REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4044/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, protiv I-tuženice MB iz [adresa] 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženika EB iz [adresa], Sad 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženice DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kazimira Ferenčića i Barbare Liebhardt u Crikvenici i IV-tuženika SB vl. Caffe bara Galapagos, Hrusta bb, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-566/2018-2 od 13. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici br. P-996/17 od 20. listopada 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se revizija i dopuna revizije tužiteljice kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se naloži tuženicima da predaju u posjed tužiteljici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] dio garaže i dvor površine 9 čhv te k. č. br. [katastarska čestica] dio garaže i dvor površine 9 čhv, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dio ugostiteljskog objekta i dvorište u dijelu u kojem se nalaze na navedenim nekretninama, slobodne od osoba i stvari (toč. I.), dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev I-III-tuženika na utvrđenje da su I- III-tuženici na ravne dijelove vlasnici nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina] te su ovlašteni na temelju presude suda prvog stupnja ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva, što je tužiteljica dužna trpjeti (toč. II.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi I-III-tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 15.775,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tužiteljice te je odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude suda prvog stupnja potvrđena u dijelu kojim je tužiteljici naloženo I-III-tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna, dok je preinačena u dijelu kojim je tužiteljici naloženo plaćanje daljnjeg parničnog troška u iznosu od 150,00 kuna i u tom dijelu zahtjev I-III-tuženika odbijen. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju i dopunu revizije prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija i dopuna revizije tužiteljice nisu osnovane.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na predaju u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], dio garaže i dvor, površine 9 čhv te k. č. br. [katastarska čestica], dio garaže i dvor, površine 9 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio ugostiteljskog objekta i dvorišta u dijelu u kojem se nalaze na navedenim nekretninama, te protutužbeni zahtjev I-III-tuženika na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-504/1994 vođen parnični postupak po tužbi tužitelja ĆB, UB i IB protiv tuženika Graditelja d.d. Matulji i AB radi isplate s naslova naknade za oduzete k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], te da je u tom postupku tuženik Graditelj Matulji podnio protutužbu radi utvrđenja da je on vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik AB je također podnio protutužbu, ali je od iste odustao, a tužba tužitelja protiv njega je povučena,

- da je u prethodno navedenom postupku donesena pravomoćna presuda po kojoj je tuženik Graditelj d.d. Matulji obvezan isplatiti tužiteljima određene novčane iznose, a tužitelji su obvezni priznati pravo vlasništva Graditelju d.d. Matulji po izvršenju njegove obveze,

- da navedena presuda nije provedena u zemljišnim knjigama pa je tužiteljica i dalje upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica, koja je sudjelovala u postupku pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 504/1994, a u kojem je utvrđeno da je vlasnik predmetnih nekretnina Graditelj Matulji d.d., koji je vlasništvo stekao građenjem 1980-tih godina, ne može od tuženika zahtijevati predaju u posjed tih istih nekretnina. Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da su I-III-tuženici stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću vršeći posjed predmetnih nekretnina nakon prestanka društvenog vlasništva od 8. listopada 1991. pa do predaje predmetne protutužbe 2013., obzirom su iste suposjedovali duže od 20 godina, a kupili su ih od stvarnog vlasnika koji je predmetne nekretnine stekao građenjem, kako je utvrđeno u presudi broj P-504/1994 od 8. srpnja 1998.

10. Odlučujući povodom žalbe tužiteljice drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, u postupku pred drugostupanjskim je utvrđeno:

- da je Darovnim ugovorom od 22. siječnja 1970. koji je zaključen između darovateljice GB, Ivanove i kćeri IB, daroprimateljice, koji je ovjeren u potpisu darovateljice kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem II Ov-49/1970 od 22. siječnja 1970., darovateljica darovala daroprimateljici sve nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su njeno vlasništvo,

- da je IB upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Darovnog ugovora od 22. siječnja 1970., ali zbog loše preslike i dotrajalosti zemljišne knjige, nije moguće utvrditi na kojim nekretninama,

- da iz preslike zemljišne knjige proizlazi da je na temelju rješenja Skupštine općine Crikvenica broj 693/86 od 29. srpnja 1986. u zemljišnoj knjizi, između ostalih, uknjižena k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] za Općine Crikvenica,

- da iz rješenja Skupštine Općine Crikvenica od 12. siječnja 1993. proizlazi da je Općini Crikvenica prestalo pravo korištenja građevinske parcele koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom sa isto nije privedeno namjeni,

- da iz preslike zemljišne knjige proizlazi da se na temelju rješenja Općinskog suda u Crikvenici pod poslovnim brojem Z-294/1993 od 8. ožujka 1993. , k. č. br. [katastarska čestica] vraćaju prijašnjoj vlasnici i ponovno su upisane na ime IB,

- da se na temelju rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Z-1669/1993 od 11. listopada 1993., na temelju presuda P-158/1993 od 7. svibnja 1993. k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane na ime IB uknjižuju u korist UB za 2/3 dijela i ĆB za 1/3 dijela,

- da je prema Ugovoru broj 65/53 od **.**.1989. AB (prednik I-III- tuženika) kao naručitelj, zaključio ugovor s Gro Graditelj Matulji kao izvođačem radova za garažu površine 41,00 m2 za cijenu od 1.138.910.400 -dinara,

- da je u parničnom postupku P-504/1994 AB tvrdio da sklapanjem označenog ugovora nije znao, a niti da je mogao znati, pa niti posumnjati da Gro Graditelj gradi garaže na zemljištu za koje vlasnicima nije plaćena naknada,

- da je IV-tuženik u ovoj parnici tvrdio da se u posjedu spornog prostora nalazi od 1997. kada je između njega i AB sklopljen ugovor o zakupu spornog prostora u kojem je otvorio caffe-bar Galapagos, a u parnici suda prvog stupnja broj P-504/1994 AB da je tvrdio da je u posjedu spornog prostora od 1990.,

- da je protutužba I-III-tuženika podnesena prvostupanjskom sudu 11. veljače 2014.

11. Na temelju navedenih utvrđenja drugostupanjski sud zaključuje da tvrdnja tužiteljice da Graditelj d.d. Matulji nije isplatio naknadu za oduzeta zemljišta označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije prihvatljiva, obzirom je presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-504/1994 od 8. srpnja 1998. postala pravomoćna, te su tužitelji mogli zahtijevati ovrhu iste. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da su i prije podnošenja tužbe u parnici pod poslovnim brojem P-504/1994 tužitelji u toj parnici ĆB i ZB više puta nudili na prodaju građevinsko zemljište k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što upućuje na zaključak da su isti bili zainteresirani za što bržu ovrhu presude P-504/1994. U odnosu na protutužbeni zahtjev drugostupanjski sud ocjenjuje da se od izgradnje predmetnih garaža tj. od 1990. u posjedu istih nalazio AB, a njegov posjed je pošten obzirom ugovor broj 65/53 od 14. studenoga 1989. zaključen sa Gro Graditelj Matulji nije upućivao niti na sumnji da će ovaj potonje radove izvoditi na zemljištu na koje vlasnicima nije plaćena naknada dok su nakon smrti AB posjed nastavili njegovi pravni slijednici I-III-tuženici. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da dvadesetogodišnji rok za dospjelost na temelju odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90 te "Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO) valja računati od 8. ožujka 1993., kada su rješenjem zemljišnoknjižnog suda predmetne nekretnine vraćene prijašnjoj vlasnici IB, te da je isti istekao 8. ožujka 2013., a što je prije podnošenja predmetne protutužbe.

12. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

13. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.

14. Revidentica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221. st. 1. ZPP i čl. 8. ZPP.

15. Tužiteljica u reviziji ističe da tuženici tijekom postupka nisu osporavali navode tužiteljice da tužiteljici nije isplaćena naknada po presudi P-504/1994 od strane društva Graditelj d.d. Matulji, te da činjenice koje je stranka priznala tijekom postupka ne treba dokazivati.

16. Međutim, tijekom postupka stranke nisu učinile nespornim da tužiteljici nije isplaćena naknada po presudi P-504/1994, radi čega se navedeni prigovor počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221. st. 1. ZPP ukazuje se neosnovanim.

17. Također valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revidentica sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Drugostupanjski sud je pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Drugi prigovori revidentice odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.

19. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Prije svega treba naglasiti da je jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10 - dalje: ZVDSP) pošten (savjestan) posjed. Dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZVDSP). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

21. S obzirom na utvrđenja u postupku da su I-III-tuženici (kao i njihov prednik) bili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina duže od 20 godina (počev od 1993. pa nadalje), dakle da su I-III-tuženici vlasništvo utuženih nekretnina stekli dosjelošću putem svojeg pravnog prednika, kao i da tužiteljica nije oborila predmnjevu poštenja (savjesnosti) I-III-tuženika, jer ista nije dokazala svoju tvrdnju da bi I-III-tuženici bili nepošteni (nesavjesni) posjednici predmetnih nekretnina to je i prema shvaćanju revizijskog suda drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP u svezi sa pravnim pravilom čl. 28. st. 4. ZOVO, prihvatio protutužbeni zahtjev I-III-tuženika i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Tužiteljica nadalje navodi da sudovi nisu primijenili odredbu čl. 18. st. 4. ZVDSP sukladno kojoj predmetni tuženici nisu pošteni posjednici od trenutka podnošenja predmetne tužbe.

23. Sukladno odredbi čl. 18. st. 4. ZVDSP posjed je nepošten od časa kada je nepošteni posjednik primio tužbu, ali ako je pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku.

24. Dakle pošten posjed postaje nepošten samo eventualnim naknadnim saznanjem posjednika da nema pravo na posjed. Obzirom je u predmetnom postupku odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju predmetnih nekretnina u posjed, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 18. st.4. ZVDSP.

25. U podnesenoj reviziji i dopuni revizije tužiteljica u bitnome ponavlja tvrdnje da je vlasnica utuženih nekretnina, jer je ista upisana kao vlasnik u zemljišne knjige, te da tuženici nisu pošteni posjednici utuženih nekretnina.

26. Time tužiteljica faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u revizijskom stupnju postupka kako je prethodno navedeno nije dopušteno raspravljati, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

27. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i dopunu revizije tužiteljice kao neosnovanu.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug