REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1617/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAM d.o.o. Lozan, Špišić Bukovica, Lozan, Ive Marinkovića 42, OIB: 29592226465, kojeg zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5623/15-3 od 11. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru br. P-185/15-7 od 2. lipnja 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5623/15-3 od 11. prosinca 2018., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1477 čhv, te mu se dozvoljava da temeljem te presude izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama po pravomoćnosti. Ujedno je tuženica dužna tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja žalba prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti, te je tužitelj obvezan tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 4.250,00 kn.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te naložiti tuženici plaćanje troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„Može li drugostupanjski sud odbiti tužbeni zahtjev tako što će preinačiti prvostupanjsku presudu kojom je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev bez sagledavanja svih činjenica i izvođenja svih dokaza koje je tužitelj predložio, smatrajući da su i oni koji su izvedeni dovoljni za meritorno rješavanje predmeta spora usvajanjem tužbenog zahtjeva, a da ni drugostupanjski sud, kod odlučivanja o žalbi tuženika, nije izveo ili uzeo u obzir sve činjenice i dokaze koje je predložio tužitelj? Dakle, kad ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud neke od predloženih činjenica i dokaza odlučnih za pravilno rješavanje predmeta spora nisu uzeli u obzir, a tužbeni zahtjev je odbijen.

Može li u navedenoj situaciji drugostupanjski sud bez provođenja rasprave (čl. 373. b ZPP) i izvođenja dokaza koje je tužitelj priložio tijekom prvostupanjskog postupka, koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir a koji su od odlučnog značaja za rješavanje predmeta spora, donijeti presudu kojom se uvažava žalba tuženika, prvostupanjska presuda preinačava, a tužbeni zahtjev tužitelja odbija (članak 373. st. 1. i 2. ZPP-a)?“

8. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj ukazuje na odluke revizijskog suda br. Rev-1227/97, Rev-61/99, Rev-1953/84.

9. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljena pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti utvrđujući pri tom sljedeće činjenice:

- da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Virovitici br. P-115/13 od 10. travnja 2013. utvrđeno da je tuženica vlasnica sporne nekretnine, te je na temelju te presude tuženica i upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik,

- da je prije tuženice u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bila upisana ŠN iz [adresa],

- da je tužitelj 28. veljače 2011. sklopio ugovor kupoprodaji predmetne nekretnine s izvanknjižnom vlasnicom ĆN kao prodavateljicom,

- da je sporna nekretnina bila u izvanknjižnom vlasništvu ĐN prije II. svjetskog rata, zatim NN, a kojeg je naslijedila prodavateljica ĆN,

- da je u katastru kao posjednik bio upisan NN, a nakon toga njegova kći ĆN,

- da iz iskaza svjedoka DN, referenta za poljoprivredno zemljište, nabavu i komunalni redar u Općini Špišić Bukovica proizlazi da upisanu vlasnicu nisu mogli naći (ŠN), ali da je sporna parcela bila obrađivana, te da radi toga ista nije bila upisana u Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i od strane Općine Špišić

Bukovice nije davana u zakup,

- da iz iskaza KN, bivšeg referenta za imovinsko-pravne poslove trgovačkog društva Viržinija, poduzeća za preradu i prodaju duhana, proizlazi da to trgovačko društvo nije otkupilo predmetnu nekretninu, jer ju prijašnji vlasnik nije htio prodati, a da se sama parcela nalazila u samom kutu table i da za Viržiniju nije bila bitna.

11. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije stekla pravo vlasništva na valjani način, već da je vlasništvo stečeno od strane tužitelja na zakonit i valjan način.

12. Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tuženice, preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja. Pri tome ne primjenjuje odredbu čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP. Naime, na temelju dokaza koji se nalaze u spisu pravilno utvrđuje da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva sporne nekretnine na temelju pravnog posla, jer nije došlo do uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

13. No, isto tako drugostupanjski sud smatra da se nisu ispunile niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona – dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP). To iz razloga što tužitelj nije dokazao da prodavateljica, s obzirom na okolnosti, nije znala niti je imala dovoljno razloga sumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, budući da spisu nije priložena isprava na temelju koje tužitelj navodi da je prodavateljica smatrala da ima pravo na posjed. Nadalje, drugostupanjski sud smatra da kako se tužitelj nalazi u posjedu sporne nekretnine od sklapanja ugovora o kupoprodaji 28. veljače 2011., a tužba je podnesena u ovom predmetu 2. listopada 2014., da nije protekao rok iz čl. 159. st. 2. ZPP.

14. Navedeni zaključci drugostupanjskog suda o tome da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja zasada se još uvijek ne mogu prihvatiti pravilnim.

15. Prije svega u samoj tužbi tužitelj iznosi tvrdnje da su njegovi prednici, odnosno prednici prodavateljice ĆN u posjedu predmetne nekretnine još od prije II. svjetskog rata. Spisu prileži rješenje Ureda za katastarsko geodetske poslove Virovitica od 21. svibnja 1997. iz kojeg je vidljivo da je kao posjednik u katastru navedena upravo prodavateljica ĆN, a da je raniji posjednik bio NN. Radi toga je potpuno nejasno zbog čega drugostupanjski sud smatra da je tužitelj trebao dokazati da prodavateljica nije znala, niti mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed, odnosno da radi toga se ne radi o poštenom posjedniku. Treba naglasiti da se poštenje posjeda pretpostavlja, a tko tvrdi da posjed nije pošten to treba dokazati.

Jednako tako nije jasno na temelju čega drugostupanjski sud cijeni da tužitelj nije dokazao da nije u posjedu predmetne nekretnine, to tim više što u spisu postoje ugovori o zakupu sklopljeni od strane Općine Špišić Bukovica iz kojih se može zaključiti da sporna nekretnina nije bila predmet tih ugovora, odnosno da Općina nije raspolagala tom nekretninom, a što bi bilo u skladu s iskazima saslušanih svjedoka.

16. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu primijenivši odredbu čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP prema kojoj odredbi će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena presuda.

17. Prema shvaćanju revizijskog suda parnični sud ne može odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je pravo vlasništva sporne nekretnine stečeno dosjelošću, a da pri tom nisu provedeni dokazi koje je tužitelj predložio. Sama činjenica da prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze, jer je ocijenio zahtjev osnovanim iz drugih razloga, ne daje pravo drugostupanjskom sudu da odbije zahtjev po pravilima o teretu dokazivanja, a bez daje proveo raspravu i proveo dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi. Konkretno tužitelj je u tužbi predložio saslušanje prodavateljice ĆN, svjedokinje TN i zakonskog zastupnika tužitelja.

18. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. i čl. 221.a ZPP, ali i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su razlozi pobijane presude u dijelu u kojem se odbija zahtjev tužitelja radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću nejasni i u protivnosti s dokazima koje postoje u spisu.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o žalbi tuženice.

21. Novom odlukom odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug