- 1 -              Revd 6/2024-2

Broj: Revd 6/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. E. otok K. d.o.o., K., …14, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženika S. V. iz…, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V. Z., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-133/2023-2 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-415/2019-16 od 10. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

              I.              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

              II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-133/2023-2 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-415/2019-16 od 10. studenoga 2022.

2.              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, predlažući odbaciti prijedlog kao nedopušten.

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Ovo stoga što pitanje tuženika ne proizlazi iz razloga na kojima su utemeljene nižestupanjske odluke. Tuženik postavljenim pitanjem zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, koje utvrđenje, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, nije bilo predmet ocjenjivanja od strane drugostupanjskog suda (čl. 467. st. 2. ZPP-a), niti, kroz institut revizije iz čl. 382. ZPP-a, može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

4.              Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 31. siječnja 2024.