Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska 62

Poslovni broj: I Kž-122/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše, dr.sc. Tanje Pavelin, mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2023. broj K- 66/2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog A. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi A. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11. i kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude. Nakon toga, za počinjena kaznena djela utvrđene su pojedinačne kazne zatvora i to uz na temelju članka 111. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. u trajanju od 7 (sedam) godina za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. KZ/11., te na temelju članka 215, stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11. pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 76. KZ/11. optuženom A. Š. je izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine koja će se nad optuženikom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11., sve pod uvjetom da osuđeniku ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

1.3. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), oštećena K. K. je s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi A. Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu ukupno 578,66 eura (pet stotina sedamdeset osam eura i šezdeset šest centi)/ 4.359,91 kuna (četiri tisuće tristo pedeset devet kuna i devedeset jedna lipa), provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu 796,33 eura (sedamsto devedeset šest eura i trideset tri centa) / 6.000,00 kuna (šest tisuća kuna), provedenog balističkog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.696,70 eura (tisuću šesto devedeset šest eura i sedamdeset centi)/ 12.783,78 kuna (dvanaest tisuća sedamsto osamdeset i tri kune i sedamdeset osam lipa) te paušalni iznos od 398,17 eura (tristo devedeset i osam eura i sedamnaest centi) / 3.000,00 kuna (tri tisuće kuna), te mu je naloženo da iznos od ukupno 3.469,86 eura (tri tisuće četiristo šezdeset i devet eura i osamdeset šest centi)/ 26.143,69 (dvadeset šest tisuća sto četrdeset tri kune i šezdeset devet lipa) uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 7. i 8. te članka 145. stavak 4. ZKP/08. optuženi A. Š. je dužan naknaditi nagradu te nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, kao i nagradu te nužne izdatke opunomoćenika oštećenice u iznosu koje će biti određen posebnim rješenje

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. Š. osobno i po braniteljici S. H., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem a podredno da preinači pobijanu presudu na način da se optuženika osudi na blažu kaznu. Žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Optuženikova žalba nije osnovana.

5. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik ukazuje da je u činjeničnom opisu izreke presude navedeno da se je oštećenica kretala u skupini od petnaestak odraslih osoba i petero djece, dok je u obrazloženju presude po točkom 26. navedeno: „S obzirom na izloženo ovaj sud nalazi utvrđenim da su se tada, dakle u trenutku kada je optuženik u smjeru K. K. ispalio dva hica, na istoj u ulici nalazili drugi ljudi, od kojih barem dvoje bilo u neposrednoj blizini oštećene K. K.“, pa smatra da je time izreka presude nerazumljiva, odnosno proturječna razlozima presude.

5.1. Iako optuženik pravilno citira prethodno navedene dijelove činjeničnog opisa izreke i obrazloženja presude ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi time došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud u nastavku u točki 26. pojašnjava (a što propušta citirati optuženik) da je upravo iz nalaza i mišljenje vještaka za balistiku utvrđeno da su životi i tijela još najmanje dvije osobe inkriminirane zgode također bili dovedeni u konkretnu opasnost čime je optuženik ostvario i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11. S obzirom da je u činjeničnom opisu izreke presude navedeno da je oštećena K. K. „naišla ulicom u skupini od petnaestak odraslih osoba i petero djece …“, pa je optuženik„ pristajući da ugrozi druge osobe koji su se nalazili oko K. K., ispalio dva hica prema glavi K. K.“, očito je da je prvostupanjski sud na precizan način a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, definira broj osoba koje su se nalazile oko K. K. i koji su bili u konkretnoj opasnosti i u tome nema proturječnosti niti je zbog toga izreka nerazumljiva.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik preocjenjuje provedene dokaze u više točaka koje će nastavno biti analizirane.

6.1. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud olako odbacio tezu obrane da je oštećenica možda bila samo kolateralna žrtva napada na neku drugu osobu i pritom ukazuje na činjenični opis izreke presude po kojem je oštećenica bila u grupi petnaest odraslih osoba te da već prilikom vršenja policijskog očevida nisu niti utvrđeni podaci o osobama koji su se nalazile u grupe, niti je utvrđena njihova pozicija. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 12.) je osnovano zaključio i dostatno (suprotno stavu optuženika) obrazložio da je upravo oštećena K. K. bila meta napada jer to proizlazi iz sredstva s kojim je napadnuta u vezi s dijelom tijela koji je ozlijeđen kao i brojem ispaljenih hitaca u njenom pravcu. Ovdje svakako treba dodati, što je utvrđeno iz ostalih neovisnih dokaza (prepoznavanje, barutne čestice, motiv), koji će naknadno biti analizirani, da je osoba koja je ispalila hice iz vatrenog oružja upravo optuženik, bivši suprug oštećenice kojeg se ne povezuje ni s kojom drugom osobom na mjestu događaja (bez obzira na to što te osobe nisu identificirane).

6.2. Nadalje, optuženik smatra da je sud s većom pažnjom trebao utvrditi je li oštećenica doista mogla vidjeti i prepoznati optuženika i to s obzirom na međusobnu poziciju oštećenice i osobe koje je pucala, mogućnost vizualne zapreke (osoba imenom K.) kao i činjenicu starije životne dobi oštećenice (… godina), dioptrije i vezano uz to neosnovano odbijanje dokaznog prijedloga da se pribavi medicinska dokumentacija i predoči vještaku sudske medicine. Prvostupanjski sud je, u odnosu na prethodno navedene činjenice na koje upućuju žalbeni navodi, iznio (točka 15.1.

– 15.2.) razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud pri čemu posebno valja istaknuti činjenicu da su optuženik i oštećenica dugi niz godina živjeli zajedno i bili u braku i poznaju se preko 25 godina što je svakako oštećenici omogućilo, da bez obzira na izuzetno stresan događaj i kratko uočavanje, prepozna optuženika kao osobu koja je nakon ispaljenih hitaca držala pištolj u desnoj ispruženoj ruci. Na sigurnost oštećenice u prepoznavanju svog bivšeg supruga ukazuje i činjenica da je odmah nakon ispaljenja hitaca, a kako to iskazuje svjedok Z. A. vikala: „Zovite policiju i hitnu, pucao je na mene bivši muž“ i pritom nije od relevantnog značaja činjenica da li je desno od oštećenice tada stajala osoba imenom K. jer se očito nije radilo vizualnoj prepreci koja bi otežala ili onemogućila prepoznavanje. U odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga za pribavu oftalmološke dokumentacije za oštećenicu (rasprava 7. prosinca 2022, list 413 spisa) valja ukazati da je prvostupanjski sud (točka 15.2.) iznio razloge, pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da je oštećenica sposobna dobro razlučiti i raspoznati stvari oko sebe u prostoru, u prilog čemu govori činjenica da se je taj dan uputila u crkvu bez naočala za vid, a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.3. Optuženik u žalbi citira pojedine dijelove nalaza i mišljenja balističkog vještačenja koje je provedeno u Službi traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanje i vještačenja „I. V.“ te ukazuje na činjenicu da je na rukama optuženika pronađen jako mali broj čestica baruta dok je na odjeći gotovo u potpunosti izostao, smatra da sud nije mogao sa potpunom sigurnošću zaključiti da se radi o dokazu da je optuženik tempore criminis pucao na mjestu događaja. Također optuženik problematizira činjenicu da je na rukama oštećenice utvrđen znatno veći broj GSR čestica u odnosu na optuženika, te da iz dokaznog postupka ne proizlazi varijanta događaja na koju ukazuje vještak a koja bi do toga dovela. Međutim, već i sam optuženik u žalbi, doduše u kontekstu mogućnosti da je optuženik promijenio odjeću (u konkretnom slučaju s obzirom na ostale dokaze nije relevantna okolnost) nastavno citira dio nalaza i mišljenja vještaka po kojemu nije nemoguće da se na odjeći osobe koje ispaljuje metak ne nađu GSR čestice jer to ovisi o većem broju okolnosti, na primjer vremenskim uvjetima, skretanju osobe i pokretima što pojašnjava, za optuženika spornu činjenicu, da je na njegovoj odjeći pronađena samo jedna trokomponentna čestica. U odnosu na tragove većeg broja GSR čestica na dlanovima oštećenice (koje optuženik uspoređuje s brojem čestica na njegovim rukama) valja ukazati da se radilo izuzetno kratkom i stresnom događaju pa činjenica da oštećenica nije iskazala da bi u bilo kojem trenutku podigla ruke s dlanovima prema ustima cijevi pištolja iz kojeg je pucano (kada je po mišljenju vještaka došlo do kontaminacije) ne znači da se to doista na taj način nije dogodilo niti je taj pokret tijela, koji je ustvari logična obrambena reakcija nakon prvog hica, morala zapamtiti.

6.4. Dakle, suprotno stavu obrane prvostupanjski sud detaljno i precizno (točke 18.1 –18.4) analizira nalaz i mišljenje vještaka kao i mogući optuženikov motiv za postupanje (točka 30.) te iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na žalbene navode optuženika iz osobno podnesene žalbe da je slijep na desno oko a što upućuje na nevjerodostojnost oštećenice koja je iskazala da je vidjela kako drži pištolj u desnoj ruci, valja ukazati da se ne radi o relevantnoj činjenici jer je notorno da i osoba koja je slijepa na jedno oko može imati dostatnu vizualnu kontrolu prostora i objekta kao i vršiti radnju nišanjenja, neovisno o tome u kojoj ruci drži pištolj.

7. Optuženik u žalbi u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11. navodi da iskaz oštećenice, u dijelu u kojem ona opisuje svoje kretanje u grupi od 15 odraslih osoba i nekoliko djece, isključuje iskaz svjedoka Z. A. koji na raspravi 7. prosinca 2022. iskazuje da između njega i oštećenice te bračnog para nije bilo drugih osoba, a iza se kretala skupina ljudi na udaljenosti od nekih 50 metara. Smatra da je iz iskaza svjedoka Z. A. sud morao izvesti zaključak samo da je osoba koja je pucala potencijalno mogla ugroziti dvoje odraslih osoba, a nikako 15 odraslih petero djece.

7.1. Međutim, treba ukazati da je prvostupanjski sud (točka 26.) zaključio, između ostalog, na temelju nalaza mišljenja vještaka za balistiku ali i iz iskaza svjedoka Z. A. (točka 25.1.) da su životi i tijela još najmanje dvije osobe inkriminirane zgode također bili dovedeni u konkretnu opasnost pa je optuženik svojim radnjama ispaljivanjem dva hica iz pištolja prema oštećenici kada se uz nju nalazi druge osobe, i to minimalno dvije, ispunio i objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11. Ovdje treba ponoviti (točka 5.1. ove presude) da je prvostupanjski sud, na temelju prethodno navedenih dokaza, na precizan način definirao broj osoba koje su se nalazile oko K. K. i koji su bili u konkretnoj opasnosti pa dakle niti iz činjeničnog opisa izreke presude niti iz obrazloženja ne proizlazi da su u konkretnoj opasnosti bilo petnaestak odraslih osoba i petero djece. Određene razlike u iskazima oštećenice i svjedoka Z. A. u pogledu udaljenosti i broja osoba, mogu se pripisati činjenice da se je radilo o izuzetno stresnoj situaciji, posebno za oštećenicu koja je tom prilikom ranjena te brzini odvijanja događaja.

8. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.

9. Optuženik se žali i u odnosu na kaznu smatrajući da je ista prestroga i da se, s obzirom na optuženikovu dob, može pretvoriti u doživotnu te upućuje da su zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na otegotne okolnosti rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i kao takvi nisu prihvatljivi niti osnovani. To se odnosi na motiv postupanja optuženika, mjesto počinjenja kaznenog djela te ranija protupravna i neprimjerena postupanja optuženika prema oštećenici. Također smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti podcijenio činjenicu da je optuženik kronični srčani bolesnik s koronarnom bolešću te da boluje od niza drugih oboljenja.

9.1. U prvom redu valja uputiti na prethodno navedeni zaključak da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pa i u odnosu na mogući motiv i mjesto počinjenja kaznenog djela te je navedene okolnosti osnovano u smislu članka 47. KZ/11. utvrdio kao otegotne. Kao motiv prvostupanjski sud je utvrdio konfliktne međusobne odnose te želju optuženika da na ovaj način okonča postupak koji se duži niz godina vodi vezano uz imovinu, a zbog čega je optuženik, prema pravomoćnim presudama, već prijetio oštećenici (točka 30.1.). Također mjesto, ali i vrijeme počinjenja kaznenog djela prvostupanjski sud (točka 30.2.) povezuje s iskazanom upornosti i determiniranosti u namjeri da izvrši svoju volju i to osnovano cijeni kao otegotnu okolnost. Prvostupanjski sud pritom ističe, da je oštećenica bliska osoba koje je optuženik ranije zlostavljao, i da to samo po sebi predstavlja kvalifikatorno obilježje kaznenog djela, ali da se radi o takvom stupnju neprimjerenosti i protupravnosti u postupanju koja je zahtijevalo uplitanje države i društva i to također, suprotno optuženikov stavu, osnovano cijeni otegotnim. Također, prvostupanjski sud je, suprotno optuženikova stavu u dovoljnoj mjeri kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da je optuženik starije životne dobi (gotovo … godina) te da je znatno narušenog zdravstvenog stanja (točka 32.)

9.2. Osim prethodno navedenih okolnosti prvostupanjski sud je osnovano u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju kao otegotnim cijenio činjenicu da je djelo počinjeno uz izravnu namjeru kao najviši stupanj krivnje, te i kao olakotno činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju što sukladno članku 34. stavak 2. KZ/11 predstavlja zakonsku osnovu za blaže kažnjavanje, tempore criminis smanjenu ubrojivost kao i prijašnji život u kojem je samostalno odgojio i podigao troje djece te odradio puni radni vijek kao zidar (točka 32.).

9.3. Stoga su i po stavu ovog drugostupanjskog suda odgovarajuće pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to kazna zatvora za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaja ubojstva iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11., u trajanju od 7 (sedam) godina te za kazneno djelo dovođenja u opasnost života imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Također odgovarajućom ovaj drugostupanjski sud nalazi izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina. Upravo ta kazna je primjerena osobnim prilikama i ličnosti optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

10. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. KZ/11. sadrži u sebi i žalbu zbog sigurnosne mjere, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečena sigurnosna mjera na temelju članka 76. KZ/11. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 36.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.