Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž-4481/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž.&partneri d.o.o., iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn- 60/2020-12 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja zavoda, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-60/2020-12 od 11. studenog 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB: … da isplati tužitelju zavodu Z., OIB: …, na ime naknade štete, iznos od 48.643,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2020., isteka roka za plaćanjem po zahtjevu tužitelja, do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 3 postotna poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju zavodu, OIB: …. da tuženiku C. o. d.d. Z., OIB: … naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura1 zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 11. studenog 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete, odnosno zahtjev za povrat iznosa obiteljske mirovine u punom iznosu od 48.643,15 kn isplaćenih G. B., pravnoj slijednici A. B. stradalog u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika, i to za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 31. ožujka 2020.
7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija niti pravo na obiteljsku mirovinu G. B. Također nije sporno da bi pok. A. B. po redovitom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja s navršenih 65 godina stekao pravo na starosnu mirovinu.
8. Sud prvog stupnja nalazi zahtjev tužitelja neosnovanim, a svoje pravo shvaćanje obrazložio je na slijedeći način:
-da je odredbom čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO-a) propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu
-da prema odredbi čl. 164. tog zakona Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog zakona izravno od društva za osiguranja kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu
-da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, za odluku u sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavoda, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode
-da se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14-dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st. 1., 2, i 3. tog zakona, što bi u konkretnoj pravnoj stvari značilo razliku između pretpostavljene starosne mirovine koju bi pokojni osiguranik tužitelja A. B. prema redovitom tijeku stvari ostvario da nije bilo štetnog događaja s jedne strane te ostvarenog iznosa obiteljske mirovne s druge strane, no takav zahtjev tužitelj nije postavio
-da tužitelj ne bi imao pravo niti na isplatu punog iznosa obiteljske mirovine iz razloga što bi pok. A. B. prema redovitom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja s navršenih 65 godina starosti stekao pravo na starosnu mirovinu pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 161. ZOMO-a
9. Tužitelj postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava temelji na tvrdnji da kriterij vremena po načelu kasniji zakon ukida onaj prijašnji, dovodi do primjene odredbi ZOMO-a koje preciziraju te točno određuju što sve obuhvaća naknada štete koju Zavod ima pravo, a koje odredbe su na snazi od 1. siječnja 2014., odnosno 1. siječnja 2019. za razliku odredbi ZOOP-a koje se imaju primjenjivati od 1. siječnja 2005. Osim toga, tužitelj smatra da pravo tužitelja za naknadu štete ne proizlazi iz općih propisa već iz posebnog propisa i to ZOMO-a, koji zakon je lex specialis, i koji na jasan i nedvojben način regulira što za Zavod predstavlja štetu, od koga se šteta ima potraživati i visinu štete, Stoga prema mišljenju tužitelja nema mjesta primjeni odredbe ZOOP-a.
10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
12. U ovom postupku suštinski je pravna dilema temeljem kojeg propisa se ima procijeniti obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine pravnom slijedniku tužiteljevog osiguranika.
13. Prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je sadržano i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što su primjerice odluka broj Rev-1437/21 od 5. siječnja 2021. i Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022. za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
14. Odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
15. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi:
"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
16. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
17. Posljedično navedenom pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odluku donio temeljem odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koja uređuje konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i Zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuju se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.) Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz st. 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.)
18. Kako iz dokumentacije priložene spisu, koju stranke u postupku nisu osporile ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1.2. sud prvog stupnja pravilno je odbijanjem zahtjeva tužitelja primijenio i 3. ZOOP-a,
materijalno pravo, pa suprotna pravna stajališta tužitelja o primjeni odredbi ZOMO-a nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.
19. Polazeći od prethodno navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te u cijelosti potvrditi presudu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
20. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
221. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 3. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
