REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 875/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Hrabar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hrabar i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Luje d.o.o., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, kojeg zastupa punomoćnik Milenko Škrlec, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7612/16-2 od 2. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Povrv-2605/2015-22 od 22. srpnja 2016., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt iz Rijeke, Užarska 28-30, pod posl. br. Ovrv-6/15 dana 23. siječnja 2015.g., a kojim se nalaže tuženiku Luje d.o.o., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337 da namiri tužitelju ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dospjelu tražbinu u iznosu od 167.640,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 31. prosinca 2014.g. do isplate, u visini stope propisano člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, te da mu naknadi nastale troškove ovog postupka u iznosu od 5.701,50 kn, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate u visini stope propisano člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, tekuće od 24. siječnja 2015.g. do isplate, sve to u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja, odražava se na snazi, a u preostalom dijelu do ukupno zahtijevanog iznosa od 300.000,00 kn platni nalog se ukida i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, te se u preostalom dijelu zatraženog ovršnog troška do ukupnog iznosa od 10.481,00 kn platni nalog ukida i zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku Luje d.o.o., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337 da isplati tužitelju ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 22.100,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu do ukupno zahtijevanog iznosa od 41.475,00 kn zahtjev za naknadu parničnog troška se odbija.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-2605/2015 od 22. srpnja 2016.:

- potvrđuje u dijelu točke I izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt iz Rijeke, Užarska 28-30, pod poslovnim brojem Ovrv-6/15 dana 23. siječnja 2015. održan na snazi za iznos 3.5000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je platni nalog ukinut u preostalom dijelu do ukupno zahtijevanog iznosa od 300.000,00 kn i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan kao i u dijelu u kojem je platni nalog ukinut za troškove ovršnog postupka do ukupnog iznosa od 10.481,00 kn sa zateznom kamatom i u dijelu u kojem je zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka odbijen kao neosnovan (za iznos 4.779,50 kn), te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka do ukupno zatraženog iznosa 41.475,00 kn (za iznos 19.375,00 kn);

- preinačuje u točki I izreke u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt iz Rijeke, Užarska 28-30, pod poslovnim brojem Ovrv-6/15 dana 23. siječnja 2015. održan na snazi za iznos 164.140,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i za iznos troškova ovršnog postupka u iznosu 5.701,50 kn sa zateznom kamatom, te u odnosu na odluku o parničnom trošku tako da se sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javni bilježnik Olga Sokolić Ožbolt iz Rijeke, Užarska 28-30, pod poslovnim brojem Ovrv-6/15 dana 23. siječnja 2015., a kojim se nalaže tuženiku Luje d.o.o., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, da namiri tužitelju ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dospjelu tražbinu u iznosu od 164.140,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate, u visini stope propisano člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, te da mu naknadi nastale troškove ovog postupka u iznosu od 5.701,50 kn, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate u visini stope propisano člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, tekuće od 24. siječnja 2015. do isplate, sve to u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 22.100.00 kn kao neosnovan.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 9.565,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2016. do isplate, u visini stope propisane člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu 3.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2018. do isplate, u visini stope propisane člankom 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 3.125,00 kn.“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je njegova žalba odbijena te žalba tuženika prihvaćena tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 300.000,00 kuna na ime neplaćenog računa za zastupanje tuženika.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da je društvo Risnjak d.d. preoblikovano i pripojeno društvu Luje d.o.o. Lovran kao i da je tužitelj, koji je odvjetnik, zastupao tuženika u upravnim predmetima,

- da je tužitelj izdao tuženiku 22. prosinca 2014. račun za izvršene radnje zastupanja i to za svaku radnju iznos od 100.000,00 kn, ukupno 300.000,00 kn,

- da tuženik tužitelju nije isplatio taj iznos,

- da je tuženik učinio nespornim osnovanost iznosa od 3.500,00 kn ukupno smatrajući da se radi o postupku u kojem nije navedeno niti utvrđena vrijednost predmeta spora te da se ne radi o procjenjivom predmetu,

- da je u upravnom predmetu Hrvatski fond za privatizaciju zaključkom od 15. siječnja 1997. dopustio obnovu postupka okončanog rješenjem od 15. prosinca 1993. kojim je društvenom poduzeću Risnjak p.o. dana suglasnost na pretvorbu,

- da je tuženik zahtijevao obnovu postupka i unos nekretnine u vrijednost društvenog kapitala društva koja je procijenjena na iznos od 6.622.100,00 DEM, kako to proizlazi iz Elaborata Vještačenja Marić d.o.o. a prema ekvivalentu na dan 1. siječnja 1999. po kojem 1 EUR iznosi 1,95583 DEM, iznosi 3.385.825,90 EUR,

- da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 25. ožujka 2011. odbijen prijedlog pravnog prednika tuženika za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća Risnjak p.p.

- da je potom tuženik podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske,

- da je tužitelj, nakon što je u prosincu 2014. zaprimio presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, prestao zastupati tuženika, pa je tuženiku izdao račun od 22. prosinca 2014. s rokom dospijeća tražbine 30. prosinca 2014.

10. Prvostupanjski sud je na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da nema mjesta primjeni Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: OT) koja se odnosi na neprocjenjive predmete, već da se u konkretnom slučaju radi o procjenljivom sporu ali da tužitelj nije pravilno u skladu s OT sačinio račun. Prvostupanjski sud je prilikom obračuna troškova kao vrijednost predmeta spora uzeo vrijednost zemljišta za koje se zahtijevala obnova postupka i unos u vrijednost društvenog kapitala tuženika, a to je iznos od 6.622.100 DEM, kako to proizlazi iz Elaborata Vještačenja Marić d.o.o., a prema ekvivalentu na dan 1. siječnja 1999. po kojem 1 EUR iznosi 1,95583 DEM, dobiva se iznos od 3.385.825,90 EUR. Prema srednjem tečaju HNB na dan 22. prosinca 2014. kao dan izdavanja računa, odnosno 1 EUR iznosi 7,660492 dobiva se iznos protuvrijednosti u kunama toga iznosa i to 25.937.092,00 kn pa navedeni iznos predstavlja vrijednost predmeta spora prema kojoj je valjalo izdati račun sukladno odvjetničkoj tarifi za predmetne radnje što znači da je odvjetnik imao pravo obračunati nagradu po radnji u iznosu od 5.588 bodova odnosno 55.880,00 kn, a ne 100.000,00 kn kao što je to tužitelj obračunao i naveo u svom računu.

11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku zauzevši pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu, pa se na obračun troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku primjenjuje Tbr. 20. t. 1. OT.

12. S pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda slaže se i ovaj sud. 13. Sukladno odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: OZ) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (st. 1.), a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa (st. 2.).

14. Nije sporno da su tužitelj koji je odvjetnik i tuženik sklopili ugovor o nalogu na temelju kojega je tužitelj zastupao tuženika u upravnim predmetima pa ima pravo na naknadu sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) koja propisuje da odvjetnik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost Ministra pravosuđa.

15. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da u upravnom predmetu, u kojem je tužitelj kao punomoćnik odvjetnik zastupao tuženika, predmet rješavanja nije bila novčana obveza. Predmet upravne stvari bilo je rješavanje u postupku privatizacije i pretvorbe zahtjeva tuženika za donošenje upravnog rješenja o obnovi postupka pretvorbe društva Risnjak p.o. Tužitelj je podnio u navedenom upravnom postupku podnesak koji je predao na usmenoj raspravi 16. prosinca 2010., te je nakon što je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 25. ožujka 2011. odbijen prijedlog pravnog prednika tuženika za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća Risnjak p.p., podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske.

16. Prema tome radi se o neprocjenjivom predmetu, pa se na obračun troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku primjenjuje Tbr. 20. t. 1. OT, odnosno tužitelj ima pravo na trošak sastav podneska predanog na raspravi u upravnom predmetu od 16. prosinca 2010. u visini 50 bodova, za zastupanje na usmenoj raspravi od 16. prosinca 2010. pripada mu nagrada po Tbr. 21. t. 1. od 75. bodova, te za sastav tužbe upravnom sudu od 6. svibnja 2011. prema Tbr. 23. t. 1. OT 200 bodova ili ukupno 325 bodova što iznosi 3.250,00 kn.

17. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug