P-3118/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja R. G., , OIB: , zastupan po

pun. M. V., odvj. u Splitu, protiv tuženika ad. 1., I. G.., Split, OIB: i ad. 2., M. G., Split,, OIB: , zastupan po tuženiku ad. 1., radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. Š., odvjetničkog vježbenika kod M. V. i tuženika ad. 2. M.

G., ujedno i punomoćnika tuženika ad. 1, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Nalaže se tuženicima da predaju u suposjed tužitelju stan na 1. katu zgrade, orijentacija zapad, sagrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. Z. U. k.o. Split, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.“

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su tužitelj i tuženik ad. 1. stvarni suvlasnici stana na prvom katu zgrade, orijentacija zapad, sagrađene na čest zem. ZU KO Split. Taj stan tuženici da drže u svom isključivom posjedu i onemogućavaju tužitelja u ostvarivanju sadržaja njegovih prava. Kako je tužitelj bezuspješno u mirnom postupku pozivao tuženike na predaju u suposjed navedene nekretnine, predloženo je donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu kako je tuženik ad. 1. vlasnik navedenog stana za 4/48 dijela, i to temeljem rješenja ovog suda Z-od 3. 5. 2013., donesenog na osnovu ugovora o darovanju od 7. 3. 2013. Tuženik ad. 2 da je otac tuženika ad. 1 i stvarni korisnik stana, te ni na koji način ne ometa tužitelja u njegovom posjedu. Tuženik ad 1 da je suvlasnik stana na sjeveroistočnoj strani zgrade, a tuženik da je trenutni suvlasnik za 1/12 dijela predmetne nekretnine s južne strane zgrade, što mu tuženici ne osporavaju, već treća strana, budući postoji plomba 8686/200.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga (neslužbena kopija) za čest zem. ZU od 10. 9. 2020., rješenja ovog suda Z- od 3. 5. 2013., ZK izvatka za predmetnu nekretninu od 29. 9. 2020., rješenja javnog bilježnika M. R. O. - od 16. 3. 2015., rješenja ovog suda Z- od 13. 8. 2019., izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu od 20.

3. 2009., prijepisa posjedovnog lista od 3. 2. 2021., ugovora o darovanju od 3. 3. 2013., zapisnika javnog bilježnika M. R. O. - od 18. 2. 2015., oporuke I. G.. od 16. 2. 2015., očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke T. Č., saslušanjem stranaka i svjedoka M.

K..

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako su tužitelj i tuženik ad. 2. braća, a tuženik ad. 1. sin tuženika ad. 2.,

- kako je predmet spora stan položen na prvom katu zgrade sagrađene na čest zem ZU KO Split koja nije etažirana,

- kako se u naravi radi o dva stana na prvom katu navedene nekretnine anagrafske oznake i garaži,

- kako čest zem. ZU prema izvatku iz zemljišnih knjiga kojeg su stranke priložile ima površinu zgrade od 213m2 i dvor površine 651m2, ukupno 864m2, dok se u posjedovnom listu broj vodi kao kat čest. 978/2, zgrada površine 213m2, garaža površine 34m2 i dvor površine 617m2, ukupno 864m2,

- kako je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne čest zem. za 1/12 dijela a tuženik ad. 1. za 4/48 dijela,

- kako je predmetni stan prema izvatku iz zemljišnih knjiga od 20. 3. 2009. prethodno bio upisan kao vlasništvo G. I. pok. M. za 4/48 dijela i G. D. za 1/12 dijela, a riječ je o roditeljima tužitelja i tuženika ad.

2.,

- kako se tuženik ad. 1. uknjižio kao vlasnik za 4/48 dijela predmetne nekretnine temeljem rješenja ovog suda Z-4038/13 od 3. 5. 2013., i to temeljem ugovora o darovanju od 7. 3. 2013. zaključenim s djedom I. G. pok. M.,

- kako se tužitelj uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine za 1/12 dijela temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 28. 2. 2013. zaključenim s majkom G. D.,

- kako je predmetni stan podijeljen u naravi u dva dijela od kojih jedan koristi tuženik ad. 2 za stanovanje temeljem suglasnosti tuženika ad. 1., dok drugi dio koristi za stanovanje D. G., majka tužitelja i tuženika ad. 2.,

- kako je pod brojem Z- zaprimljena 24. 7. 2019. zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. 8. 2010. i dodatka ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2.3. 2015. sklopljenih između D. G. kao primatelja uzdržavanja i M. B.. iz Z. kao davatelja uzdržavanja dijela čest zem. 4335/1 vlasništvo D. G..

6.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među parničnim strankama te proizlaze iz isprava koje je u dokazne svrhe sud pregledao.

7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na predaju suposjeda predmetnog stana smještenog na prvom katu zgrade označene kao čest zem. ZU KO Split, kojega u posjedu za 4/48 dijela drže tuženici (točnije tuženik ad. 2 uz suglasnost tuženika ad. 1) te D. G. za 1/12 dijela.

8.Odredbom čl. 42. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

9.Odredbom čl. 46.st.1. istog Zakona propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlazi iz njegova suvlasništva, dok je odredbom st. 2. propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

10.Prema odredbi čl. 37. st. 6. istog Zakona propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, a u smislu st. 4. toga članka svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovora njegovu suvlasničkom dijelu i glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku (čl. 30 istog Zakona).

11.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je s ocem zaključio darovni ugovor za 1/12 dijela predmetnog stana 2013., a iste godine njegov otac da je zaključio identični ugovor za 4/48 dijela predmetne nekretnine s tuženikom ad. 1., svojim unukom. Predmetna zgrada da je sagrađena 1985. a njegovi roditelji da su kupili stan u prizemlju površine 110m2 koji je podijeljen na dva stana, koje je vještak geodetske struke prikazao u nalazu likovima A B C, pri čemu se lik C odnosi na garažu. Dio stana označen likom A i garaža označena likom C da su prije darovanja pripadali njegovoj majci D. G., a lik označen slovom B pokojnom ocu. Tvrdi kako je predmet darovanja iz 2013. stan označen u nalazu vještaka likom B, koji je po tom ugovoru njemu pripao za 1/12 dijela. Njegovi roditelji da su za života živjeli odvojeno, otac u stanu označenom likom B, a majka u stanu označenom likom A, s time da je tuženik ad. 2 živio s ocem. Majka da mu je potpisala ugovor o darovanju od 28. 2. 2013., te da je s njom živio u tom stanu do 2005., te predmetnom tužbom traži da mu se vrati nekretnina koja je predmet darovanja iz 2013. Danas da se u stanu označenom likom A nalazi njegova majka, dok drugi stan koristi tuženik ad. 2 za stanovanje, dok on osobno nema ključeve niti jednog od ta dva stana, osim ključeve garaže.

12.Tuženik ad. 1 u svom iskazu navodi da je njegov djed kupio predmetni stan za potrebe studija svojih kćeri, te da su zbog rata u Bosni svi preselili u Split. Djed i baka da su imali određenih komplikacija u bračnom životu, te da je baka odlučila živjeti u stanu označenom kao lik A, u kojemu je živio tužitelj nakon vjenčanja, dok je djed ostao živjeti u stanu označenom kao lik B. Tuženik ad. 2. da se preselio ocu nakon što se ovaj razbolio i brinuo je o njemu do smrti. Djed da mu je 2013. darovao dio stana označen kao lik B, upisan kao vlasništvo za 4/48 dijela cijele nekretnine, dok je baka bila upisana kao vlasnica 1/12 dijela nekretnine, u naravi označen kao lik A. Temeljem darovnog ugovora da se uknjižio za 4/48 dijela predmetne nekretnine, dok je njegova baka nakon darovanja tužitelju 1/12 dijela predmetne nekretnine zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s kćerkom M. B., zbog čega se između tužitelja i M. B. vodi postupak u Zagrebu. Stan označen kao lik A da koristi baka za stanovanje. Inače, predmetni stan da su kupili zajedno njegov djed i zet M. K.. na jednake dijelove, i to djed sjeverni dio stana a M. K..

južni, dok je garaža sagrađena mimo građevinske dozvole. U međuvremenu djed da je otkupio južnu polovicu stana od zeta te postao vlasnikom cijelog stana. Uglavnom, ugovor o darovanju kojeg je zaključio s djedom da se odnosi na stan označenom likom B, dok se ugovor o darovanju kojeg je tužitelj zaključio s roditeljima odnosi na stan A, a garaža da je pripala strankama na jednake dijelove.

13.Tuženik ad. 2. pridružio se u cijelosti iskazu svog sina, tuženika ad. 1. Isti navodi kako je njegov otac 2005. sačinio oporuku u kojoj je također navodi kako sjeverni dio stana pripada njegovom unuku, tuženiku ad. 1., južni stan tužitelju, a garaža njemu. Navodi također da se glede dijela predmetnog stana vodi spor između njegove majke i tužitelja.

14.Svjedok M. K. u svom iskazu potvrđuje da je bio u braku sa sestrom tužitelja i tuženika ad. 2. te da je prije 40 godina zajedno s puncem kupio predmetni stan koji se prodavao u roh bau stanju. Nakon nekog vremena da je vlasništvo svog dijela stana prepisao na tadašnju suprugu, s time da mu je punac zauzvrat pomogao kupiti drugi stan. Glede toga da nije sklopljen nikakav pisani ugovor jer se radilo o stvarima unutar obitelji. Poznato mu je da je stan podijeljen na dva dijela, no nije mu poznato tko ih i na koji način koristi.

15.Prilikom očevida na predmetnoj nekretnini utvrđeno je kako je predmetni stan podijeljen na dva manja stana s time da se u jedan ulazi s ulične strane kroz dvorište. U tom stanu živi D. G., majka i baka stranaka. U drugi stan ulazi s zajedničkog unutarnjeg stubišta i položen je sjeverno u odnosu na prvi stan. Ovaj stan se nalazi u isključivom posjedu tuženika ad. 2. Vještak je identificirao predmetnu nekretninu kao čest zem. ZU , odnosno kat čest zgr. , zgrada 213m2 i dvor površine 651m2 (odnosno u katastru upisana garaža od 34m2). Vještak potom navodi ono što među strankama nije sporno, kako predmetna stambena zgrada nije etažirana, te da garaža nije evidentirana u katastarskom operatoru i zk ulošku. Vještak je prikazao predmetne dvije stambene cjeline linijama i slovima A i B, a garažu slovom C.

16.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPPa ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Iz pregledanih isprava, prvenstveno zk izvadaka proizlazi kako su na predmetnoj nekretnini prije sklapanja ugovora o darovanju s tužiteljem i tuženikom ad. 1. bili uknjiženi njihovi prednici, tj. roditelji tužitelja i tuženika ad. 2 i to D. G. za 1/12 dijela i I. G.. pok. M. za 4/48 dijela. Iz suglasnog iskaza stranaka i svjedoka proizlazi kako se predmetna nekretnina od početka, tj. nakon kupnje dijelila na dvije stambene jedinice, te da je južnu koristila za stanovanje, kao što je i danas koristi D. G., dok je sjevernu koristio za stanovanje otac tužitelja i tuženika ad. 2, odnosno djed tuženika ad. 1 do svoje smrti. Nadalje, iz suglasnog iskaza stranaka proizlazi da su G. I. pok. M. i njegova supruga D. G. imali bračnih problema

zbog čega su živjeli odvojeno, svaki u svom fizički odvojenom stanu, D. G. u stanu smještenom južno (lik A prema skici vještaka geodete, str. 51 spisa), a I. G. u stanu smještenom sjeverno (lik B prema istoj skici vještaka). Nadalje, nesporno je da su ova dva stana podijeljena na način da svaki ima zaseban ulaz, te nemaju unutarnju međusobnu komunikaciju, pa se tako radi o dva fizički odvojena dijela predmetne nekretnine. Iz prednjeg proizlazi da su roditelji stranaka za života izvršili diobu predmetne nekretnine, te da su potom 2013. godine raspolagali svojom imovinom na način da je pok. I. G.. pok. M. zaključio ugovor o darovanju od 7. 3. 2013. s unukom, tuženikom ad. 1. za svoj dio predmetne nekretnine, koji u naravi predstavlja 4/48 dijela cijele nekretnine i da se temeljem tog ugovora tuženik ad. 1 upisao kao vlasnik za 4/48 dijela cijele nekretnine. Nadalje, nesporno je da je 28. 2. 2013. zaključen ugovor o darovanju između D. G. i tužitelja za 1/12 dijela predmetne nekretnine, u naravi za južni stan na skici vještaka označen likom A, te da se temeljem tog ugovora tužitelj uknjižio kao vlasnik za 1/12 dijela predmetne nekretnine. Tako proizlazi kako su roditelji stranaka izvršili realnu diobu temeljem čega su uknjiženi kao vlasnici za 1/12 i 4/48 dijela predmetne nekretnine koja nije etažirana, i to sjevernog i južnog dijela stana smještenog na prvoj odnosno prizemnoj etaži stambene zgrade, te da su potom svaki svoj dio tako podijeljene nekretnine darovali za života potomcima, temeljem čega je tužitelj uknjižen kao vlasnik za 1/12 dijela, a tuženik za 4/48 dijela predmetne nekretnine. Imajući prednje u vidu, razvidno je da su nakon darovanja tuženik ad. 1 i tužitelj stupili u posjed darovanih nekretnina s time što je tužitelj očigledno dopustio majci da i dalje koristi darovani stan za stanovanje, no ona je i nakon toga vršila određena raspolaganja svojim dijelom predmetne nekretnine, što je očigledno predmet spora između nje i tužitelja. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, razvidno je da su već roditelji stranaka izvršili diobu bračne stečevine a potom svatko od njih raspolagao sa svojom imovinom sklapanjem darovnih ugovora s nasljednicima, koji su se potom knjižili, pa stoga tužitelj, koji se uknjižio za 1/12 dijela predmetne nekretnine, što u naravi predstavlja južni dio stana koji je diobom pripao njegovoj majci, ne može tražiti predaju "suposjeda" predmetne nekretnine od tuženika, jer tuženici koriste dio predmetne nekretnine kojeg su stekli valjanim pravnim poslom, te se potom na istom knjižili. Darovni ugovori između roditelja stranaka i njihovih potomaka, tužitelja i tuženika ad. 1. nisu osporeni, temeljem njih su izvršeni upisi u zemljišnim knjigama, i nesporno je kako tuženici koriste onaj dio nekretnine koje je diobom i ugovorom pripao njihovom predniku, pa tužitelj predaju "suposjeda" ne može tražiti od njih, već svoje pravo na posjed svog dijela predmetne nekretnine može tražiti isključivo od osobe koja taj dio nekretnine koristi za stanovanje (ukoliko se ne radi o ugovorenom pravu stanovanja).

17.Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 3. svibnja 2023.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

z