REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1543/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, mr.sc. Dražena Jakovine i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAL-KON ING d.o.o., Supilova 71, Zagreb, OIB 56781983954, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB 78755598868, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Perić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 370.054,77 EUR u kunskoj protuvrijednosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4805/2022-2 od 30. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 659/2021-12 od 26. rujna 2022., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4805/2022-2 od 30. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-659/2021-12 od 26. rujna 2022., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je neosnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanje koja glase:
''1. Je li time što su sudovi uskratili tuženiku na njegov prijedlog pravo na mišljenje drugog vještaka u predmetu, istome uskraćeno pravo na osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti stranaka u postupku?
2. Je li time, što je utvrdio da je tuženik potpisao Privitak Ugovora od 24.03.2005., a na istom Privitku nema potpisa tuženika, a isti uputio tuženika da dokaže da nije potpisao Privitak Ugovora na kojem nema njegovog potpisa, drugostupanjski sud izvršio povredu iz članka 221 a) ZPP-a (teret dokazivanja)?
3. Je li nezakonito, in favore tužitelju presuđeno da teret dokaza nije na tužitelju već na tuženiku, što je u suprotnosti sa dosadašnjom praksom VSRH, samom Presudom VSRH Revt-559/2016-2 od 12. svibnja 2021., te pravnom stečevinom baziranom na osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ?''
5. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je shvaćanje II-stupanjskog suda protivno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-559/2016-2 od 12. svibnja 2021. i Rev-x-333/2012-2 od 26. veljače 2013.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata razlike između konačno utvrđenih troškova tužitelja za komunalno opremanje predmetnog objekta i troškova koji su utvrđeni u članku 4. Ugovora od 24. ožujka 2005.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj konačni obračun od 11. rujna 2009. utemeljio na sadržaju "Privitka" Ugovoru od 24. ožujka 2005., te je ocijenio da tužitelj nije bio ovlašten na temelju "Privitka" izraditi Konačan obračun zato što je tuženik tijekom postupka osporio da bi bio potpisnik navedenog "Privitka" i ne zna na što se odnosi, a da tužitelj nije dokazao suprotno, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je navedeni Privitak sastavni dio Ugovora od 24. ožujka 2005.
8. 1. Drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj na temelju Ugovora od 24. ožujka 2005. nije ovlašten samostalno sastaviti Konačan obračun i razliku obračunatih troškova tražiti od tuženika, jer je u čl. 2. Ugovora od 24. ožujka 2005., tuženik preuzeo obvezu podmirenja troškova koji s odnose na infrastrukturu i priključke na lokaciji „Brodarica“ u Splitu, a u članku 4. stranke su utvrdile da je tužitelj već izvršio dio radova i podmirio dio troškova na komunalnom opremanju (u iznosu od 4.359.094,14 EUR), s tim da tužitelj tvrdi da je nakon sklapanja Ugovora od 24. ožujka 2005. izvršio i preostali dio radova i podmirio preostali dio troškova na komunalnom opremanju predmetnog objekta koji nisu plaćeni. Da bi utvrdio koji iznos zahtijeva od tuženika tužitelj je 11. rujna 2009. sačinio Konačan obračun, koji tuženik nije prihvatio i koji je predmet ovog postupka. Stoga taj sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da stranke u Ugovoru od 24. ožujka 2005. nisu ugovorile obvezu sastavljanja konačnog obračuna i da ga tužitelj nije bio ovlašten samostalno sastaviti.
8. 2. U odnosu na visinu zahtjeva drugostupanjski sud prihvaća prvi dopunski Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 19. listopada 2012., zato što je u njemu sudski vještak provjeravao tužiteljev izračun u odnosu na Ugovor od 24. ožujka 2005., što nije učinio u Nalazu i mišljenju od 24. veljače 2012. U izračunu stalnog sudskog vještaka iz druge dopune nalaza i mišljenja od 12. prosinca 2012. obračunata su ulaganja Grada Splita iz točke B1 (taksa za priključak na V/K sustav Splita i iz točke B4 (troškovi izgradnje prometnica i instalacija u trupu), koje troškove tužitelj nije zahtijevao i za koje je nesporno da je Grad Split isplatio drugim izvođačima. U dopunskom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka od 19. listopada 2012. stalni sudski vještak je naveo da je tužitelj u Konačnom obračunu od 11. rujna 2009. obračunao nižu naknadu na ime troškova za priključenje na elektroenergetski sustav (876.390,88 EUR) od one na koju bi imao pravo (1.098.317,70 EUR). U odnosu na taj dio dopunskog nalaza i mišljenja nije bilo primjedbi niti su vještaku postavljena pitanja na njegovom saslušanju od 21. studenog 2012. i 16. siječnja 2013. S obzirom da tužitelj zahtijeva isplatu naknade po Konačnom obračunu od 11. rujna 2009., prema shvaćanju drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno izvoditi dopunsko vještačenje radi utvrđenja navedenih činjenica, jer su troškovi priključenja na električnu mrežu stambenog dijela objekta obveza tuženika, pri čemu je visina tog troška dokumentirana Ugovorom o priključenju sklopljenim s HEP distribucijom od 10. studenog 2003., pri čemu je ukupna raspoloživa snaga za cijeli kompleks je 4.578,00 kW, a na stambeni dio objekta iz programa POS-a otpada 3.135,11 kW, koliko je i obračunato u Konačnom obračunu od 11. rujna 2009.
9. Prema ocjeni ovoga suda za prvo postavljeno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer se odluka revizijskog suda Rev-x-333/2012-2 od 26. veljače 2013. odnosi na naknadu štete, a u kojem je odbijen prijedlog za provođenje drugog vještačenja jer su "sva četiri vještaka uskladili svoja mišljenja", zbog ega nije bilo potrebe provoditi drugo vještačenje, dakle, navedena odluka se odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od one iz ovoga predmeta, a osim toga to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da su sudovi uskratili tuženiku pravo na mišljenje drugog vještaka, dok u odluci Revt-559/2016-2 od 12. svibnja 2021., o navedenom pitanju nije izneseno nikakvo pravno shvaćanje, te utoliko navedeno pitanje nije važno za odluku u ovome sporu.
10. Preostala pravna pitanja nisu važna jer ni za ta pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti jer je u odluci Revt-559/2016-2 od 12. svibnja 2021., (ranija odluka iz ovog spora) utvrđeno da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, "jer nije jasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da je Privitak (list 145-147 spisa) dostavljen tijekom prvostupanjskog postupka u preslici i parafiran jednim potpisom sastavni dio Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 24. ožujka 2005. koji sadrži četiri potpisa odnosno parafa (list 4 do 6 spisa), budući je to tuženik tijekom postupka osporio", dok se u ovom slučaju ni jedno postavljeno pitanje ne odnos na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
