REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4672/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. Č. iz S., OIB: ..., drugotužitelja T. J. iz Z., OIB: ..., trećetužitelja A. K. iz Z., OIB: ..., četvrtotužitelja A. K. iz Z., OIB: ..., petotužiteljice A. M. B. iz K., OIB: ..., šestotužitelja B. M. iz S., OIB: ..., sedmotužitelja S. M. iz Z., OIB: ..., osmotužitelja N. R. iz K., OIB: ..., devetotužiteljice J. S. iz Z., OIB: ..., desetotužitelja I. Š. iz D. B., OIB: ..., jedanaestotužitelja M. T. iz Z., OIB: ..., dvanaestotužitelja I. V. iz C., OIB: ..., trinaestotužiteljice M. V. iz S., OIB: ..., četrnaestotužiteljice M. V. iz S., OIB: ... i petnaestotužitelja Z. V. iz S., OIB: ..., svi, osim trećetužitelja i sedmotužitelja, zastupani po A. B. odvjetniku u V., a trećetužitelj i sedmotužitelj zastupani po V. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. p. b. d.d. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž- 139/2018-2 od 21. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovnog broja P-5348/2015 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuju se prijedlozi svih tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Svi su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. Prijedloge je ovaj sud razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,

- dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).

3. U pogledu prijedloga trećetuženika i sedmotuženika za dopuštenje revizije za obrazložiti je da se prvo pitanje koje se u njima postavlja (u prijedlozima numerirano brojem „III“) ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

3.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

4. Drugo pitanje koje su u prijedlogu postavili trećetuženik i sedmotuženik (u prijedlozima numerirano brojem „IV“) također ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a te je nižestupanjskim sudovima pridržano pravo izbora konkretnih dokaza za utvrđivanje činjeničnog stanja i revizijski sud ne može unaprijed vezati nižestupanjske sudove u potrebi provođenja pojedinog dokaza saslušanjem stranaka kako se to implicira tim pitanjem, na način da se davanjem odgovora na postavljeno pitanje unaprijed uspostavi takav pravni standard, jer on ipak ne može biti primjenjiv u svim slučajevima, nego će ovisiti o okolnostima cjelokupnog činjeničnopravnog konteksta.

4.1. Ono navedeno pod toč. 3. i 3.1. odnosi se i na treće pitanje koje su u prijedlogu postavili trećetuženik i sedmotuženik (u prijedlozima numerirano brojem „V“), s tim da je za nadodati da se, u pogledu tog pitanja, mora nadodati da se na to pitanje niti ne može dati jasan, potpun i precizan odgovor, jer određivanje obima kriterija za postupanje suda u tom, konkretnom smislu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i nije moguće unaprijed u potpunosti odrediti opseg tih kriterija koji će biti opće primjenjivi za svaki budući slučaj i tako predstavljati opći pravni standard postupanja.

5. Zadnje pravno pitanje koje su postavili trećetuženik i sedmotuženik (u prijedlozima numerirano brojem „VI“), revizijski sud ne može uzeti u razmatranje, jer se problematika koja se potencira tim pitanjem na taj način nije potencirala u žalbi, pa se niti ne može iznositi tek u ovom stupnju postupka.

6. Ostali tužitelji su u svom prijedlogu postavili jedno pravno pitanje, koje se, međutim, ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se njime zapravo pita je li sama činidba bila (dakle, u konkretnom slučaju) zakonita ili protivna pozitivnim propisima, Ustavu i moralu društva, pa je li to činidbu-ugovor čini ništetnim.

6.1. Dakle, tom se pitanju, već samom njegovom koncepcijom, oduzima opći značaj pitanja u smislu spomenute zakonske odredbe, svodi ga se na (možda) bitno za ovaj predmet, ali odgovor na njega ne premašuje dosege ovoga, konkretnog slučaja i nema opću važnost u smislu čl. 385.a ZPP-a.

7. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.