. Relevantne pravne norme o kojima sud mora voditi računa pri odlučivanju o navedenom zahtjevu jesu, prije svega odredba čl. 3. Konvencije, a onda i odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, među kojima su od posebnog značaja:

-odredba čl. 3. kojom je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom tim zakonom (st. 2.) i da ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (st. 4.),

-odredba čl. 9. st. 1. kojom je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva te da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima,

-odredba čl. 14. kojom je propisano pravo zatvorenika na boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno,

-odredba čl. 74. kojom je propisano da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima zatvorenici borave moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane sa umjetnim i dnevnim svjetlom te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svakom zatvoreniku uvijek mora biti dostupna pitka voda i da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele,

-odredba čl. 76. prema kojoj se zatvorenicima mora omogućiti svakodnevno pranje tijela te održavanje osobne higijene, u koju svrhu im se mora osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

-odredba čl. 78. prema kojoj se zatvoreniku mora u pravilnim razmacima osigurati odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, i

-odredba čl. 96. prema kojoj se zatvoreniku mora osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, organiziranje različite vrsta aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika.

15. U skladu sa pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženim u navedenom predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.), koje moraju respektirati i domaći sudovi pri odlučivanju o zahtjevima za naknadu neimovinske šteke, ukoliko raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke o povredi članka 3. Konvencije, koju tužena strana može oboriti samo u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkog trajanja i povremeno; da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe; i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se pak radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku-prostorni čimbenik i nadalje ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, no u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na mogućnost vježbanja i bavljenja sportskim aktivnostima na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

16. Navedena stajališta zauzeta su i u odluci Ustavnog suda poslovni broj U-III- 1655/18 od 30. travnja 2020. koju je taj sud donio u predmetu podnositelja ustavne tužbe radi kršenja ustavnih odnosno konvencijskih prava.

17. U navedenoj Odluci Ustavni sud u pogledu podnositelja tužbe utvrđuje da predmetna razdoblja, u kojima je podnositelj ustavne tužbe u tom predmetu bio na izdržavanja kazne na raspolaganju kada su mu je na raspolaganju bila površina prostora manja od 3 m2, nisu bila kratka i povremena. Stoga, zaključuje Ustavni sud nije zadovoljen prvi od kumulativnih uvjeta utvrđenih u presudi Murušić protiv Hrvatske. U toj presudi ESLJP, naime, da je utvrdio povredu podnositeljevog prava na zabranu zlostavljanja iz 3. Konvencije jer je podnositelj boravio u ćeliji u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3 m2 u razdoblju od dvadeset i sedam dana što je ESLJP smatrao duljim razdobljem. Stoga Ustavni sud zaključuje da se sporna razdoblja u navedenom slučaju (daleko su duža od dvadeset i sedam dana), u kojima je podnositelj ustavne tužbe u tom predmetu boravio u prostorima manjim od 3 m2 po osobi, smatraju duljim boravkom u zatvoru te da predstavljaju ''per se povredu ustavnog/konvencijskog prava zbog nedostatka osobnog prostora''. Ustavni sud u navedenoj odluci utvrđuje da je podnositelj ustavne tužbe u navedenim razdobljima bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan te ocjenjuje da su podnositelju u postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi (parnični postupak radi naknade štete) povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava.

18. Kada raspoloživi prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u zatvorima u kojima boravi više zatvorenika, prema načelnom stajalištu ESLJP, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da se pretpostavlja povreda prava zajamčenog odredbom čl. 3. Konvencije. U takvom slučaju teret dokaza da povrede prava nije bilo prelazi na tuženicu, koja može oboriti tu pretpostavku dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti skučen osobni prostor, a odnose se na ukupnu kvalitetu smještaja i boravka zatvorenika u pojedinoj zatvorskoj ustanovi.

19. Tako je na tuženici bio teret dokazivanja da su postojale kumulativno slijedeće okolnosti: da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna, da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan smještajne prostorije i prikladnim aktivnostima izvan smještajne prostorije, i da je zatvorenik smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za izdržavanje kazne zatvora i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

20. Pritom treba reći da ocjena o tome predstavlja li određeno postupanje povredu dostojanstva u kontekstu prava osuđenika/zatvorenika/pritvorenika ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja i da sud kod ocjene treba voditi računa kako o objektivnim tako i o subjektivnim kriterijima (fizički i psihički utjecaj određenog postupanja na konkretnu osobu), te o osobnim karakteristikama određene osobe (dob, spol, zdravstveno stanje itd. (tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017.)

21. Međutim u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama površine i volumena soba u kojima je tužitelj boravio u navedenoj ustanovi u pojedinom tužbom obuhvaćenom razdoblju (umanjeno za površinu sanitarnog čvora) te o ukupnom broju zatvorenika u pojedinoj sobi u kojoj je boravio tužitelj, kao i o tome jesu li smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, pa je, barem za sada ostalo nerazjašnjeno:

-koje su točno pogodnosti imali zatvorenici (pa tako konkretno i tužitelj) koji su boravili u Zatvoru u P. (u smislu boravka na svježem zraku, korištenja slobodnog vremena, bilo na otvorenom ili u prostorijama samog zatvora),

-je li u sobama na tom odjelu sanitarni čvor bio u sklopu soba i je li fizički bio odijeljen od spavaćeg dijela (u cijelosti ili djelomično)

-jesu su zatvorenici, uključujući i tužitelja konzumirali obroke u svojim sobama ili u blagovaoni,

-je li i u kom opsegu, tužitelj za vrijeme boravka u navedenoj ustanovi imao mogućnost korištenja sportskih aktivnosti, ako nije zbog čega nije,

-je li je i u kom opsegu, tužitelj za vrijeme boravka u navedenoj ustanovi imao mogućnost radnog angažmana (tužitelj tvrdi da pritvorenici u kaznionici P. nemaju pravo na radni angažman niti im je takav angažman nuđen, pa isti i nije ni mogao odbiti)

-te jesu li su od strane Zatvora u P., bile poduzimane određene mjere kojima se kompenzirao smještaj tužitelja u sobama s površinom manjom od 3 m2 po osobi.

22. Da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo predložene dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučujuću činjenicu.

23. Polazeći od navedenog, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije pružio nikakve dokaze da je soba u kojoj je boravio u zatvoru utjecala na njegovo zdravlje, kada na tu okolnost, osim iskaza tužitelja i podataka uprave, Zatvora u P., koji su dijelom suprotni iskazu tužitelja nije proveo predložene dokaze, smatrajući iste nepotrebnim.

24. Tome valja dodati da je tijekom postupka proveden dokaz saslušanjem svjedoka Z. L. (list 59 do 50 spisa), ali navedeni iskaz sud prvog stupnja nije obrazlagao ni cijenio u pobijanoj presudi, pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati.

25. Tako je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. i čl. 221. a. ZPP-a, kao i ona iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a na koje sadržajem žalbi ukazuje tužitelj.

26. Kako nisu u potpunosti utvrđene sve pravno relevantne činjenice to je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

27. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

28. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će, vodeći računa o primjedbama iznesenim u ovoj ukidnoj odluci, detaljno raspraviti i utvrditi sve okolnosti koje su važne za odluku o postojanju zakonskih pretpostavki za naknadu štete tužitelju, a posebice s obzirom na razdoblja u kojima je tužitelj raspolagao s manje od 3 m2 osobnog prostora, time da će pri ocjeni postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo tužitelja imati u vidu i ukupnu kvalitetu života u navedenoj zatvorskog ustanovi, kao i pogodnosti koje je tužitelj imao u navedenoj zatvorskoj ustanovi (koje su djelomično ili u cijelosti kompenzirale povredu tužiteljevog prava na zajamčenu prostornosti), a u koju svrhu će, po potrebi, izvesti dokaze predložene po tužitelju. Nakon toga, ocjenom izvedenih dokaza, kao i onih koje će eventualno izvesti radi dopune činjeničnog stanja biti će u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

29. Vezano za prijedlog tužitelja da se predmet dodijeli u rad drugom sudu valja reći da o delegaciji drugog stvarno nadležnog suda nije ovlašten odlučivati ovaj sud drugog stupnja.

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.