REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4691/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slavko Duvnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-775/18- 3 od 28. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3829/17-20 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 500.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku 45.312,50 kuna na ime parničnih troškova (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 500.000,00 kuna sa zateznom kamatom, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je utuženi iznos beskamatno pozajmio tuženiku 10. lipnja 2009.

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev sadržajno na temelju odredbe čl. 221.a ZPP zaključivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su stranke zaključile ugovor o zajmu sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), a niti bilo kakav ugovor u ispunjenju kojeg bi tuženik bio dužan isplatiti utuženi iznos.

9. Suprotno navodima tužitelja nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Stoga u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajem revizije ukazuje tužitelj, jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima presuda dali potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tužitelja ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

11. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužitelj pozajmio tuženiku utuženi iznos novca.

13. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14. Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da bi stranke sklopile bilo pismeni, bilo usmeni ugovor o zajmu, pa su donijeli odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja i odbili tužbeni zahtjev sve u skladu sa odredbom čl. 499. st. 1. ZOO.

15. Nižestupanjski sudovi na temelju izvedenih dokaza nisu mogli sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj pozajmio tuženiku iznos čiji povrat traži u ovom postupku. Kako se radi o odlučnoj činjenici, da bi sud mogao pravilno odlučiti o zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati spornu novčanu svotu, tužitelj treba dokazati da su stranke sklopile ugovor o zajmu, te da je tuženik obvezan mu vratiti pozajmljeni iznos, a to provedenim dokazima nije utvrđeno. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno sadržajno primijenili odredbe čl. 221.a ZPP kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Zbog toga se nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj izjavio reviziju, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug