REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1516/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljice) ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Vukelić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jelena Cekić i Iva Vukelić, u Zagrebu, Horvaćanska c. 23a, protiv tuženika – protutužitelja (dalje u tekstu: tuženika) AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sabina Bosnić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu „Magličić – Migić – Bosnić“ u Zagrebu, Mihanovićeva 14, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda Zadru poslovni broj Gž-859/17-2 od 2. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17652/10-49 od 3. svibnja 2017., u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda Zadru poslovni broj Gž-859/17-2 od 2. veljače 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je temeljem dosjelosti, u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice z.k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 616 hvati, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, osnovana služnost puta i prolaza na teret z.k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa], površine 1882 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz njezinu zapadnu granicu, na skici mjesta ispunjen crvenom bojom i označen slovima a-b-c-d, u dužini 149,13 m i širini od 3 m, a prema Nalazu geodetskog vještaka Vladivoj Relića, dipl. ing. geod., od dana 01. prosinca 2015., a koja u naravi odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a što je tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik poslužne nekretnine dužan priznati i trpjeti upis prava navedene služnosti u zemljišnim knjigama, a što da će u protivnom zamijeniti ova presuda; pod toč. II. izreke navedeno je da je sastavni dio ove presude Nalaz geodetskog vještaka izrađen po geodetskom vještaku Vladivoju Reliću, dipl. inž. geod., od dana 01. prosinca 2015., pod toč. III. izreke djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev na način da se ograničava pravo stvarne služnosti zasnovano na teret zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, a u korist zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da se ograničava na izvršavanje isključivo poljske služnosti u svrhu sezonskog i povremenog prava provoza kolima i traktorom sijena, žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda te puta, isključivo za potrebe obavljanja radova na nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i isključivo u vrijeme obavljanja poljoprivrednih radova, u širini ograničenoj kao u toč. I izreke isključivo radnim danima i tijekom dana pri čemu nije dozvoljeno provoziti subotama, nedjeljama, praznicima te tijekom noći, pod toč. IV. izreke odbijen dio protutžbenog zahtjeva u dijelu koji glasi: ".. niti je dozvoljeno bilo kakvo pravo stvarne služnosti prolaza osoba pješice preko zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].", dok je pod toč. V. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.595,36 kn.

2.1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I., II. i III. izreke na način da je pod toč. 1. izreke odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjev tužiteljice i protutužbeni zahtjev tuženika, dok je pod toč. 2. izreke preinačena odluka o trošku u toč. V. izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.062,50 kn.

2.2. Drugostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je žalba tuženika proti toč. IV. izreke prvostupanjske presude bespredmetna.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku odluku u smislu revizijskih navoda podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je u cijelosti osporio revizijske navode te predložio odbaciti reviziju tužiteljice kao nedopuštenu jer da nije ispunjen vrijednosni kriteriji za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP s obzirom da vrijednost predmeta spora u ovom postupku nije utvrđena u iznosu od 201.000,00 kn. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

8. Tužiteljica je na ročištu glavne rasprave od 1. lipnja 2012. označila vrijednost premeta spora u iznosu od 201.000,00 kn pa kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, jer je predmet spora utvrđenje prava služnosti, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila bez obzira što istu nije u tužbi naznačila već kasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu. S obzirom da niti tuženik, niti sud nisu smatrali da je vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše nisko naznačena, pa stoga nije primjenjivana odredba čl. 40. st. 3. ZPP, navodi tuženika o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nisu relevantni.

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjenoj po drugostupanjskom sudu s obzirom da su razlozi o odlučnoj činjenici – kako je sud zaključio o postojanju dobre vjere na strani tuženika nejasni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je temeljem dosjelosti u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice osnovana služnost puta i prolaza na teret nekretnine u vlasništvu tuženika.

11. Prvostupanjski sud je pošavši od utvrđenja da su se tužiteljica i njezini roditelji od 4. svibnja 1973. pa sve do podizanja ograde od strane tuženika koji je kupio predmetnu česticu 14. travnja 2008., koristili česticom čiji je vlasnik sada tuženik za dolazak zaprežnim vozilom, traktorom i pješice od strane [adresa] do svoje čestice i to po zapadnom rubu čestice tuženika, sve u svrhu poljoprivredne obrade svoje čestice pri čemu je ispunjen dvadesetogodišnji rok za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) u svezi čl. 388 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP).

12.1. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i protutužbeni zahtjev tuženika zaključujući u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbu čl. 230. ZVDSP kojom je propisano da pravo stvarne služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kada je to utvrđeno sudskom odlukom, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

12.2. Drugostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključku da tužiteljica nije dokazala da je tuženiku u trenutku kupoprodaje bilo poznato da je predmetna nekretnina pod teretom prava služnosti. Pritom sud zaključuje o postojanju dobre vjere tuženika obrazlažući „...da na temelju provedenog dokaznog postupka ne slijedi da je tuženik u trenutku kupoprodaje poslužne nekretnine imao saznanja da je ista pod teretom odnosno da su treće osobe stekle određena prava u konkretnom slučaju tužiteljica putem svojih prednika stekla pravo služnosti...“

13.1. Međutim osnovano tužiteljica ukazuje da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nejasno kako je drugostupanjski sud zaključio o postojanju dobre vjere na strani tuženika, jer da u obrazloženju nisu dani valjani razlozi o navedenoj odlučnoj činjenici odnosno da su proturječni stanju spisa.

13.2. Pritom tužiteljica ukazuje da je u prvom iskazu tuženik kao stranka na ročištu za glavnu raspravu 1. lipnja 2012. iskazao: „Poznajem tužiteljicu jer nam se ona predstavila kada smo tu nekretninu kupovali i nudila nam da od nje kupimo njezinu parcelu ali je cijena bila jako velika...“ (list 45. spisa), dok da je u drugom iskazu tuženik kao stranka na ročištu za glavnu raspravu 7. veljače 2017. izjavio: „Što se tiče razgovora s tužiteljicom mogu reći da smo prvo s njom razgovarali o kupnji njezine parcele no ona je tražila nerealno visoki iznos od 70.000,00 eura, a tek kada smo mi rekli da je to preskupo i nismo zainteresirani da kupimo po toj cijeni tada je počela govoriti o putu preko moje čestice.“(list 129. spisa).

13.3. Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, budući da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno nejasni su razlozi iz pobijane presude na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio o postojanju dobre vjere na strani tuženika s obzirom da iz stanja spisa (iskaza tuženika) proizlazi drugačije.

14. Slijedom iznesenog, zbog postojanja revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil